sreda. 15. 01. 2014
Pred vama je nekoliko važnih
savjeta, koji se odnose na namaz, a koji će vam posluziti u odgoju
djece, kako bi ih vaspitali kao prave Allahove, subhanehu ve te'ala,
robove.
1.
Djeca smatraju da je ispravno sve ono što rade stariji i da su njihovi
roditelji najbolji i iznad svih drugih ljudi. Zbog toga oni svaki njihov
pokret pomno prate i uzimaju ih kao svoga uzora.
Međutim, na djecu u ranim njihovim godinama nema
uticaja stalno opominjanje ukoliko pred sobom nemaju uzor na koga će se
ugledati i ko će im u praksi pokazati ono što im se govori. Zato kada
dijete vidi da njegov roditelj obavlja namaz, to najviše ima djelovanja
na njega.
2.
Roditelj je dužan da čini dovu Allahu, subhanehu ve te'ala, za svoje
dijete i da se njome potpomogne kao što je to činio Ibrahim alejhi
selam: "Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima - na Dan kada se bude polagao račun!" [Prijevod značenja, sura Ibrahim 41]
3.
Roditelj treba da zna da je upotreba sile, odnosno tjelesno
kažnjavanje, zadnje sredstvo koje treba upotrijebiti i to pod uslovima.
Inače, dijete bi se naviklo na batine što ne bi imalo nikakve koristi.
4.
Roditelj je dužan da pouči dijete abdestu i taharetu (čistoći), a zatim
da mu praktično pokaže dok ne nauči. Dijete će uzimati abdest pred
roditeljem, a ukoliko bi pogriješilo neće ga ukoriti zbog toga, već će
mu na lijep način i bez srdžbe ponovo pokazati, a kada nauči abdest,
pohvaliće ga i poljubiti pokazujući zadovoljstvo sa njim.
5. Poučiće ga značaju abdesta za njegov život kako bi ga podstrekao na sticanje sevaba.
6.
Još iz malehna treba djecu poučiti namazu i to kroz direktni uticaj na
njih. Tako će roditelj pred njima obavljati nafile, jer na njih najviše
djeluje kada vide
svoga roditelja kako pada licem na sedždu svome Gospodaru, kako
skrušeno stoji u namazu, potpuno predan Allahu, subhanehu ve te'ala, i
odvojen od svega onoga što je oko njega. Na taj način dječije duše
spoznaju veličinu Allaha, subhanehu ve te'ala, kao što ovakvim odgojem
saznaju i način obavljanja namaza, što oni i zavole.
7.
Roditelj ne smije biti grub sa djetetom po pitanju tahareta za namaz i
pokrivanja stidnih dijelova tijela dok ono samo ne dostigne godine
(otprilike sedam godina) u kojima će to samo shvatiti.
8.
Kada dijete imadne sedam godina, roditelj je dužan da mu naredi
obavljanje namaza što je u skladu sa riječima Allahovog Poslanika,
sallAllahu alejhi ve sellem: "Naređujte svojoj djeci namaz kada navrše sedam godina!" Također će mu naređivati i ono što prethodi namazu: taharet i pokrivanje stidnih dijelova tijela.
9.
Ne smije dijete da napuni sedam godina i da mu taj period prođe, a da
mu se ne ukaže na veliku važnost u tom periodu da se pred njim nalazi
veliki događaj, a to je da mu se bliži vrijeme izvršavanja obaveze
namaza. Kada dijete napuni sedam godina i kada obavi prvi farz namaz,
bilo bi lijepo da roditelj tom prigodom pozove prijatelje i rodbinu na
malu svečanost povodom tog lijepog događaja na kome će dati djetetu
hediju kako bi ga podstrekao na obavljanje namaza u njegovo vrijeme.
10.
Neophodno je pratiti koliko dijete polaže važnost namazu i opominjati
ga, te neumorno mu ponavljati tu naredbu. Ukoliko je jedan roditelj
odsutan, drugi je dužan da preuzme tu obavezu na sebe.
Prenosi
se od Ibn Abbasa, radijAllahu anhuma, da Poslanik,sallAllahu alejhi ve
sellem, kaže: "Pazite na namaz svojih sinova, uobičajite kod njih da
čine dobro, jer je dobro običaj!"
11.
Nema ništa loše u tome da roditelj ponekad nagradi dijete zbog redovnog
obavljanja namaza, ali to ne treba stalno činiti, a hedije koje daje
biće raznolike.
12.
Roditelj je dužan da omiljene stvari kod djece poveže sa namazom, tako
da će vrijeme izleta odrediti u određenom namaskom vremenu kako bi
očuvali namaz i pripremili se za njega u njegovo vrijeme, jer je to
njima veoma drago vrijeme.
13.
Također, roditelj će planirati sve termine sa djecom u određeno namasko
vrijeme kako bi naučili da rasporede vrijeme i svoje obaveze na osnovu
namaskih vremena.
14.
Povremeno će im ukazati na vrijednost namaza navodeći dokaze iz Kur’ana
i sunneta kako bi se kod njih formirala predstava o važnosti namaza.
15.
Nakon desete godine dijete treba navikavati da pored farzova obavlja i
propisane sunnete, da teži ka obavljanju noćnog namaza, makar on bio i
kratak. Tako će roditelj obavijestiti djecu da će ustati na noćni namaz u
određeno vrijeme i na taj način će ih ostaviti da se natječu ko će se
prije probuditi u zakazanom vremenu, a da ih otac ne budi. Tako se jača
njihova želja za namazom i djeca se počinju na sebe oslanjati. Otac će
na tom noćnom namazu sa njima kratko učiti kako bi im olakšao, a one
koji budu pospani iz milosti će osloboditi namaza.
16.
Ukoliko dijete nakon desete godine propušta namaze, roditelj je dužan
da ga opomene, posavjetuje i da mu navede šerijatske dokaze o namazu.
Ako i nakon toga dijete ustraje u tome, tada će roditelj biti strožiji
prema djetetom, ukoriće ga i neće govoriti sa njim, neće sjediti sa
njim, niti se šaliti, a zabraniće mu neke omiljene stvari. Ukoliko takva
kazna ne urodi plodom, tada će roditelj upotrijebiti tjelesnu kaznu pod
slijedećim uslovom kao što je rekao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi
ve sellem: "I udarite ih kada imaju deset godina!"
Roditelj
će postupiti sa djetetom na način kako bi ga privolio i ohrabrio ga u
obavljanju namaza. Ukoliko bi nekada dijete propustilo namaz, progledaće
mu kroz prste i na lijep će mu način ukazati na greške.
Ukoliko dijete ustraje u tim greškama, roditelj će ga tajno ukoriti,
pokazujući nezadovoljstvo na svom licu. Ako ni to ne bude koristilo,
tada će roditelj pribjeći novoj kaznenoj mjeri i ukoriti dijete pred
ostalim članovima porodice i njegovim drugovima, ali ne ponižavati ga i
ne vrijeđati ga. Kad ni to ne urodi plodom, roditelj tek tada može
upotrijebiti udarac. Donijeće prut i staviti ga na vidljivo mjesto. Ako
nijedna od ovih metoda ne bude koristila, samo tada će odgajatelj
upotrijebiti batinanje i to pod slijedećim uslovima:
- da ne udara dijete zbog svega i svačega prije desete godine,
-
da odgajatelj zna da su batine sredstvo kojim se želi poboljšati stanje
djeteta, a ne sredstvo za ponižavanje, omaložavanje, duševno
izobličavanje i osvetu kojom roditelj želi isprazniti iz sebe srdžbu i
na taj način se duševno rasteretiti. Batine su samo nužnost u odgoju
čime se želi dobro djetetu, a roditelj je dužan da ne pribjegava toj
vrsti kazne dok je u stanju srdžbe.
-
udarac ne smije biti jak i da ostavlja posljedice. Zbog toga će se
upotrebljavati štap i slično. Broj udaraca će iznositi tri, dok ne smije
preći više do deset udaraca s tim što će se izbjegavati udarci u lice i
osjetljiva mjesta na tijelu, kao i udarci na jedno mjesto ostavljajući
vremenski razmak između dva udarca kako bi prošla bol od prvog udarca,
- potrebno je da batine uslijede nakon stvarne greške koju je dijete počinilo, a ne na osnovu sumnje ili pretpostavke,
- potrebno je da kazna odgovara veličini grijeha i njegove vrste,
-
u slučaju da dijete zatraži pomoć od Allaha, subhanehu ve te'ala, i
zaštitu od Njega, odgajatelj je dužan prekinuti kažnjavanje i
- da se ne ponovi kazna kako ne bi izgubila svoju vrijednost i prestala da ima ikakva uticaja na dijete.
17.
U slučaju da roditelj ne počne da navikava dijete na namaz od njegove
sedme godine, neće ga udarati nakon njegove desete godine zbog
propuštanja namaza, već će prvo početi da ga uči namazu i da ga iznova
navikava.
18. Roditelj je dužan navikavati dijete na namaz u džematu još iz malehna kako bi se njegovo srce vezalo za mesdžid
u kojem će upoznati učene i biti u prisustvu onih koji praktično
primjenjuju propise sticanja znanja. Pored toga, želja za učestvovanjem
sa starijima u njihovim djelima je prirodna težnja kod djeteta što u
ovom slučaju urađa plodom.
19.
Odgajatelj će pripremiti dijete za susret sa mesdžidom, opisaće mu ga
kako ga ne bi nešto iznenadilo, te će mu mnogo pred njim spominjati
mesdžid, kao na primjer da mu je kupio čokoladu u blizini mesdžida,
zatim će mu opisati njegovu ljepotu i obećati mu da će ga posjećivati i
tako dalje.
20.
Prije nego što odgajatelj povede dijete u mesdžid, obavijestiće imama i
ostale u njemu da će doći sa djetetom kako bi ga lijepo dočekali i
poklonili mu veliku pažnju. Tako će dijete osjećati sigurnost i smiraj
sa onima koji su u mesdžidu, a cilj svega toga jeste da se iskoristi ta
prilika da dijete osjeti veličinu namaza.
21. Ukoliko bi imam tom prilikom oduljio namaz toliko da je u suprotnosti sa sunnetom, ukazaće mu se na to.
22. Dijete će pohađati školu učenja Kur’ana napamet i učenja tedžvida kod dotičnog imama.
23.
Odgajatelj će voditi brigu da dijete zavoli mesdžid i one koji ga
posjećuju i to uključujući ga u razne korisne aktivnosti i dječije
zabave.
24. Djetetu će ukazati na veliku važnost džume-namaza i govoriće mu o njenim propisima i nužnosti poštivanja istih.
25. Moguće je da dijete neće biti u stanju da izdrži dužinu namaza i hutbe zbog nemogućnosti da očuva abdest. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, da je jednog petka ušao u mesdžid i vidio dječaka, te mu rekao: "O dječače,
idi i igraj se!" Rekao je: "Došao sam samo da klanjam." Reče: "O
dječače, idi i igraj se!" Reče: "Onda ćes sjediti dok imam ne iziđe?"
Rekao je: "Da."
Zato
je otac dužan da ne obavezuje dijete da klanja džumu-namaz dok ne
napuni deset godina. On će ga privoliti na obavljanje džume-namaza, a
neće mu prijetiti. U slučaju da dijete ne bude obavljalo džumu-namaz,
odgajatelj ga neće tjerati na to sve dok ne napuni deset godina kada
dijete postaje obavezno da klanja.
26.
Roditelj će odabrati u koji će mesdžid otići sa djetetom na
džumu-namaz, jer hutba ima velikog uticaja na slušaoca, a posebno
ukoliko dijete razumije i shvata hutbu. Lijepo je da odgajatelj nakon
džume-namaza pita dijete o sadržaju hutbe i koje su njene koristi, a
prije hutbe će ukazati na nužnost slušanja i šutnje za vrijeme hutbe,
kao što će dijete obavijestiti da će ga nakon namaza pitati o onome što
je čuo na hutbi kako bi s pažnjom slušao predavanje.
Ovo
su samo neke koristi , a što je vrijedno
svakom roditelju da ih izučava ukoliko teži da budućnost našeg ummeta
bude bolja, a čiji će nosioci biti naši potomci.
