oni koji su neoženjeni svakako bi trebali da poznaju ovu tematiku kako svoj bracni život od samog pocetka ne bi zasnovali na kršenju Allahovih granica, što je, moramo priznati, veoma cesta pojava u našem društvu; a što se tice onih koji su oženjeni, pošto je izuzetno malo onih koji su ispunili limit u pogledu dozvoljenog broja žena za sklapanje braka, i njima je potrebno da poznaju propise prosidbe jer nikad se ne zna šta covjeka ceka u buducnosti. S druge strane, sama cinjenica da su vec oženjeni ukazuje na to da imaju potomstvo koje ce vec sutra trebati ženiti ili udavati, što opet iziskuje poznavanje propisa prosidbe. Ako na sve to pridodamo cinjenicu da je mnogo prijestupa, pa cak i velikih grijeha koje covjek može da pocini ne poznavajuci ovu tematiku, kao i prakticiranje mnogih sunneta, za cije prakticiranje ce covjek biti nagraðen, dovoljan je razlog da se dodatno educiramo u pogledu ove tematike.
GLEDANJE DJEVOJKE PRILIKOM PROSIDBE
Islam je u svojoj univerzalnosti i potpunosti dozvolio proscu, po mišljenju vecine islamskih ucenjaka to je pohvalno – sunnet, da prosac vidi djevojku koju prosi. Na to nam ukazuju mnogi argumenti:
Mugire ibn Šu'be, r.a., prosio je djevojku, pa mu je Allahov Poslanik kazao: ''Idi i vidi je, to je bolje za vaš zajednicki mir i slaganje u braku.'' (Tirmizi, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)
Od Džabira, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: ''Kada neko od vas zaprosi djevojku, pa bude u mogucnosti da kod nje vidi nešto što ce ga motivisati da je oženi, neka to ucini.'' Kazao je Džabir, r.a.: ''Pa sam zaprosio djevojku, i sakrivao sam se sve dok nisam vidio kod nje ono što me ponukalo da je oženim, pa sam je oženio.'' (Ebu Davud, hasen – dobrim ga je smatrao šejh Albani)
Kada je Allahovom Poslaniku došla žena i ponudila mu se za brak, Allahov Poslanik je podigao pogled prema njoj i vratio ga, potom je oborio glavu. (Buharija od Enesa, r.a.)
Na osnovu spomenutih argumenata vecina islamskih ucenjaka kazala je da je proscu pohvalno – sunnet da prije sklapanja bracnog ugovora vidi djevojku s kojom želi stupiti u brak. Allahov Poslanik pojasnio je da ce takav postupak biti uzrok kontinuirane ljubavi i harmonije u braku.
Samo gledanje djevojke, koje je u osnovi zabranjeno, bezbolnije je od razvoda braka koji bi mogao nastati kao plod stupanja u brak sa osobom koju covjek nikada nije vidio ili sa osobom koju ne poznaje.
Treba naglasiti da ako bi brak bio sklopljen bez prethodnog viðenja i upoznavanja mladenaca, bio bi validan po konsenzusu ucenjaka, ali je prioritetnije da prosac vidi djevojku zbog prethodno spomenutih razloga.
Prije nego što nastavimo govoriti o propisima prosidbe, treba napomenuti da prosidba u islamu ne nosi sa sobom nikakve pravne posljedice, što znaci da zarucnik i zarucnica ostaju u svakom pogledu zabranjeni jedno drugome, osim onoga što je izdvojeno iz opce zabrane, kao što je dozvola viðenja zarucnice.
ŠTA SMIJE PROSAC VIDJETI KOD DJEVOJKE KOJU PROSI
Islamski ucenjaci se ne spore da je proscu dozvoljeno da prilikom prosidbe kod djevojke koju prosi vidi lice i ruke.
Vecina pravnika se ogranicila na dozvoljenost viðenja lica i šaka, te su smatrali zabranjenim da prosac vidi kod djevojke koju prosi vidi nešto više od toga.
Ucenjaci hanefijske pravne škole dodali su na to i stopala.
Pravnici hanbelijske pravne škole smatrali su da je proscu dozvoljeno da kod djevojke koju prosi vidi šest dijelova tijela: lice, vrat, ruke, stopalo, glavu i potkoljenicu.
Kada govorimo o ovom pitanju, treba naglasiti da ne postoji niti jedan dokaz koji ukazuje da žena treba, tj. da joj dozvoljava, otkrivati nešto od svoga tijela kako bi vidio prosac.
Ako bi covjek pomirio mišljenja mezheba na sljedeci nacin, mislim da bi dobro postupio: ako prosac bude u prilici da gleda u djevojku u momentu kada to ona ne zna, tada mu je dozvoljeno da vidi kod nje ono što se otkriva u obicaju žena (ono što žena otkriva pred muškarcima koji su joj mahremi), kao što nam na to ukazuje hadis Džabira, r.a.
Meðutim, ako ona zna da je gleda, kao u slucaju kada prosac doðe kuci djevojke koju prosi s namjerom da se upoznaju i da se vide, tada je proscu dovoljno da kod djevojke vidi lice i šake.
Kazao je imam Eš-Širbini: ''Mudrost toga što prosac može kod djevojke vidjeti samo lice i ruke jeste ta što na osnovu lica može saznati o njenoj ljepoti, a na osnovu ruku može saznati o njenom tijelu.''
Na osnovu hadisa koji prenosi Džabir, r.a., vecina islamskih pravnika nije uvjetovala dozvolu niti znanje djevojke kao ni njenih staratelja da bi prosac vidio djevojku.
Na taj nacin ce prosac, gledajuci djevojku kada ona ne zna da je gleda, moci vidjeti njen stvarni izgled, što je izuzetno bitna stvar narocito u današnjem vremenu u kojem se proširilo korištenje kozmetike i drugih preparata za uljepšavanje.
je uvjetovao dozvolu i znanje djevojke i njenih staratelja.
Neki ucenjaci su uvjetovali da gledanje djevojke ne bude popraceno strastima, što je skoro pa nemoguce, jer, kao što gledanje u baštu i cvijece veseli covjeka, a gledanje mrtvih i ubijenih ga rastužuje, isto tako gledanje u ženu – koje je u osnovi zabranjeno – pobuðuje strasti, ali se dozvoljava i izuzima iz opce zabrane zbog koristi koja proizilazi iz toga – sklapanja braka.
Kazao je šejhl-islam Ibn Tejmijje: ''Zabranjen je pogled koji može uzrokovati smutnju – fitnu, osim ako se cini zbog preovladavajuce potrebe i koristi, kao što je pogled prosca ili pregled doktora.''
Spomenuti hadis takoðer ukazuje da je dozvoljeno proscu da više puta pogleda djevojku koju prosi, ako to radi s ciljem donošenja odluke o prihvatanju ili odbijanju djevojke.
Kazao je Ibn Kudame: ''Dozvoljeno mu je (proscu) da pogleda djevojku više puta, kako bi dobro sagledao njen izgled (ljepotu), zato što se željeni cilj ne može postici osim na taj nacin.''
VRIJEME GLEDANJA DJEVOJKE
Islamski ucenjaci u pogledu ovog pitanja imaju više mišljenja, ali je jedno od najprioritetnijih da je proscu dozvoljeno da gleda u djevojku onog momenta kada se odluci za brak, a prije prosidbe i sklapanja bracnog ugovora. To je mišljenje koje je odabrao imam Nevevi.
Ako bi covjek bio ubijeðen da ta djevojka ili njen staratelj nece prihvatiti njegovu ponudbu – prosidbu, kao u slucaju ako je ona školovana, a on nepismen, ili ona ugledna, a on neugledan, ona bogata, a on siromašan, ona lijepa, a on nije – neki ucenjaci su kazali da mu u toj situaciji nije dozvoljeno da gleda u djevojku.
Ako bi kod njega preovladavalo mišljenje da ce ga odbiti, tada mu je pokuðeno gledati u nju.
Na osnovu spomenutih argumenata možemo kazati da je i djevojci dozvoljeno da pogleda u prosca, kao što to spominju islamski ucenjaci u svojim knjigama, jer je razlog pogleda prisutan obostrano i kod žene kao i kod muškarca: ''To je bolje za vaš zajednicki mir i slaganje u braku''.
Ako bi neko postavio pitanje zašto su hadis o tome upuceni muškarcima, a ne i ženama, odgovor bi bio: Zato što je osnova da se žene slabije i manje krecu od muškaraca, što jasno ukazuje na potrebu da muškarac vidi djevojku, za razliku od muškaraca koji u obicaju borave izvan kuce i moguce ih je lakše vidjeti nego žene.
Ženi je dozvoljeno da kod muškarca koji je prosi vidi sve ono što nije stidni dio tijela.
Na osnovu spomenutih argumenata, neki ucenjaci današnjeg vremena dozvolili su da prosac vidi sliku djevojke, jer to potpada pod opcu dozvolu gledanja djevojke, s tim što su naglašavali da prosac ne bi trebao da donosi konacnu odluku na osnovu takvog viðenja jer slike ponekada ne pokazuju stvarni izgled osobe, narocito u današnjem vremenu i napredovanju tehnologije, kada se slike montiraju i prikazuju osobu u nestvarnom izgledu.
Takoðer, neki ucenjaci dozvolili su telefonski razgovor izmeðu prosca i djevojke koju prosi, ako za tim postoji potreba, i da bude uz saglasnost staratelja djevojke, naravno ogranicavajuci se na potrebu.
PROSIDBA NA ISLAMSKI NACIN (2. dio)
Mnogi muslimani u pogledu prosidbe imaju pogrešno ubjeðenje jer smatraju da samom prosidbom prestaju pravne zabrane izmeðu muškarca i žene, što je više nego neispravno ubjeðenje.Treba znati da islamska prosidba ne uzrokuje promjenu drugih propisa, osim dozvole pogleda, kada su u pitanju veze izmeðu prosca i zaprošene djevojke.
Prosac samom prosidbom, bez sklapanja braka, nije postao suprug zaprošenoj djevojci, naprotiv, oni su i dalje zabranjeni jedno drugome u svakom pogledu, a, izmeðu ostalog, zabranjeno je i da se prosac osamljuje sa zaprošenom djevojkom.
To nam potvrðuju opci argumenti koji su zabranili osamljivanje sa ženom strankinjom, tj. ženom s kojom može stupiti u brak.
Kazao je Allahov Poslanik: ''Nece se osamiti muškarac sa ženom a da sa njima šejtan nece biti treci.'' (Tirmizi, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)
U drugom hadisu, Allahov Poslanik je kazao: ''Neka se muškarac ne osamljuje sa ženom, osim u prisustvu njenog mahrema – onaj s kime trajno ne može stupiti u bracne veze.'' (Buharija i Muslim)
Na osnovu spomenutog, možemo zakljuciti koliko je prijestupa nastalo u današnjem vremenu kao plod nepoznavanja ove tematike. Tako cemo naci da se muškarac, nakon prosidbe i verbalnog obecanja braka, osamljuje sa zaprošenom djevojkom, izlazi sam sa njom u grad: šetnju, kupovinu, idu zajedno na pijacu, normalno razgovaraju preko telefona, a nerijetko imaju i intimne kontakte.
A da ne spominjemo koliko je onih koji to cine i bez prosidbe?!
OGOVARANJE PROSCA ILI ZAPROŠENE DJEVOJKE
Takoðer, jedan od propisa koje spominju ucenjaci u ovom poglavlju jeste i to da je osobi koja bude upitana o proscu dozvoljeno da iznese i spomene njegove mahane i nedostatke, i da se to ne smatra ogovaranjem koje je strogo zabranjeno nacelima islama. I ne samo da je dozvoljeno, vec to može biti i obaveza, shodno rijecima Allahovog Poslanika: ''Musliman ima šest prava kod svog brata muslimana: ...kada traži savjet da ga posavjetuješ.'' (Muslim)
Kazao je šejh Salih Fevzan: ''Onaj ko bude konsultovan u pogledu prosca ili djevojke koju želi prositi, obaveza – vadžib mu je da spomene ono što zna o njemu / njoj i mahanama, i to se ne smatra ogovaranjem.''
Da je to dozvoljeno ukazuje nam dogaðaj sa Fatimom bint Kajs, r.a., u kojem je spomenuto da je ona nakon priceka došla Poslaniku i obavijestila ga da su je prosili Muavija ibn Ebi Sufjan i Ebu Džehm, pa joj je Allahov Poslanik rekao: ''Što se tice Ebu Džehma, on ne spušta svoj štap sa ramena (u rivajetu Muslima: ''mnogo tuce žene''), a Muavija je siromašan, ne posjeduje imetak...'', te joj je rekao: ''Udaj se za Usamu ibn Zejda'' (u rivajetu Nesaija: ''...a ja ga nisam voljela, pa mi je ponovo kazao: 'Udaj se za Usamu' i ponovio to tri puta''). Fatima ibn Kajs je rekla: ''Pa sam se udala za Usamu s kojim sam bila sretna i Allah mi je u braku sa njim dao mnogo dobra'' (Buharija i Muslim)
ŽENA KAO PROSAC
Mi živimo u sredini, kao i u vremenu, u kojem su se mnoge stvari izopacile. Jedna od njih je i ta da mnogi roditelji nikada ne bi pomislili da predlože svojoj kcerki da se uda za odreðenu osobu, tj. da osobi za koju znaju da je moralna ponude brak sa svojom kcerkom. Mnogi roditelji takav cin smatraju poniženjem, konzervatizmom, dok se dozvoljavanje kcerki da izlazi u grad i disko, s kim hoce i da cini šta hoce, ne smatra poniženjem niti konzervatizmom. cudni su ti parametri, kada se pomiješa neznanje sa slijepim slijeðenjem zapadnjacke zabludjele ''civilizacije''.
Ako pogledamo u izvore vjere, vidjet cemo da je ženi dozvoljeno da se ponudi muškarcu za brak i to se ne smatra slabošcu, cak štaviše, to se smatra vrijednošcu.
Najbolji primjer za to je dogaðaj o kojem nam govori Kur'an, u kojem je spomenuto da je otac dviju kceri (neki mufessiri su kazali da je to Šuajb, a.s.) ponudio jednu kcerku Musau, a.s., kada je stigao u Medjen, a kojima je Musa, a.s., napojio stado ovaca.
Kazao je Svevišnji Allah: "O oce moj" – rece jedna od njih – "uzmi ga u najam, najbolje da unajmiš snažna i pouzdana." "Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kceri moje" – rece on – "ali treba da me osam godina služiš, a ako deset napuniš, bit ce dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ceš vidjeti, ako Bog da, da sam dobar." "Neka bude tako izmeðu mene i tebe!’' – rece Musa - "koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanacili." (Kazivanje, 26. – 28.)
Buharija i Muslim zabilježili su predaju da je Allahovom Poslaniku došla jedna žena i kazala: ''Allahov Poslanice, imaš li potrebe za mnom?'' Pa je rekla kcerka Enesa, r.a., koja je sjedila pored Enesa, r.a., kada je govorio o tom dogaðaju: ''Kako je bestidna!'', a Enes joj je kazao: ''Ona je bolja od tebe, ona je voljela Allahovog Poslanika pa mu se ponudila za brak.''
Kazao je El-Kastalani u komentaru ovog hadisa: ''Hadis je dokaz da je ženi dozvoljeno da se ponudi cestitom muškarcu za brak, i da to nije sramota, štaviše, to je pokazatelj njene vrijednosti. Da, to bi bilo odvratno ako se radi zbog dunjaluckih koristi.''
Poznato je da je Omer, r.a., ponudio Osmanu, r.a., da za njega uda svoju kcerku Hafsu, r.a., pa je Osman odbio pod izgovorom da ne misli da se ženi u tom periodu. Zatim ju je ponudio Ebu Bekru, r.a., pa mu Ebu Bekr, r.a., nije ništa odgovorio, što je Omera više zaboljelo nego što ga je zaboljelo Osmanovo odbijanje ponude. Zatim ju je zaprosio Poslanik, alejhis-selam, i oženio je.Pa kada je Ebu Bekr, r.a., sreo Omera, kazao mu je: ''Vjerovatno si bio ljut na mene kada si mi ponudio svoju kcerku, a ja ti nisam ništa odgovorio?'' Omer je rekao: ''Da'', a Ebu Bekr je kazao: ''Nije me sprijecilo ništa drugo, da prihvatim tvoju ponudu, osim što sam cuo Poslanika da je spominje, i nisam želio da širim tajne Allahovog Poslanika, a da je on nije oženio, ja bih je oženio.'' (Buharija)
Nema komentara:
Objavi komentar