VRIJEDNOST UČENJA KUR`ANA / NAJBOLJI ZIKR!

Imam Šafija, rahimehullahu te'ala, svakog bi dana u ramazanu proučio Kur'an i svake bi noći proučio Kur'an, tako da bi u mjesecu ramazanu 60 puta proučio Kur'an.

Imam Malik, rahimehullahu te'ala, zatvorio bi svoje hadiske knjige u mjesecu ramazanu i posvetio se učenju Allahove Knjige.
Katade, rahimehullahu te'ala, izvan mjeseca ramazana proučio bi Kur'an za svakih sedam dana. Kada bi nastupio ramazan, Kur'an bi proučio za svaka tri dana, a kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Kur'an bi proučio svaki dan...
Svevišnji Allah kaže: "Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati. Da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je." (Prijevod značenja Fatir, 29.-30.)
Učenje Allahove Knjige može biti dvojako: čitanje Kur'ana, tj. izgovaranje kur'anskih ajeta, i proučavanje Kur'ana i rad po njemu.
Čitanje Kur'ana
Mnogobrojni su šerijatski tekstovi koji govore o vrijednosti čitanja, kako cijelog Kur'ana, tako i pojedinih kur'anskih sura, pa čak i pojedinih ajeta.
U Buharijinom Sahihu bilježi se od Osmana b. Affana, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji od vas je onaj koji nauči Kur'an – poduči se Kur'anu – a zatim druge podučava njemu."
U Dva Sahiha – kod Buharije i Muslima – bilježi se od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj koji vješto uči Kur'an, bit će u društvu plemenitih i čestitih meleka pisara, dok onome koji uči Kur'an pa zastaje i osjeća pri tome poteškoću, pripadaju dvije nagrade: jedna nagrada za učenje Kur'ana, a druga nagrada za teškoću koju osjeća učač."
Muslim bilježi od Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Učite Kur'an, jer će, uistinu, on (Kur'an) doći na Sudnji dan kao šefadžija (zagovornik) onima koji ga budu učili."
Također, Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nikada se neće okupiti ljudi u nekoj od Allahovih kuća da uče Allahovu Knjigu i da je međusobno proučavaju a da se na njih neće spustiti smiraj, obaviti ih milost, natkriliti ih meleki i Allah ih spomenuti kod onih koji su kod Njega!"
Tirmizi bilježi od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko prouči harf iz Allahove Knjige, njemu pripada dobro djelo koje se vrednuje do deset puta. Ja ne kažem da je 'elif-lam-mim' jedan harf, već je elif harf, lam je harf i mim je harf."
Ovo su neki od šerijatskih tekstova koji govore o vrijednostima učenja, čitanja Kur'ana i ova nagrada zasigurno pripada onima koji uče Kur'an tražeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu od Njega Uzvišenog. Slušajući ove riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i čvrsto vjerujući u njih, s pravom možemo reći da oni koji zapostavljaju učenje Allahove Knjige, oni koji se ne podučavaju kur'anskom pismu, ili oni koji svojim učenjem Kur'ana traže nečije drugo zadovoljstvo i nagradu od nekoga drugog mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, da svi oni propuštaju ogromnu nagradu, ogroman broj sevaba.
Vrijednost učenja određenih sura
U sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spominju se i vrijednosti pojedinih sura, zasebno.
Tako imam Buharija bilježi u svome Sahihu od Ebu Seida b. El-Mualle, radijallahu anhu, da mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Podučit ću te najveličanstvenijoj suri u Kur'anu! To je 'Elhamdulillahi Rabbil-'alemin'. To je sedam ajeta koji se ponavljaju i veličanstveni Kur'an koji mi je dat." Zbog važnosti i vrijednosti sure El-Fatiha, ona je učinjena ruknom – sastavnim dijelom namaza. Bez nje, nema ni namaza. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nema namaza onome koji ne prouči 'Fatihatul-Kitab', tj. 'Početak Knjige', odnosno El-Fatihu." (Muttefekun alejhi)
Imam Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu, šejtan ne ulazi u kuću u kojoj se uči sura El-Bekare." To je zbog toga što se u suri El-Bekare nalazi najuzvišeniji ajet, a to je ''Ajetul-Kursijj''. Vjerodostojno se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da će onaj koji prouči ''Ajetul-Kursijj'' navečer imati od Allaha, subhanehu ve te'ala, zaštitnika i neće mu se približiti šejtan sve dok ne osvane.
Imam Buharija bilježi od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijednost sure Ihlas, tj. ''Kul huvallahu ehad'' rekao: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša! Uistinu, ona (sura Ihlas) je jednaka trećini Kur'ana (po vrijednosti)."

Vrijednost učenja Kur'ana u ramazanu kod selefa
Nastojmo da što više učimo Allahovu Knjigu – naročito u ovom mjesecu ramazanu. Ako se već do sada nismo podučili kur'anskom pismu, nastojmo da to učinimo u ramazanu kada su šejtani povezani u lance i kada se najčešće uči Allahova Knjiga, proučava i podučava njoj. Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u mjesecu ramazanu svake noći bi dolazio Džibril, alejhis-selam, i s njim učio Kur'an, tako da bi proučili cijeli Kur'an u mjesecu ramazanu.
Također, naši ispravni prethodnici u mjesecu ramazanu mnogo su učili Kur'an.
Imam Šafija, rahimehullahu te'ala, svakog bi dana u ramazanu proučio Kur'an i svake bi noći proučio Kur'an, tako da bi u mjesecu ramazanu 60 puta proučio Kur'an.
Imam Malik, rahimehullahu te'ala, zatvorio bi svoje hadiske knjige u mjesecu ramazanu i posvetio se učenju Allahove Knjige.
Katade, rahimehullahu te'ala, izvan mjeseca ramazana proučio bi Kur'an za svakih sedam dana. Kada bi nastupio ramazan, Kur'an bi proučio za svaka tri dana, a kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Kur'an bi proučio svaki dan.
Ibrahim en-Nehai, rahimehullahu te'ala, svaka tri dana u ramazanu proučio bi Kur'an, dok bi u zadnjoj trećini ramazana proučio Kur'an svaka dva dana.Slijedimo ova predanja! Jačajmo svoje ambicije ovim kazivanjima da bismo na Sudnjem danu – uz Allahovu dozvolu – bili u društvu plemenitih i časnih meleka pisara. Iskoristimo dane i noći u onome što nas približava našem Gospodaru, jer vrijeme brzo prolazi.
Adabi učenja Kur'ana
Učenje Kur'ana ima svoje adabe, lijepe postupke prilikom učenja. Od njih su i sljedeći adabi:
●  Prije samog učenja Kur'ana potrebno je zatražiti utočište kod Allaha, subhanehu ve te'ala, od prokletog šejtana, jer je Uzvišeni Allah rekao, kako stoji u prijevodu značenja: "Pa, kada hoćeš Kur'an da učiš, ti zatraži kod Allaha zaštitu od prokletog šejtana." (Prijevod značenja En-Nahl, 98.)
●  Iskrenost – čist nijjet, traženje samo Allahovog zadovoljstva i nagrade od Njega Uzvišenog, jer je učenje Kur'ana ibadet, zapravo, jedan od najvećih i najvrednijih ibadeta, a svaki vid ibadeta mora se iskreno upućivati samo Allahu, subhanehu ve te'ala. Svevišnji Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: "I Allaha obožavaj iskreno Mu ispovijedajući vjeru." (Prijevod značenja Ez-Zumer, 2.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Učite Kur'an i tražite time Allahovo zadovoljstvo prije negoli se pojave ljudi koji će loše postupati prema Kur'anu. Tražit će nagradu za njegovo učenje na ovom svijetu, a ne na onom drugom svijetu." (Ahmed; lanac prenosilaca je dobar.)
●  Prisutnost srca, tj. da učač prilikom učenja Kur'ana razmišlja o onome što prouči i da bude svjestan da mu se Uzvišeni Allah obraća putem Kur'ana, jer je Kur'an Allahov govor.
●  Učiti Kur'an s čistoćom, tj. pod abdestom.
●  Izbjegavati učenje Kur'ana na nečistim mjestima ili na bučnim mjestima, u skupovima gdje se priča, gdje se ne bi stišali glasovi prilikom učenja Kur'ana.
●  Od adaba učenja Kur'ana jeste i da učač uljepša svoj glas prilikom učenja Kur'ana.
●  Da uči Kur'an po tertilu, po tedžvidu, lijepo, sporo, razmišljajući o onome što prouči izgovarajući harfove ispravno sa svim njihovim svojstvima.
●  Praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je da je učio polahko odvajajući ajet od ajeta.
●  Također, od adaba učenja Kur'ana jeste i da učač – kada prouči ajet u kojem se nalazi spomen sedžde – učini sedždu Allahu, subhanehu ve te'ala, tako što će izgovoriti tekbir, tj. riječi ''Allahu ekber'', otići na sedždu i izgovoriti na njoj ''Subhane Rabbijel-E'ala'' ili drugu dovu, a zatim se podići sa sedžde bez tekbira i selama.
Ovo su neki od adaba učenja Kur'ana, pa, nastojmo da ih praktikujemo prilikom učenja Allahove Knjige.
Proučavanje Kur'ana i postupanje po njemu
Ovo je glavni cilj objavljivanja Kur'ana kako kaže Uzvišeni Allah u prijevodu značenja: "Ova Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je Knjiga da bi oni razmišljali o njenim ajetima i da bi razumni uzeli pouku." (Prijevod značenja Sad, 29.)
Naši ispravni prethodnici, kao što su mnogo učili i čitali Kur'an, također su ga proučavali i radili po njemu.
Ebu Abdurrahman es-Sulemi, rahimehullahu te'ala, rekao je: "Pričali su nam oni koji su nas podučavali Kur'anu, poput Osmana b. Affana, Abdullaha b. Mes'uda i drugih, da su se oni podučavali od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, deset ajeta. Ne bi uzimali više od deset ajeta, sve dok ih ne bi naučili i saznali sve što je vezano za njih od znanja i rada po tome. Govorili su: 'Tako smo učili i znanje i rad po njemu.'"
Razlog sretnog ili nesretnog života na oba svijeta jeste rad, odnosno nerad po Kur'anu. Allah, subhanehu ve te'ala, rekao je: "Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu Mi ćemo ga slijepim oživjeti. 'Gospodaru moj,' – reći će – 'Zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?' 'Evo zašto' – reći će On - 'dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.' I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bit će, uisitnu, bolnija i vječna." (Prijevod značenja Taha, 123.-127.) A
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kur'an je dokaz za tebe ili protiv tebe." (Muslim, 223.) Allaha Uzvišenog molimo da nas učvrsti u učenju i proučavanju Njegove Knjige i da nas pomogne u sprovedbi svega onoga što nam je On Uzvišeni naredio i ostavljanju onoga što nam je On Svevišnji zabranio.
Molimo Ga, subhanehu, da Kur'an učini proljećem naših srca! Vel-hamdu lillahi Rabbil-'alemin, ve sallallahu ve selleme ve bareke 'ala nebijjina Muhammed, ve 'ala alihi ve sahbihi edžme'in.

KOMARAC - SPECIJALNO ALLAHOVO STVORENJE

Kur’an često poziva ljude da istražuju prirodu i u njoj otkriju “znake Allahove”. Sva živa i neživa bića u univerzumu puna su znakova koji otkrivaju da su ona “stvorena”, i da su ona tamo da demonstriraju moć, znanje i vještinu svog “Tvorca”. Čovjek je odgovoran za identificiranje tih znakova koristeći svoju mudrost i obožavajući Allaha.

Iako sva živa bića nose te znakove, postoje neke životinje na koje se Kur’an posebno osvrće. 26-i ajet sure Bekara komarca spominje na slijedeći način:

“Uistinu! Allah se ne stidi da navede primjer (kao) što je komarac, te ono što je iznad njega. Pa što se tiče onih koji vjeruju, ta znaju da je to Istina od Gospodara njihovog; a što se tiče onih koji ne vjeruju pa govore: “Šta želi Allah ovim primjerom?” - zavodi njime mnoge i upućuje njime mnoge. A ne zavodi njime, izuzev grješnike.” (Kur’an, 2:26)

Iako smatran kao jedno obično i beznačajno stvorenje, komarca vrijedi ispitati i o njemu razmišljati obzirom da on nosi znake Allahove. Zbog toga se u ajetu kaže: “Allah se ne stidi da za primjer navede komarca, te ono što je iznad njega.”

Izvanredne osobine komarca.

Ono što je općenito poznato o komarcima je da su oni krvopije i da se hrane krvlju. Ipak ovo nije baš posve tačna informacija, jer krv ne sisaju svi komarci, nego isključivo ženke. Sem toga ženke ne sisaju krv zbog njihove potrebe za hranom. I mužjaci i ženke se hrane cvjetnim nektarom. Jedini razlog zašto ženke, za razliku od mužjaka, sišu krv, je njihova potreba za proteinima iz krvi koji pomažu razvoju njihovih jajašca.

Jaja komarca koja su se razvila nahranjena krvlju na vlažno lišće polaže ženka komarca za vrijeme ljeta ili jeseni. Prije toga majka prethodno temeljito ispita tlo , koristeći delikatne receptore ispod svog stomaka. Pošto nađe pogodno mjesto, ona počinje polagati jaja. Jajašca, koja su kraća od jednog milimetra bivaju poredana u red ili u grupe jedno po jedno. Neke vrste komaraca polažu jaja spojena jedno za drugo tako da ona čine jednu paletu koja može sadržavati oko 300 jajašca.

Respiratorni sistem larve baziran je na udisanju zraka pomoću cjevčice, koju istakne iznad vodene površine. U međuvremenu larva visi obješena naopako pod vodom. Naročit sekret sprječava vodu da procuri u otvore kroz koje larva diše.

Brižljivo položena bijela jaja uskoro počinju da tamne i potpuno pocrne u roku od dva sahata. Ova tamna boja daje zaštitu larvi sprečavajući da bude primjećena od ptica i insekata. Potrebna je čitava zima da bi se završio period inkubacije. Obzirom da su jaja stvorena sa strukturom koja im omogućava da prežive dugu i hladnu zimu, ona ostaju živa do proljeća kada se period inkubacije završava.

Izlazak iz jajeta.

Kada se završi inkubacioni period, larve počinju da izlaze iz svojih jaja skoro uzastopno. Prvo jaje odmah slijede druga. Nakon toga sve larve počinju da plutaju na vodi. Larve, koje se neprestano hrane, ubrzano rastu. Uskoro njihova koža postane pretijesna, što im onemogućava dalji rast. Ovo pokazuje da je vrijeme za prvu promjenu kože. Tvrda i krhka koža počinje da puca. Do završetka razvoja larva komarca mora promijeniti kožu još dva puta. Metoda koju koristi larva za uzimanje hrane je, zaista, impresivna. Larve prave male vrtloge u vodi sa svoja dva ekstremiteta u vidu lopatica i tako usmjeravaju bakterije i druge mikroorganizme da plove prema njihovim ustima.

Ukratko, životinja zaživi u kooperaciji sa jednom delikatnom ravnotežom. Da ona nema cjevčicu za zrak, ne bi preživjela, i da nema naročiti sekret, njena respiratorna cjevčica bila bi blokirana.

U međuvremenu većina larvi još jednom mijenja kožu. Posljednja promjena kože je različita od drugih promjena. Sa ovom zadnjom promjenom larva prelazi u završnu fazu svog zrenja. Sada je vrijeme za larvu, koja je dovoljno odrasla u ovoj fazi da se oslobodi svoje školjke. Iz školjke izlazi tako različito stvorenje, da je doista teško vjerovati da se radi o dvije razvojne faze istog bića. A ove metamorfoze su previše komplikovane i delikatne da bi ih programirala sama larva, ili njena majka, ili bilo koja živa stvar.

Za vrijeme ove posljednje faze metamorfoze životinjica se susreće sa opasnošću da se uguši jer joj se mogu zatvoriti respiratorni otvori koji vire iznad vode. Ipak, počevši od ove faze disanje se ne obavlja kroz ove rupice, nego kroz dvije cjevčice koje se pojave na tijelu životinjice. Ovo je razlog što se ove dvije cjevčice izdignu iznad vode prije promjene kože. Za vrijeme od tri do četiri dana u ovoj razvojnoj fazi nema uzimanja hrane.

Sada je komarac dovoljno zreo i dobio je konačan oblik. Komarac je sada spreman da leti sa svim svojim organima , kao što su antene, trup, noge, prsa, krila, trbuh i velike oči.

Kako komarci opažaju vanjski svijet?

Komarci su opremljeni sa krajnje osjetljivim toplotnim receptorima. Oni zapažaju stvari okolo sebe u različitim bojama, zavisno od njihove temperature. Pošto ova percepcija ne zavisi od svjetlosti, za komarca je sasvim lahko da zapazi krvni sud u mračnoj sobi. Toplotni receptori komarca su tako osjetljivi da osjete temperaturnu razliku od jednog hiljaditog dijela stepena Celzijusa.

Komarac ima skoro stotinu očiju. Ove oči su kao složene oči smještene na vrh njegove glave.

Zadivljujuća tehnika sisanja krvi.

Pošto komarac sleti na svoj cilj, on prvo detektira mjesto, koristeći dvije naprave oko svojih usta. Žaoka nalik na špric zaštićena je specijalnom navlakom koja se svlači za vrijeme sisanja krvi. Komarac ne ubada kožu na način da pritiskom utisne žaoku. Ovdje taj posao obavlja gornja čeljust, oštra kao nož sa zubima koji su povijeni unazad. Čeljust se kreće naprijed-nazad, kao testera, dok ne rasiječe kožu. Kada žaoka, umetnuta kroz ovaj razrez na koži, dosegne krvni sud, bušenje prestaje. Sada je vrijeme da životinjica sisa krv. Ipak, kao što je poznato, na najmanji udar na krvni sud ljudsko tijelo reaguje lučenjem enzima, koji zgrušava krv i sprečava njeno oticanje. Ovo bi trebao biti veliki problem za komarca jer tijelo, takođe reaguje na sićušnu rupicu, koju je napravio komarac, pa bi se krv zgrušala i počeo popravak krvnog suda. Ovo znači da životinjica ne bi bila u stanju da posisa krv.

Ali, komarac ovaj problem eliminiše na specijalan način. Prije nego što komarac počne sisati krv, on u otvor, koji je načinio na tijelu čovjeka, izlučuje sekret kojeg postavlja na otvoru krvnog suda.

Ova tečnost neutrališe enzim, koji bi trebao zgrušati krv. Svrab i nateknutost mjesta koje je ujeo komarac uzrokovan je baš ovom tečnošću koja sprečava zgrušavanje.

Ovo je jedan izvanredan proces koji nam nameće slijedeća pitanja:

1. Kako komarac zna da u ljudskom tijelu ima enzim za zgrušavanje krvi?

2. Da bi proizveo sekret za neutralizaciju u svom tijelu protiv tog enzima, on treba da zna hemiju enzima. Kako je to moguće?

3. Čak i kada bi nekako došao do tog saznanja, kako bi proizveo taj sekret u svom tijelu i svu tehniku, koja je potrebna za njegov transfer do žaoke.

Odgovor je jasan: Nije moguće da komarac izvede bilo šta od ovoga. On nema ni potrebnu mudrost, niti znanje hemije, niti laboratorijsku opremu da proizvede taj sekret. Ono o čemu mi ovdje govorimo jeste komarac od nekoliko milimetara bez ikakve svijesti i mudrosti, i to je sve…

Sasvim je jasno da je Allah taj “Gospodar nebesa i Zemlje i onog između njih” koji je stvorio oboje, i čovjeka i komarca i komarca obdario zadivljujućim osobinama.

Komarac počinje svoj let sa specijalnim senzorskim sistemom na raspolaganju da bi otkrio mjesto žrtve. Sa ovim sistemima on nalikuje na borbeni avion, opremljen sa detektorima toplote, gasa i vlage.

Kur'an i sunnet o metodama ublažavanja boli

Allah, džellešanuhu., kaže, u prijevodu znacenja: "I kad ona cu za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj od njih po nož i rece (Jusufu, alejhiselam.):

"Izadi pred njih!" A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše (zaprepašcene); "Bože, bože!" – uskliknuše – "ovo nije covjek, ovo je melek plemeniti!" (Yusuf, 31) .
Vecina ucenjaka se slaže da poslanik Jusuf, alejhiselam., nije imao takmaca u otmjenosti i lijepom izgledu do te mjere da grupa žena, koje su bile pozvane od strane aziza (titula data kralju u odredenom vremenskom razdoblju) da ga vide , zaboravlja da ima noževe u svojim rukama i umjesto da ogule voce, porezale su vlastite ruke, mada to nisu ni osjetile.

Prica možda može biti nevjerojatna i neuvjerljiva za nevjernike, ali znanost, posredstvom znanstvenih metoda i anatomije, ima drugacije mišljenje koje je u potpunosti kompatibilno sa gore navedenim ajetom.

Distrakcija ili odvracanje pažnje - kako ublažiti bolove

Promjena opažajne koncentracije izazvana bilo cime što preusmjerava misli danas je cinjenica u koju znanost vjeruje.  U tom procesu covjek, pod uticajem stanovitog distraktora , pocinje zaboravljati, odnosno biti izoliran od svojih bolova. Dnevni snovi i gledanje TV-a je zgodan primjer, prvo je unutrašnji process, dok je drugo vanjski proces zbog kojeg je koncentracija neke osobe krajnje ometena i u potpunosti biva usredotocena na drugu predstavu (distraktor).

Nema sumnje, kako znanost kaže, da je najucinkovitiji distraktor koji ce ovladati tijelom onaj koji odvlaci pažnju centara za sluh, vid, okus, miris i osjecaj.

U eksperimentu, kojeg su proveli istraživaci u edukacijskoj bolnici, neki ljudi, u toku operacije, bili su izloženi fascinirajucim prizorima, pored propisanih lijekova, i rezultati su bili izvanredni u poredenju sa rezultatima nekih ljudi koji nisu primali taj dodatni, da tako kažemo, lijek za promjenu opažajne koncentracije. 

Ova studija, u kojoj lijecnici preporucuju uz propisane ili tradicionalne lijekove korištenje dodatnih nacina kako bi se smanjili bolovi, objavljena je u casopisu "Chest". Na internet stranici BBC-ja objavljeno je istraživanje pod nazivom "The return to nature", u kojem dr. Geel Hopkins kaže: "Mi smo uspjeli ublažiti bolove naših pacijenata izlažuci ih nekim lijepim prizorima i muzici. Ovo je pomoglo jako puno u minimiziranju ucinaka psihološke i fizicke napetosti." 

Upotrebom funkcionalnih zraka mozga koje prikazuju dostatnost apsorpcije krvi i hrane u nervnim celijama, dokazano je da kad je osoba izložena bilo cemu što može uzrokovati distrakciju koncentracije, nivo aktivnosti u nekim podrucjima mozga je smanjen. Ta mjesta, kao što je hypothalamus, cingulat gyrus, sensory cortex i postcentral gyrus, odgovorna su za primanje osjeta (doživljaja) boli. Aktivnost u nekim predjelima mozga povecava izlucivanje endorfina koji djeluje na receptore za bol kao opijat.

Ublažavanje boli: medicinsko otkrice

Staviti komadic dobro sažvakane hurme (ili nekog drugog dostupnog slatkog voca) u usta novorodenceta je duboko ukorijenjeni obicaj kod roditelja muslimana. Muslimani to cine slijedeci praksu Poslanika Muhammeda, salallahu alejhi ve sellem., vjerujuci da je poslan, kako Kur'an kaže, kao spas i milost covjecanstvu. Nacin na koji je ovaj obicaj nastao navodi nas na zakljucak da u njemu postoji neka osobita vrijednost. Radi se o tome da – u cast vrijednosti i užitku slijedenja sunneta (prakse Poslanika, salallahu alejhi ve sellem) - stavljanje 'šecerne tvari' unutar usta novorodenceta definitivno smanjuje osjecaj boli i srcani puls. Zanimljiva znanstvenomedicinska studija, objavljena u casopisu ''British Medical Journal'' (br. 6993, 10. juni 1995.), dokazala je, izvan svake sumnje, korist od davanja šecera novorodencetu kako bi se reducirao osjecaj bilo kakve bolne procedure kao što je bockanje pete za uzorak krvi ili prije obrezivanja.  

Nora Haouari, Christopher Wood, Gillian Griffiths i Malcolm Levene izvršili su istraživanje pod nazivom "The analgesic (pain killing) effect of sucrose in full term infants: a randomised controlled'' na Postnatalnom odjelu Opce bolnice Leeds u Engleskoj. 60-ero zdrave djece gestacijske dobi  od 37 do 42 sedmice i postnatalne dobi  od 1 do 6 dana, bili su randomizirani  za primanje 2ml jednog od cetiri rastvora: 12.5%-tne saharoze, 25%-tne saharoze, 50%-tne saharoze i sterilne vode (kontrolna grupa). 

Prva grupa od 30-ero djece primila je šecerni sirup prije rutinske analize krvi (bockanje pete, što je obicno bolno) koja se obavlja radi otkrivanja žutila. Preostalih 30-ero beba dobilo je samo sterilnu vodu kao kontrolna grupa. Stavljanje 2ml 25% ili 50% rastvora saharoze na jezik prije bockanja pete znacajno smanjuje period placa u odnosu na bebe koje su dobile vodu. Takoder, njihov srcani puls vratio se u normalu puno brže. Jaci šecerni rastvor imao je veci ucinak, plac se dodatno reducirao sa povecanjem koncentracije saharoze. Iz toga možemo zakljuciti da saharoza (šecer) stavljena na jezik može biti upotrijebljena kao korisna i sigurna forma analgezije  za novorodencad. 

Blass i Hoffmeyer su, takoder, pokazali da 12%-tni rastvor interoralne  saharoze znacajno smanjuje trajanje placa kod novorodencadi podvrgnutoj bockanju pete ili obrezivanju. Ova studija je prikazana u casopisu ''The Independent'' (petak 9. juni 1995.), kao i u clanku novina ''British Medical Journal''. 

Praksa Poslanika, salallahu alejhi ve sellem., zabilježena je u zbirkama njegovih izreka i pripovijestima o njemu, od kojih su najcjenjenije dvije sahih zbirke, Buharijina i Muslimova. Ebu Burde prenosi od Ebu Musaa, koji je rekao: ''Moja supruga rodila je sina pa sam ga donio Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem. Dao mu je ime Ibrahim i ucinio mu tahnik  jednom hurmom.''  Postoje izvještaji o brojnim drugim slucajevima kao što je ovaj. 

Hurma sadrži veoma visok postotak šecera (70-80%). Ona ima i fruktozu i glukozu, koje imaju visoku kalorijsku vrijednost. Lahko je i brzo probavljiva, te veoma korisna za mozak. Hurma sadrži 2,2% proteina, vitamina A, vitamina B1, kiselinu B2 vitamina protiv pelagre , u njoj ima tragova minerala potrebnih organizmu, kao što su kalij, natrij, kalcij, željezo, mangan, bakar. Utvrdeno je da je kalij, ciji postotak je vrlo visok, veoma ucinkovit u stanju krvarenja, kao što su slucajevi poradanja ili obrezivanja.

Može se primijetiti da sunnet, takoder, preporucuje hurme za prekidanje posta u Ramazanu. Hurme bi trebalo da se pojedu, ako je to moguce, prije akšam namaza - to je medicinski i nutritivno najbolji nacin i sunnet. 

Iznimnu vrijednost hurmi, isto tako, nagovještava poznati i prekrasni odlomak iz Kur'ana: ''Zatresi palmino stablo, posuce po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela!'' (Maryam, 25-26) Ovo je nalog od Svemilosnog Stvoritelja, za hazreti Merjem,alejhiselam., u vrijeme rodenja Isaa, alejhiselam., blagoslovljenog Allahovog Poslanika. To je bio recept za lagahan i ugodan porodaj. Kao i u primjeru koji smo ukratko iznijeli, vjerujemo da ce daljnja istraživanja donijeti potvrdu za one koji još sumnjaju u pravu vrijednost, istinu i mudrost ucenja Kur'ana i sunneta. 

''Mi cemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?'' (Fussilat, 53) [QURAN]

Pošto su autori medicinskih istraživanja spomenuli da namjeravaju eksperimentirati sa novim šecernim ili slatkim supstancama, preporucujemo im da isprobaju hurme za ublažavanje boli kod novorodencadi.

''I Mi s neba čistu vodu spuštamo.''(Al-Furkan, 48)

Poslanik Muhammed, Salallahu alejhi ve sellem., rekao je u hadisu da je voda čista i ništa je ne može onečistiti. Da li je bilo znanstvenih istraživanja po tom pitanju?
Poslanik Muhammed,Salallahu alejhi ve sellems., je rekao: ''Voda je čista, ništa je ne može onečistiti'' (prenose Al-Tirmizi i Al-Nesai).

Allah, džellešanuhu., kaže: ''I Mi s neba čistu vodu spuštamo.''(Al-Furkan, 48) i ''Mi šaljemo vjetrove da oplođuju (da oblake obilno ispune vodom), a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti - vi niste vlasnici njenih spremišta[i].'' (Hidžr, 22). I
bn Kesir, islamski učenjak, tumačeći riječi vi niste vlasnici njenih spremišta, kaže: ''To znači da je samo Allah Svemogući taj koji tu vodu spušta i pohranjuje kao vrela u zemlji, Slava Allahu! Danas znanstvenici potvrđuju da podzemno pohranjivanje vode sterilizira i prerađuje tu istu vodu usljed čega ista postaje pitka. Allah nas podsjeća na tu blagodat i milost, pa hoćemo li mu biti zahvalni zbog toga? Ogromna je milost Svemogućeg Allaha koji je napravio velika skladišta pod zemljom za deponovanje čiste vode. Koje su nove okolnosti s tim u vezi? Znanstvenici su pokušavali dugi niz godina, koristeći mnoge metode, da vodu na zemlji, zagađenu mikroorganizmima koji uzrokuju mnoge bolesti, prečiste, pa su izumili stanice za prečišćavanje vode i različite vrste filtera te su ustanovili razne metode purifikacije. Ipak, najčudesniji način za prečišćavanje vode otkrio je mikrobiolog dr. Simon Toze koji je izumio veoma jednostavan i jeftin način za filtraciju vode - pohranjivanje u podzemne slojeve na nekoliko mjeseci. On kaže da je ova metoda dostatna da neutralizira sve štetne vrste mikroorganizama koji uzrokuju mnoge bolesti kao što su: infantilna paraliza, proljev i različite vrste teških virusnih oboljenja. Ova metoda je nazvana "GEO metoda prečišćenja", budući da je Allah, džellešanuhu., omogućio zemlji da upija sve vrste bakterija, virusa, ulja, masti, prljavštine i drugih nečistoća.
Znanstvenici su ostali zbunjeni ovom čudesnom tehnikom kao što i dr. Simon kaže: "Mi znamo da zagađenje nestaje, ali ne znamo kako!" Također, on kaže: ''Uspješnost ove tehnike ovisi o mnogim situacijskim varijablama - koja vrsta vodospremnika je dostupna za pohranu vode, koje okolnosti vladaju pod zemljom, vrste mikroba u pohranjenoj vodi, nutritivne razine i kakvi mikrobi filtracijskih obilježja postoje pod zemljom.''. Jedan znanstvenik je postavio pitanje: ''Znamo da voda čisti sve, a kako možemo očistiti samu vodu od nečistoća? Nakon dugotrajnog istraživanja naučnici su otkrili da zemljana prašina sadrži sterilizirajuće supstance koje neutraliziraju sve vrste klica. U ovoj činjenici nalazimo da je Svemogući Allah iskoristio te tvari, koje se natalože u prašini, da budu veličanstven i besplatan način za prečišćavanje vode.
Allah, džellešanuhu., kaže: ''I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.'' (Al-Džasije,13). Naučnici kažu da bez ovih karakteristika prašine, mi ne bismo bili u mogućnosti piti čistu vodu.
Zato Allah, džellešanuhu., kaže: ''da imate šta piti - vi niste vlasnici njenih spremišta''.

Mikroskopska fotografija zrna prašine: Primjećujemo procjepe/šupljine koje omogućuju da zemljana prašina primi vodu. Također, Svemogući Allah je opskrbio prašinu sterilizirajućim tvarima koje ubijaju sve bakterije. Ko je sve to sačinio? To je Allah, koji je rekao: ''Vi niste vlasnici njenih spremišta''!

VODA

A od vode smo načinili svaku živu stvar. Pa zar neće vjerovati?21:30

Dva litra čiste vode dnevno     (bez kafe, čajeva, sokova i sl.): 
1. Sprečava pojavu glavobolja
2. Redukuje infekcije
3. Održava koncentraciju
4. Redukuje upale
5. Održava zdravim naše organe za varenje
6. odrzava kosu i kožu finim
7. sprječava umor,otežano kretanje i ljenost.
8. sprječava stres


Bez vode bismo se otrovali vlastitim otrovnim npr. kada bubrezi otklanjaju mokraćnu kiselinu to mora biti rastvoreno u vodi.Sličan slučaj je sa infekcijama.
Ako ne pijemo dovoljno vode možemo oštetiti psihološku stranu ličnosti. Samo 2%- smanjenje količine vode u tijelu može izazvati brisanje kratkotrajnog pamćenja, teškoće sa osnovnim matematičkim operacijama, težu koncentraciju kod čitanja. Neuzimanjem dovoljno vode nagomilavamo više masti i debljamo se.

Nedostatkom vode slabe nam mišići te se teže krećemo. Čak i lakša dehidracija( nedostatak vode u organizmu) usporava metabolizam za 3%. Znaci organizam ne vrši razmjenu materija i cijelo tijelo slabi.
Konstantno nedovoljno unošenje vode u organizam,dovodi naše tijelo u stanje da i ne osjeća žedj.Tako organizam umjesto osjećaja žedji preuzima osjecaj gladi.U tom slučaju imamo hroničnu dehidraciju.
" Dovoljno unošenje vode je ključ mršavljenja" istina jer kaže nauka da bez vode tijelo ne može prenijeti masti koje smo pojeli u energiju.

U svemu trba imati "zlatnu sredinu".konstantno prekomjerno ispijanje vode kažu neki naučnici moze nas i ubiti, jer nam odnosi minerale iz tijela.Jednostavno ne trabamo piti prekomijerno.Trebamo znati da u naše tijelo ulazi preko hrane - većina voća i povrća u sebi sadrži više od 80% vode, a meso ima čak i do 50% tekućine.

Voda iz 'česme' čišća od flaširane

Voda iz slavine najčešće prolazi strože provjere nego ona koja se puni u boce, kaže Clarke, i zato je preporučuje. Iako je nekima možda teško pridržavati se pravila da svaki dan treba popiti najmanje dvije litre vode, kad se jednom počne piti, organizam brže reagira na dehidraciju i jasnije osjeća žeđ,
Tekućina je važna za normalno funkcioniranje mozga i zato kad pijemo dovoljno tekućine, manje osjećamo popodnevnu malaksalost.

Potrebna je i za izlučivanje štetnih tvari iz organizma i rad crijeva, osobito kod zatvora. Koža će također biti čišća, a kako će stanice na korijenu vlasi imati dovoljno vlage, i kosa će izgledati sjajnija.

Bolje je pomalo piti tijekom dana nego nakon nekoliko sati "suše" naliti u sebe pola litre pića.
Bolesti koje otjera obična čaša vode

Svaki naš organ, pa i kosti, sadrži manji ili veći postotak vode. Od nje zavisi varenje, metabolizam, apsorpcija i prenos nutrijenata i kiseonika, održavanje telesne temperature itd. "Čim ustanete popijte barem jednu čašu, ne previše hladne vode. Tokom dana, pola sata pre svakog obroka trebalo bi popiti barem dve čaše vode. To olakšava probavu, hidratizuje organizam i smanjuje glad, pa time i količinu hrane i brzinu konzumacije. Zatim, barem sat i po nakon jela ne bi trebalo uzimati nikakvu tecnost jer želudac treba pustiti neka vari hranu u miru". Imajte na umu da deca nemaju dovoljno razvijen osecaj žeđi, a kod starijih osoba s godinama taj mehanizam slabi. Odvikavajte svoju djecu od gaziranih i previše zaslađenih napitaka obojenih vestackim bojama i aromatizovanih vestackom aromom. S obzirom na dokazanu lekovitost i blagotvornost limuna, pravite limunadu zaslađenu stevijom. Mnoge studije pokazuju kako dugotrajna dehidracija, koje niste ni svesni, može biti podloga raznim bolestima, od migrene i visokog pritiska pa do žgaravice, reumatskih bolova i širokog niza raznih drugih bolesti, sve do astme i raznih alergija.

Voda je najzdravija

Ne pijemo dovoljno vode, pokazuju istraživanja. Mnogi od nas vodu uzimaju samo kada su žedni, što nikako nije dovoljno. Lekari upozoravaju na to da pijenje vode treba da postane navika, jer je žeđ znak da je dehidratacija organizma već nastupila. U našem telu voda je otapalo, rashlađivač i prevoznik minerala i drugih značajnih elemenata. Sastavni je deo svakog tkiva. Tako ona čini 70 odsto našeg tela, 85 odsto krvi, 80 odsto mozga, 70 odsto mišića i 10 odsto zuba. Nužna je za regulaciju telesne temperature, prenosi hranljive sastojke i uklanja otrove i otpade, održava zapreminu krvi i omogućava rad svake ćelije. Tvrda ili meka Često se mogu čuti dileme da li je voda koju pijemo dobra ili ne. Najčešće se govori o tvrdoj ili mekoj vodi. Tvrde vode sadrže više kalcijuma i magnezijuma, što bi značilo da su bolje za zdravlje. Prema jednom britanskom istraživanju, stanovnici u gradovima s mekom vodom imaju deset posto veći rizik od bolesti srca i krvnih sudova nego oni s područja s tvrdom vodom. Ali, dokazano je da na naše zdravlje daleko više utiče način prehrane nego tip vode koju pijemo. I boja vode govori o njenom kvalitetu. Na beloj podlozi voda ne bi smela imati žućkastu boju. Količinu kamenca u vodi možete proveriti ako skuvate crni čaj i pustite ga neko vreme da se ohladi. Ako se na površini pojavi mastan trag, znak je da voda sadrži više kamenca. Bez vode možemo živeti samo nekoliko dana, a pijemo li manje nego što nam je potrebno, u telu se stvaraju pretpostavke za upalu žuči, kamenac u bubregu, upalu mokraćnih puteva... -
Svakodnevno treba popiti barem litar i po - dva vode, a pri telesnom naporu ili na vrućinama još više - kaže dr Slavica Dobanov. - Gotovo je nemoguće piti suviše vode. Zdravim bubrezima voda treba za rad i ne možemo ih preopteretiti. Ne treba brinuti da će velika količina vode isprati i iz tela odneti hranljive supstance. Koža ne sme biti žedna Zbog stalne izloženosti suncu, vetru, hladnoći ili toploti, ćelijama kože najviše preti isušivanje. Lekari upozoravaju na štetnost preteranog izlaganja suncu, između ostalog i zbog gubitka vode s kože, koja zbog toga postaje gruba, suva i naborana. Koža se od dehidratacije štiti zaštitnim hidrolipidnim slojem, koji čine masnoće, voda, belančevine i so. S gubitkom vode remeti se odnos i količina ovih sastojaka. Kožu valja vlažiti iznutra, unosom dovoljno količine vode svakog dana, a najbolje je svakog sata popiti dva deci vode, soka, čaja, supe ili neke druge tečnosti. Ali, koža se mora vlažiti i spolja, hidratantnim kremama. Materije koje su topive u vodi apsorbuju se u probavnom traktu ma koliko vode pili, a vlaknasta hrana se s vodom veže na putu iz tela. Kada je temperatura vazduha veća, povećava se i gubitak tečnosti iz tela, jer isparavaju veće količine vode koja se nalazi u ćelijama. Dehidratacija vodi vrtoglavici, umoru, glavobolji, slabosti i gubitku koncentracije. Nedostatak vode, posebno kod onih koji pate od niskog ili povišenog krvnog pritiska, može dovesti do pogoršanja stanja. Pogledajte

Zašto čašu vode moramo popiti svakih 90 minuta?

Budući da voda razredjuje krv, žene koje piju pet čaša vode na dan smanjuju svoj rizik od srčanih bolesti za 41%. Kod muškaraca je taj učinak još izraženiji. Pijenje mineralne vode uz obroke podstiče varenje i pomaže protiv zatvora, pokazala su italijanska istraživanja. Pola litre piva na dan povezano je sa smanjenim rizikom od osteoporoze. Ne samo što silicijum u pivu povećava zdravlje kostiju, nego i etanol iz piva može blokirati hormone koji pridonose stanjivanju kostiju, tvrde britanski naucnici. Čaša soka od naranče na dan povezana je s manjim rizikom od artritisa, možda zbog toga što karotenoidi u soku smanjuju upale koje uzrokuju bol. Hranom dobijamo 40% od dve litre tecnosti koliko nam je potrebno svakog dana. Mnogo vode ima u povrću poput paradajza, kuvani krompir sadrži 80% vode, a testenina čak 92%. Počnete li obrok supom, ne morate brinuti o nedostatku tecnosti, no ako jedete vrlo slano, popijte još čašu vode. Da biste dobili dovoljno tecnosti, trebate popiti čašu nekog pića svakih 90 minuta, a tokom vrućeg vremena svakog sata. Najlakši način da se podsetite piti je držati bocu ili čašu na stolu, da bi vam bila na oku. Ako pijete iz čaše, odaberite kratku široku čašu jer u njih ulivamo 30% više tecnosti nego u dugačke i uske. Ipak, nemojte ispijati čitavu čašu odjednom jer to povećava potrebu za mokrenjem. Ako radite u klimatiziranoj prostoriji ili mnogo vremena provodite na telefonu, potrebno vam je više tecnosti. Dodatna čaša vode umanjiće osećaj umora.

Više vode za zdravije srce

Malo je poznato koliko dovoljno ili nedovoljno unošenje ciste vode i sa njim povezana dugogodišnja i hronicna dehidracija citavog organizma utice na kardiovaskularni sistem. Potrebe organizma za cistom vodom iznose oko 2 litra dnevno. Pri tome moramo da imamo u vidu da gazirani napici, sokovi, caj, a posebno alkohol i kafa, ni hemijski ni fiziološki nisu isto što i cista voda niti mogu da je zamene. Ukoliko ne unosimo u organizam kolicinu vode koja je njegova minimalna potreba, i ukoliko to traje godinama, kako je u nizu svojih strucnih i prakticnih radova pokazao americki lekar dr Ferejdun Batmanhelid, naš organizam polako ali sigurno dehidrira. To dovodi do fiziološkog odgovora niza mehanizama organizma za zaštitu od dehidracije (koje smo nasledili još od naših predaka vodozemaca) i do odgovarajucih promena u funkcionisanju organizma. Ovde cemo se koncentrisati na uticaj dehidracije na krvne sudove, cije je zdravlje od suštinske važnosti za zdravlje srca.
Unošenje 2 litra vode dnevno - najjeftinija prevencija Krvni sudovi su elasticni i prilagodavaju se kolicini tecnosti koja je u njima šireci i skupljajuci svoj lumen (obim). Oni moraju da se manjku tecnosti trenutno prilagode grcenjem, smanjivanjem obima, jer bi inace došlo do izdvajanja gasova iz krvi, što bi imalo fatalne posledice. Dakle, dehidracija, koja smanjuje i kolicinu krvne tecnosti, dovodi do grcenja, odnosno smanjenja obima krvnih sudova. Drugo, smanjenje kolicine tecnosti u krvotoku dovodi i do pada pritiska na njegovim krajevima - kapilarnoj mreži koja snabdeva tkiva i organe krvlju. Stvar je potpuno ista kao sa vodovodom: manje vode, manji pritisak u slavini! Da ne bi došlo do oštecenja tkiva usled manjka krvi, kardiovaskularni sistem reaguje povecanjem pritiska! I tako, paradoksalno, manje unošenje tecnosti dovodi do povišenog pritiska.
To je ona vrsta povišenog pritiska kome se zapravo ne zna uzrok i koji se, lekarski domišljato, naziva "esencijalnom hipertenzijom". Ako hipertenziju ove vrste lecimo diureticima - mi zapravo još pogoršavamo situaciju. Organizam ima manjak vode, a mi ga teramo da je još izbaci! Tako se stvara zatvoren krug koji dovodi do sve veceg pogoršavanja. On se može prekinuti jedino postepenim povecanjem unošenja ciste vode, dok se ne dostigne nivo minimalnih potreba - 2l dnevno! Holesterol "štiti" krvne sudove od dehidracije Kad se u organizam ne unosi dovoljno tecnosti, krv, kao vodeni rastvor, postaje gušca.
Po principu osmoze, krv tada pocinje da crpi vodu iz celija krvnih sudova. Svaka celija, medutim, ima primarni mehanizam koji je, da tako kažemo, "stariji" i koji je štiti od dehidracije - a to je stvaranje "cigala" holesterola koje sprecavaju vodu da istice iz celije! I tako, paradoksalno, manje unošenje tecnosti - dovodi do povecanja kolicine holesterola na zidovima krvnih sudova, a to je poznato kao zakrecavanje koje, nažalost, dovodi do postepenog smanjenog snabdevanja srca krvlju i progresivnog propadanja srcanog tkiva. Pacijenti dr Batmanhelida koji su patili od visokog pritiska i holesterola, uz njegov nadzor, uspevali su da reše te probleme samo povecanim unosom vode. Zvuci neverovatno, ali je istinito, što pokazuje njegova dokumentacija, istorije bolesti i svedocenja samih pacijenata. Naravno, ako hocete da pokušate ovaj metod, morate se konsultovati sa lekarom, jer se mora iskljuciti mogucnost problema sa bubrezima i pratiti zdravstveno stanje, u slucaju da se neko vec leci klasicnim medikamentima protiv holesterola i visokog pritiska, koje bi pod lekarskim nadzorom trebalo da smanjuje onako kako se, sa povecanim unosom vode, smanjuju i vidljivi simptomi.

Kome jedina briga bude ahiret, Allah, džellešanuhu., će ga poštediti drugih briga

Vjernik, daija, živi sa brojnim brigama. Nekada te brige mogu prouzrokovati rastrojstvo i udaljavanje srca od pravoga cilja, okrećući se poslovima dunjalučara i njihovim brigama što će utjecati na to da specifičnost i posebnost nestane i da se mjere pomjere!

Dunjaluk ima jednu posebnu, sebi svojstvenu, osobinu – Allah džellešanuhu., ga nikome nije vječno dao: „Allahov džellešanuhu., hakk i pravo je to da neće uzdići neku od dunjalučkih stvari a da je ne spusti na zemlju!“ (Buhari, br. 6136.)
U pitanju su samo dani koje Allah džellešanuhu, međ' ljudima obrće, uzdižući jedne a spuštajući druge; ojačavajući jedne a ponižavajući druge – kako bi se ispunio Allahov džellešanuhu., hikmet i Njegova mudrost u iskušavanju Njegovih robova! Allah džellešanuhu., dunjaluk i ovosvjetske ljepote daruje kako mu'minu - vjerniku, tako i kafiru - nevjerniku, ali znajte da Allah džellešanuhu., Svoj din daje samo onima koje On voli!
Poslanik salallahu alejhi ve sellem., se začudio Abdullahu b. Amru r.a., onda dok je Abdullah popravljao i zidao zid svoje kuće – željeći da njegovo srce u potpunosti raskači od dunjaluka, podsjećajući ga na skori događaj koji će mu se desiti tj. na smrt, kako bi se što bolje za nju pripremio, pa mu reče: „Smrt je brža od toga!“ (Ebu Davud, br.5236.; Tirmizi, br.2335.) tj. popravljaš svoju kuću iz bojazni da ti se ne uruši za vrijeme života a možda će se tvoj život urušiti i možda ćeš umrijeti prije nego li se tvoja kuća sruši! Popravljanje i zidanje i nizanje cigli ahiretske kuće i dobrih djela je preče od popravljanja i zidanja i nizanja cigli dunjalučke kuće!

Dakle od sunneta Muhammeda salallahu alejhi ve sellem., je opomenuti smrću i kratkoćom života one koji se dunjaluku i dunjalučkim uživanjima predaju, kao što je od sunneta Muhammeda salallahu alejhi ve sellem., opomenuti i skrenuti pažnju, onima koji su se ahiretu predali, na dunjalučke hakkove i obaveze, kao što Allah džellešanuhu., kaže: „I ne zaboravi udio svoj na ovome svijetu!“ (el-Kasas, 77.)
Islam je džada umjerenosti i sredine, koji ne dozvoljava čovjeku da skreće niti ulijevo niti udesno!
Islam je spoj dina i dunjaluka i neprestanog rada za oba svijeta, kao što je rečeno: „Radi za onaj svijet kao da ćeš sjutra umrijeti, i radi za ovaj svijet kao da ćeš vječno živjeti!“
Čovjek koji je okružen brojnim ni'imetima i blagodatima ovoga svijeta može, kasnije, biti izložen većoj odgovornosti i kazni, a da toga nije ni svjestan! Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ako vidiš da Allah džellešanuhu., daje nekom Svom robu blagodati dunjaluka – dok je taj rob neprestano u grijesima i neposlušnosti prema Njemu – znajte da je u pitanju Allahova zamka, navlačenje i istidradž prema tom čovjeku!“ (Medžme'ul-Zeva'id, br.17796.)
Allah džellešanuhu., kaže: „A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešću ih kažnjavali ne bi li poslušni postali. 43. Trebalo je da su poslušni postali kad bi im kazna Naša došla! Ali, srca njihova su ostala tvrda, a šejtan im je lijepim prikazivao ono što su radili. 44. I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, 45. i zameo bi se trag narodu koji čini zlo, i naka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!“ (el-En'am, 42-45.)


Dakle, nemoj da te žalosti ono što te je od dunjaluka mimoišlo, i nemoj da ti oko hlepi za onim što je drugim ljudima od dunjaluka dato, zbog toga što ne treba zavidjeti na dunjalučkim blagodatima onih ljudi koji te Allahove džellešanuhu., ni'imete ne koriste na pravi način, već ih zloupotrijebljavaju i harame se njima zbog čega će biti kažnjeni možda i na obadva svijeta!


Nekome će dunjalučke ljepote i uživanja biti ubrzana nagrada koju im je Allah dž.š., dao kako bi im uskratio vječitu ljepotu i uživanje onda kada ćemo svi mi biti u najvećoj potrebi za njom! Kada su ashabi r.a., spomenuli blagodati i ljepote koje uživaju Bizantijci i Persijanci, Poslanik salallahu alejhi ve sellem., je rekao: „To su ljudi kojima je Allah džellešanuhu., dao da uživaju samo na ovome svijetu!“ (Muttefekun 'alejh)


Poslanik salallahu alejhi ve sellem., je rekao: „Oni koji su bili najsitiji na Zemlji – biće najgladniji na Sudnjemu Danu!“ (Hasen. Sunen Tirmizi, br.2478.; Sunen Ibnu Madždže, br.3351.)


Allah džellešanuhu., kaže: „Onome ko žudi za ovim svijetom, Mi mu brzo dajemo ono što hoćemo a i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije toga džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbaćen peći.“ (el-Isra', 18.)


Draga braćo, znajte da ćemo odgovarati i da ćemo biti pitani za svaki ni'imet, blagodat i uživanje u kojem smo. Propao je onaj koji je ni'imet i Allhovu džellešanuhu., blagodat zloupotrijebio i hakka njenog nije ispunio, a nije propao onaj koji određenog ni'imeta nikako nije dobijao!


Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik salallahu alejhi ve sellem., rekao: „Prvo pitanje koje će biti upućeno čovjeku na Sudnjemu Danu u vezi blagodati jeste: Zar ti nismo tijelo zdravljom opskrbili, i zar te nismo hladnom vodom pojili!?“ (Tirmizi, br.3358.)


Zdravlje tijela i pitka, čista i hladna voda su dva ni'imeta bez kojih se faktički ne može ni živjeti, i nema života bez njih. Stoga kada budemo odgovarali za život kako smo ga živjeli – bićemo pitani za ni'imet zdravlja i vode, jesmol ih koristili u haramu ili dobrim djelima i halalu!


Dakle, draga braćo, kao što smo u prethodnim hutbama govorili – džennetski put je prepun iskušenja i prepreka, i neće ih savladati niko osim onaj kome ahiret bude sva briga. Poslanik salallahu alejhi ve sellem., je rekao: „Džennet je zastrt poteškoćama, dok je džehennem zastrt uživanjima i strastima!“ (Muslim, br.2822.)


Musliman, koji je svjestan veličine Božije, sve svoje briga skraćuje na jednu a to je ahiret i vječni spas! Pravi musliman sav svoj trud, i svo svoje vrijeme troši na putu ostvarenja toga cilja, ne osvrćući se na dunjalučka kratka uživanja i razonode! Musliman je onaj koji ne prodaje skupo za jeftino! Onoliko koliko Allah džellešanuhu., ima mjesta u srcu tvome, toliko ćeš i ti kod Allaha džellešanuhu., imati mjesta, kao što je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko želi znati šta ga sjutra čeka kod Allaha dž.š. – neka samo pogleda u ono šta je on danas pripremio za Allaha džellešanuhu.!“ (Zuhd l-ibni Mubarek, br.849., Darekutni u Efradu.)


Ko bude neprestano razmišljao o Allahovom raziluku i zadovoljstvu – takvog neće omesti nikakvo uživanje ili ni'imet, niti će ga ikakvo iskušenje zaslijepiti. Ko se s Allahom džellešanuhu., bude družio u ljepoti i imanju, Allah džellešanuhu., će mu se naći na usluzi onda kada mu bude teško.


Poslanik salallahu alejhi ve sellem., je rekao Ibnu Abbasu r.a.: „Čuvaj Allaha – sačuvaće te; čuvaj Allaha – uvjek će ti izlaziti u susret; znaj za Allaha u uživanju i lahkoti – znaće za tebe onda kada budeš u teškoći. Ako nešto moliš – moli ga od Allaha, a ako pomoći tražiš – traži je od Allaha...“ (Sahih. Musned Ahmed b. Hanbel, br.2804.)


Da bi čovjek bio u ovakvom halu, treba da je neprestano svjestan Allaha džellešanuhu., i da Ga se neprestano stidi više nego što se stidi od ljudi i Allahovih džellešanuhu., stvorenja! Poslanik salallahu alejhi ve sellem., je rekao: „Ono što ti je mrsko da ti ljudi znaju ili da ti ljudi vide – nemoj ga činiti ni onda kada si sam!“ (Hasen. Kunzul-'Ummal, br.5270.); ili: „Obožavaj Allaha džellešanuhu., kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš – On tebe vidi!“ (Muttefekun 'alejh)


Osoba koja razmišlja o ahiretu – kada zgriješi – sjeti se Allaha džellešanuhu., brzo se pokaje i povrati pravome putu. Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ostavite loše djelo – ako se sjetite Allaha džellešanuhu.!“ (Hasen. Medžme'ul-Zeva'id, br.17687.)


Onaj ko bude strepio i ko se bude plašio od Allaha džellešanuhu., na ovome svijetu, i ko se griješenja prema Njemu bude čuvao, i onaj koji je o ahiretu uvjek razmišljao – takav će biti bezbjedan i miran na Sudnjemu danu. Poslanik s.a.w.s., kaže da je Allah džellešanuhu., rekao: „Tako Mi Mog veličanstva i veličine – neće moj rob imati dva mira niti dva straha! Ako bude bezbjedan i miran spram Mene na dunjaluku – prepašću ga na Dan okupa svih ljudi, a ako Me se bude plašio na dunjaluku – biće miran i bezbjedan na Dan okupa svih ljudi!“ (Sahih. Hiljetul-Evlija', 5/189.)


Onaj koji razmišlja o ahiretu – razmišlja o tome šta će ga džennetu približiti kao i o onome šta će ga od džehennema udaljiti. Ono što čovjek hoće i za čim žudi – Allah džellešanuhu., će mu to i dati! Poslanik salallahu alejhi ve sellem., kaže: „Džennet vam je bliži od kopče na vašoj cipeli, ali je isti slučaj i sa džehennemom!“ (Sahihul-Buhari, br.6123.)


Ako čovjek bude iskren u borbi sa svojim nefsom i u borbi sa svojom dušom – Allah džellešanuhu., će mu olakštai put ka Njemu! Allah džellešanuhu, kaže: „Allah još više povećava uputu onima koji se žele uputiti!“ (Merjem, 76.)


Onaj koji uvjek razmišlja o ahiretu ne gleda na dunjaluk kao na vječnu kuću zbog toga što zna da je na dunjaluku samo putnik ka vječnosti. Poslanik ssalallahu alejhi ve sellem., kaže da mu je Džibril a.s., rekao: „O, Muhammede, živi koliko hoćeš – umrijećeš; voli koga hoćeš – rastavićeš se od njega; radi šta želiš – to će te i čekat!“ (Sahih. Mustedrek od imama Hakima, br.7921.)


Poslanik salallahu alejhi ve sellem., se čudio tome kako je mnogo širom otvorenih vrata hajra i dobra – a tako malo ljudi na njih ulazi, i kako je mnogo uskih i stisnutih vrata šerra i zla – a tako mnogo ljudi se na njih probija.


Poslanik salallahu alejhi ve sellem., je rekao: „Nisam vidio ništa nalik džehennemskim strahotama – a da su ljudi tako nemarni spram njih, niti sam vidio išta nalik džennetskim ljepotama – a da su ljudi tako nemarni spram njih!“ (Hasen. Tirmizi, br.2601.)


Osoba koja razmišlja o ahiretu – čuva se šerra i zla a hlepi svakoj vrsti hajra i dobra! Osoba koja razmišlja o ahiretu je onakva kako je Poslanik salallahu alejhi ve sellem., naredio da se bude: „Ponašaj se na dunjaluku kao da si stranac ili putnik!“ (Buharija, br.6053.)


Svi znate kako se treba ponašati jedan stranac ili jedan putnik i šta mu je činiti. Ko ne zna puta ili nema opskrbe i novaca, ili neumije čitati znake, ili bude spor u hodu – takav putnik neće stići na svoje odredište! Kome ahiret bude sva briga – Allah džellešanuhu., će njegovo srce osloboditi od ostalih briga!


Poslanik salallahu alejhi ve sellem., kaže: „Kome sve brige budu jedna briga – briga proživljenja i Sudnjega Dana, Allah džellešanuhu., će ga sačuvati od ostalih briga, a koga rastrgnu dunjalučke brige – Allah džellešanuhu., se neće obazrijeti na njega!“ (Hasen. Ibnu Madždže, br.257.)


Na drugom mjestu, Allah džellešanuhu., kaže: „Kome ahiret bude najveća briga – Allah džellešanuhu., će mu dati bogatstvo u srcu, biće miran i spokojan, a dunjaluk će mu silom doći, a kome dunjaluk bude najveća briga – Allah će mu siromaštvo pred oči posaditi, neće biti miran i spokojan, a od dunjaluka će mu doći samo ono što mu je određeno!“ (Sahih. Ibnu Madždže, br.4105.)

Sa šestoricom ljudi nije vrijedno razgovarati...

Džahil – neznalica: Kada se sa neznalicom raspravljaš – zbog svog neznanja ce umisliti da je istina sa njime, zbog cega ce zapasti u štetu kojoj si ti bio razlog i sebeb! Allah džellešanuhu., kaže: „Neznalica se kloni!“ Nažalost, ovakvih je mnogo...

Sefih – glupak: Nije mudro razgovarati s glupacima, jer su oni neuravnoteženi u svojim rijecima i djelima, tako da je teško ocekivati ikakvoga boljitka od raspravke s njima... Nažalost i ovakvih je mnogo...

Gadban – ljutiti covjek: Obaveza ti ja da ucutiš ako se je naljutila osoba s kojom pricaš, sve dok se ne smiri, dok se ne ohladi i dok joj se duša ne primiri. Ako se budeš raspravljao s njime, a on je u ovakvom halu i stanju, isto je kao da se pametni raspravlja sa ludom!

Sekil – težak covjek: Ako primjetiš da tvoj sagovornik ne umije polemisati pa se ne možeš od njega okoristiti, niti umije slušati – kako bi se on okoristio tobom, teško li se tebi a i njemu...

Mute'annit – tvrdoglavi: Tvrdoglava osoba je ili kompleksna neznalica ili prezreni glupak kojem nema lijeka osim odbiti se od njega i napustiti ga. To je osoba koja ce ti kontrirati onda kada se složiš sa njime, a ako joj kontriraš postaje ti neprijatelj. Ako ga pocastiš – prezrijece te, a ako ga prezreš – pocastice te. Ako mu se nasmiješ – namrštice ti se! Ako budeš blag prema njemu – bice grub prema tebi, a ako budeš grub prema njemu – bice blag prema tebi...

Mubtedi'a – novotar: Ovu grupaciju ljudi ne poznaje niko drugi do onaj kome je Allah džellešanuhu., podario mudrost i oštroumnost, poznavajuci dobro novotarije i njihove sljedbenike (havaridž, šije, sufije, mu'utezile, kaderije, džehmije, murdžije...). sve navedeno zahtijeva duboko poznavanje vjere (el-tefekkuh). Koliko ljudi je pokušalo razgovarati s njima pa nisu požnjeliništa do zavist i mržnju!

Svojstva pravog sagovornika su lijepo ponašanje, strpljenje, nasmijanost i vedrina lica, poniznost, smirenost, samilost prema neistomišljeniku, istinitost, pravednost, blagost, milost, postepenost...

KAKO SE MOŽE KLANJATI VITR-NAMAZ

U arapskom jeziku riječ „vitr“ znači nepar poput jedinice, trojke, petice, i u tom značenju se razumjevaju riječi Allahova Poslanika salallahu alejhi ve sellem., koji kaže: „Allah je vitr/nepar, i voli vitr/nepar!“ (Muttefekun 'alejh); ili: „Ko se bude čistio nakon velike nužde neka to učini neparan broj puta.“ (Muttefekun 'alejh)
U šerijatskoj terminologiji vitr je namaz koji se obavlja u intervalu od preklanjanog jacijskog farza pa sve do nastupa sabah-namaza, kojim se udara pečat noćnom namazu, a koji se sastoji od neparnog broja rekata – jedan ili tri ili više.

Islamski učenjaci se razilaze u vezi statusa vitr-namaza, pa kažu:

1. Vitr-namaz je vadžib/obaveza. Ovog je stava imam Ebu Hanife rhm., i po tome je postao specifičan u odnosu na ostale učenjake. Ibnul-Munzir rhm., kaže: „Nije mi poznato da se iko od ostalih učenjaka složio s imamom Ebu Hanifom rhm., u ovom stavu.“ (Pogledaj: 'Avnul-Ma'abud, 4/209.; Nejlul-Evtar, 3/35.)

Svoj stav je utemeljio na slijedećim dokazima:

a) Hadis od Ebu Hurejre r.a.: „Ko ne klanja vitr-namaz taj ne pripada nama!“ (Hadis je da'if, a bilježi ga imam Ahmed u Musnedu, br.9715.)

b) Hadis od Ibnu Burejdeh r.a.: „Vitr je hakk – pa ko ne klanja vitr namaz, taj ne pripada nama; vitr je hakk – pa ko ne klanja vitr namaz, taj ne pripada nama; vitr je hakk – pa ko ne klanja vitr namaz, taj ne pripada nama!“ (Hadis je da'if, a bilježi ga imam Ebu Davud u Sunenu, br.1419.)

c) Hadis od Ebu Ejjuba r.a.: „Vitr je hakk svakog muslimana, pa ko voli klanjati vitr-namaz od pet rekata neka klanja, a ko voli klanjati vitr-namaz od tri rekata neka klanja, a ko voli klanjati vitr-namaz od jednog rekata neka klanja!“ (Hadis je sahih. Bilježi ga imam Ebu Davud u Sunenu, br.1422.)

d) Hadis od Ebu Busreh r.a.: „Allah vam je dodao još jedan namaz – vitr namaz, pa ga klanjajte između jacije i sabaha!“ (Hadis je sahih. Bilježi ga imam Ahmed u Musnedu, br.23002-27272.; Mustedrek, br.6514.; el-Mu'udžem el-Kebir, br.2167.)

e) Hadis od Ibnu Omera r.a.: „Neka vam zadnji namaz kojeg ćete obavljati noću bude vitr-namaz!“ (Muttefekun 'alejh)

f) Hadis od Ebu Se'ida r.a.: „Klanjajte vitr-namaz prije nego li vas sabah uhvati!“ (Muslim, br.754.)

g) Hadis od Ajše r.a.: „Poslanik salallahu alejhi ve sellem., bi klanjao noću, pa bi, kada bi preklanjao vitr-namaz, viknuo: „Ustani Ajša, i klanjaj vitr-namaz!“ (Sahihu Muslim, br.744.; Musned Ahmed, br.25225-25738.)

U djelu Beda'i'ul-Sana'i, 1/605., stoji sljedeće: „Od imama Ebu Hanife rhm., se bilježe tri rivajeta po pitanju vitr-namaza:

1. Vitr-namaz je farz; ovo nam prenosi Hammad b. Zejd.
2. Vitr-namaz je vadžib; ovo nam prenosi Jusuf b. Halid el-Simti.
3. Vitr-namaz je sunnet; ovo nam prenosi Nuh b. Ebi Merjem.“

2. Vitr-namaz je sunnet-mu'ekked/pritvrđeni sunnet. Ovog je stava većina islamske uleme kako ashaba i tabi'ina tako i dvojice učenika imama Ebu Hanife rhm. - Ebu Jusuf i Muhammed, i ovo je stav imama Malika, Šafije i Ahmeda rhm..

Na dokaze imama Ebu Hanife rhm., odgovaraju time da je dobar dio njih tj. dokaza imama Ebu Hanife rhm. - da'if/slab, dok se dokazi koji su sahih razumjevaju u stilu preporuke i nedba, a ne u stilu obaveze i vudžuba, zbog slijedećih predaja:

a) Hadis od Talhe b. 'Ubejdullaha u vezi čovjeka koji je došao Poslaniku salallahu alejhi ve sellem., da ga ispita, pa mu je rekao: „Pet namaza u toku jednog dana i noći!“ Čovjek upita: „Jel' mi obaveza šta drugo mimo njih?“ Poslanik salallahu alejhi ve sellem., mu reče: „Ne, izuzev ako hoćeš šta dobrovoljno činiti!“... Čovjek reče: „Tako mi Allaha, ovome neću ništa niti dodati a niti oduzeti!“ Poslanik salallahu alejhi ve sellem., na to reče: „Spasio se ako je istinu rekao!“ (Hadis je sahih. Musned Ahmed b. Hanbel, br.1390.)

b) Hadis od Ibnu Abbasa r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik salallahu alejhi ve sellem., rekao Mu'azu r.a., onda kada ga je poslao u Jemen: „Ti ideš sljedbenicima Knjige, stoga neka bude prvo u što ćeš ih pozivati 'ibadet i robovanje samo Allahu dž.š., pa kada spoznaju Allaha - obavijesti ih da im je Allah u obavezu stavio pet dnevnih namaza, pa kada i to sprovedu...“ (Muttefekun 'alejh)

Ovo je jedan od jačih dokaza drugom stavu zbog toga što je Mu'az r.a., poslan za Jemen namalo prije smrti Poslanika salallahu alejhi ve sellem., pa da je vitr-namaz bio obaveza ili da je on bio namaz koji je pridodan peto-dnevnim namazima – Poslanik salallahu alejhi ve sellems., bi mu naredio da ih obavijesti da im je Allah dž.š., u obavezu stavio šest dnevnih namaza a ne pet!

c) Hadis od Ebu Hurejre r.a.: „Pet dnevnih namaza i džuma do džume su otkup za grijehe počinjene između njih onome ko se bude čuvao velikih grijeha!“ (Muslim, br.233.)

d) Hadis od Ibnu Omera r.a.: „Poslanik salallahu alejhi ve sellem., je klanjao vitr-namaz na jahalici!“ (Muttefekun 'alejh) Da je vitr-namaz bio obavezan ne bi bilo dozvoljeno klanjati ga na jahalici!

e) Hadis od Ibnu Muhajriza a on od el-Muhaddedžija koji kaže: „Jedan čovjek je pitao Ebu Muhammeda ensariju o vitr-namazu, pa mu je ovaj odgovorio: Vitr-namaz je obavezan kao što je obavezan namaz! On dođe 'Ubadi b. Samitu r.a., i spomenu mu to, što 'Ubade r.a., prokomentarisa riječima: „Slagao je Ebu Muhammed!“ Čuo sam Allahova Poslanika salallahu alejhi ve sellem, kako kaže: „Pet dnevnih namaza koje je Allah Svojim robovima u obavezu stavio...“ (Šejh Šu'ajb Arna'ut ovu predaju ocjenjuje sahihom. Bilježi je imam Ibnu Hibban rhm., u svome Sahihu, br.2417.)

f) Hadis od Džabira r.a.: „Pobojao sam se da vam se vitr-namaz ne stavi u obavezu!“ (Šejh el-E'azami rhm., ovaj hadis ocjenjuje hasenom a šejh Šu'ajb Arna'ut da'ifom. Sahih Ibnu Huzejmeh, br.1070.; Sahihu Ibnu Hibban, br.2409-2415.)

Broj rekata vitr-namaza i načini njegova klanjanja

1. Vitr-namaz sa samo jednim rekatom. Većina islamskih učenjaka smatraju da je dozvoljeno klanjati vitr-namaz sa samo jednim rekatom, jer je jedan rekat vitr/nepar, shodno riječima Allahova Poslanika salallahu alejhi ve sellem.: „Noćni namaz se klanja dva po dva rekata, pa ako se neko od vas poboji nastupa sabahskog vakta – klanjaće jedan rekat, koji će mu neparom učiniti prethodne namaze!“ (Muttefekun 'alejh)

2. Vitr-namaz od tri rekata, s dva sjedenja i jednim selamom. Hanefijski mezheb. Svoj stav zasnivaju na sljedećem:

a) Hadis od Abdullaha ibnu Omera r.a.: „Akšam namaz je vitr dana!“ (Hadis je sahih. Ahmed, br.4847.; el-Mu'udžem el-Evset, br.8414.; Musannef Abdurrezzak, br.4676.; Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.6709.) Shodno ovom hadisu, noćni vitr će se klanjati poput dnevnog vitra (akšam-namaza): tri rekata s dva sjedenja i s jednim selamom.

b) Hadis od Ubejj b. Ka'aba r.a.: „Poslanik salallahu alejhi ve sellem., je vitr-namaz klanjao u tri rekata...“ (Hadis je sahih. El-Nesa'i, br.1699.; el-Darekutni, 2/31.; Musannef Abdurrezzak, br.7727.)

c) Hasan el-Basri rhm., kaže da je Ubejj b. Ka'ab r.a., klanjao vitr-namaz od tri rekata i selam bi predao tek nakon trećeg rekata kao u akšam namazu. (Musannef Abdurrezzak, br.4659.)

3. Vitr-namaz od tri rekata – koji je sastavljen od dva rekata pa selam, a potom treći rekat pa selam – na osnovu sljedećeg:

a) Predaja koja govori o tome kako je Ibnu Omer r.a., predavao selam između dva rekata i rekata vitra, pa bi ponekada završio i neke svoje poslove između toga. (Sahihul-Buhari, br.946.)

b) Hadis od Ibnu Omera r.a.: „Poslanik salallahu alejhi ve sellem., je odvajao između šef'a/para i vitra/nepara s jednim selamom, kojeg bi izgovorio glasno kako bi ga svi čuli.“ (Sahih ve isnaduhu kavijj. Ahmed, br.5461-24583.; Sahih Ibnu Hibban, br.2434-2435.; el-Mu'udžem el-Evset, br.753.)

4. Vitr-namaz od tri rekata - sa samo jednim sjedenjem na kraju trećeg rekata pa selam – na osnovu sljedećeg:

a) Hadis od Ajše r.a.: „Poslanik salallahu alejhi ve sellem., je klanjao vitr-namaz od tri rekata, i ne bi sjedio (između rekata radi tešehhuda), osim na kraju namaza.“ (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.4581.)

b) Predaja koja nam govori da je 'Ata rhm., klanjao vitr-namaz od tri rekata između kojih nije sjedio na tešehhudu osim na kraju. (el-Mustedrek, br.1142.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.4587.)

c) Predaja koja nam govori o tome da je Tavus rhm., klanjao vitr-namaz od tri rekata između kojih ne bi sjedio (radi tešehhuda). (Musannef 'Abdurrezzak, br.4669.)

d) Predaja koja nam govori o tome da je Katade rhm., klanjao vitr-namaz od tri rekata, između kojih ne bi sjedio radi tešehhuda osim na kraju namaza. (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.4592.)

Zagovornici vitr-namaza od tri rekata, pod rednim brojem 3 i 4, smatraju da je neispravno klanjati vitr-namaz po uzoru na akšam namaz tj. s dva sjedenja i jednim selamom na kraju, zbog predaje od Ebu Hurejre r.a., u kojoj stoji da je Allahov Poslanik salallahu alejhi ve sellem., rekao:

„Nemojte klanjati vitr-namaz od tri rekata; klanjajte vitr-namaz od pet ili od sedam rekata; nemojte ga poistovjećivati s akšam-namazom!“ (Šejh Šu'ajb Arna'ut ovu predaju ocjenjuje sahihom. Bilježi je Ibnu Hibban u Sahihu, br.2429.; el-Mustedrek, br.1138.; el-Darekutni, 2/24.; Šerhu Me'anijel-Asar, br.1608.)

5. Vitr-namaz od pet rekata bez sjedenja radi tešehhuda između njih – na osnovu predaje od Ajše r.a., koja kaže: „Poslanik s.a.w.s., je klanjao noću 13 rekata; pet zadnjih rekata su mu bili vitr, i ne bi sjedio radi tešehhuda osim na kraju.“ (Muslim, br.737.; Ebu Davud, br.1338.; Tirmizi, br.459.; Ahmed, br.24285-25978.; Darimi, br.1581.; Sahih Ibni Huzejmeh, br.1077.; Sahih Ibni Hibban, br.2437-2440.)

6. Vitr-namaz od sedam ili devet rekata – je džaiz/dozvoljen i mustehabb je da, onaj ko zanijeti klanjati takav vitr-namaz, ne sjeda između tih rekata radi tešehhuda sve do predzadnjeg rekata, gdje će sjednuti radi tešehhuda – ali neće predavati selama – već će ustati i klanjati vitr/neparni rekat, nakon kojeg će predati selam.

Ovaj postupak se temelji na predaji od Ajše r.a., koja nam opisuje vitr-namaz Poslanika salallahu alejhi ve sellem., pa kaže: „...klanjao je devet rekata između kojih nije sjedio radi tešehhuda sve do osmog rekata, nakon kojeg je sjednuo radi tešehhuda, spominjući Allaha, hvaleći Ga i moleći, nakon čega bi ustao bez predaje selama, na deveti rekat, nakon kojeg bi sjeo, pa bi spominjao Allaha dž.š., hvalio Ga i molio, nakon čega bi glasnije predao selam kako bi ga svi mi čuli...“ (Muvetta, br.171.; Sahihu Muslim, br.746.; Sunen Nesa'i, br.1720.; Darimi, br.1475.; Sahihu Ibni Madždže, br.979.)

(Sahihu Fikhil-Sunneh, 1/387-390.)

Jedan sahat

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista, u danu džume ima jedan sahat (dio vremena), ni jedan rob musliman nece u njemu klanjati (tj. doviti, ibadetiti isl.) i moliti Allaha za svoje potrebe a da mu nece biti udovoljeno." Zatim je pokazao rukom kao da je taj sahat kratak. (Muttefekun 'alejh)

Kada je taj sahat, o tome islamski ucenjaci imaju preko 40 mišljenja, kao što navodi Hafiz Ibn Hadžer u "Fethul-Bariju" (2/416), a najbliži istini i najispravniji stav je onih koji tvrde da je to ZADNJI SAHAT U DANU DŽUME, tj. neposredno prije nastupa akšam namaza. Taj stav zastupali su mnogi od ashaba, od njih su Abdullah b. Selam i Ebu Hurejre, radijallahu anhuma. Nakon njih su ga prihvatili Se'id b. Džubejr, Tavus, Mudžahid i vecina ucenjaka selefa, kao što navodi Imam Tirmizi, i taj stav izabrali su Imam Ahmed b. Hanbel, Ishak b. Rahuje, Ibnul-Kajjim, Eš-Ševkani i dr.