Kur’an često poziva ljude da istražuju prirodu i u njoj otkriju “znake Allahove”. Sva živa i neživa bića u univerzumu puna su znakova koji otkrivaju da su ona “stvorena”, i da su ona tamo da demonstriraju moć, znanje i vještinu svog “Tvorca”. Čovjek je odgovoran za identificiranje tih znakova koristeći svoju mudrost i obožavajući Allaha.
Iako sva živa bića nose te znakove, postoje neke životinje na koje se Kur’an posebno osvrće. 26-i ajet sure Bekara komarca spominje na slijedeći način:
“Uistinu! Allah se ne stidi da navede primjer (kao) što je komarac, te ono što je iznad njega. Pa što se tiče onih koji vjeruju, ta znaju da je to Istina od Gospodara njihovog; a što se tiče onih koji ne vjeruju pa govore: “Šta želi Allah ovim primjerom?” - zavodi njime mnoge i upućuje njime mnoge. A ne zavodi njime, izuzev grješnike.” (Kur’an, 2:26)
Iako smatran kao jedno obično i beznačajno stvorenje, komarca vrijedi ispitati i o njemu razmišljati obzirom da on nosi znake Allahove. Zbog toga se u ajetu kaže: “Allah se ne stidi da za primjer navede komarca, te ono što je iznad njega.”
Izvanredne osobine komarca.
Ono što je općenito poznato o komarcima je da su oni krvopije i da se hrane krvlju. Ipak ovo nije baš posve tačna informacija, jer krv ne sisaju svi komarci, nego isključivo ženke. Sem toga ženke ne sisaju krv zbog njihove potrebe za hranom. I mužjaci i ženke se hrane cvjetnim nektarom. Jedini razlog zašto ženke, za razliku od mužjaka, sišu krv, je njihova potreba za proteinima iz krvi koji pomažu razvoju njihovih jajašca.
Jaja komarca koja su se razvila nahranjena krvlju na vlažno lišće polaže ženka komarca za vrijeme ljeta ili jeseni. Prije toga majka prethodno temeljito ispita tlo , koristeći delikatne receptore ispod svog stomaka. Pošto nađe pogodno mjesto, ona počinje polagati jaja. Jajašca, koja su kraća od jednog milimetra bivaju poredana u red ili u grupe jedno po jedno. Neke vrste komaraca polažu jaja spojena jedno za drugo tako da ona čine jednu paletu koja može sadržavati oko 300 jajašca.
Respiratorni sistem larve baziran je na udisanju zraka pomoću cjevčice, koju istakne iznad vodene površine. U međuvremenu larva visi obješena naopako pod vodom. Naročit sekret sprječava vodu da procuri u otvore kroz koje larva diše.
Brižljivo položena bijela jaja uskoro počinju da tamne i potpuno pocrne u roku od dva sahata. Ova tamna boja daje zaštitu larvi sprečavajući da bude primjećena od ptica i insekata. Potrebna je čitava zima da bi se završio period inkubacije. Obzirom da su jaja stvorena sa strukturom koja im omogućava da prežive dugu i hladnu zimu, ona ostaju živa do proljeća kada se period inkubacije završava.
Izlazak iz jajeta.
Kada se završi inkubacioni period, larve počinju da izlaze iz svojih jaja skoro uzastopno. Prvo jaje odmah slijede druga. Nakon toga sve larve počinju da plutaju na vodi. Larve, koje se neprestano hrane, ubrzano rastu. Uskoro njihova koža postane pretijesna, što im onemogućava dalji rast. Ovo pokazuje da je vrijeme za prvu promjenu kože. Tvrda i krhka koža počinje da puca. Do završetka razvoja larva komarca mora promijeniti kožu još dva puta. Metoda koju koristi larva za uzimanje hrane je, zaista, impresivna. Larve prave male vrtloge u vodi sa svoja dva ekstremiteta u vidu lopatica i tako usmjeravaju bakterije i druge mikroorganizme da plove prema njihovim ustima.
Ukratko, životinja zaživi u kooperaciji sa jednom delikatnom ravnotežom. Da ona nema cjevčicu za zrak, ne bi preživjela, i da nema naročiti sekret, njena respiratorna cjevčica bila bi blokirana.
U međuvremenu većina larvi još jednom mijenja kožu. Posljednja promjena kože je različita od drugih promjena. Sa ovom zadnjom promjenom larva prelazi u završnu fazu svog zrenja. Sada je vrijeme za larvu, koja je dovoljno odrasla u ovoj fazi da se oslobodi svoje školjke. Iz školjke izlazi tako različito stvorenje, da je doista teško vjerovati da se radi o dvije razvojne faze istog bića. A ove metamorfoze su previše komplikovane i delikatne da bi ih programirala sama larva, ili njena majka, ili bilo koja živa stvar.
Za vrijeme ove posljednje faze metamorfoze životinjica se susreće sa opasnošću da se uguši jer joj se mogu zatvoriti respiratorni otvori koji vire iznad vode. Ipak, počevši od ove faze disanje se ne obavlja kroz ove rupice, nego kroz dvije cjevčice koje se pojave na tijelu životinjice. Ovo je razlog što se ove dvije cjevčice izdignu iznad vode prije promjene kože. Za vrijeme od tri do četiri dana u ovoj razvojnoj fazi nema uzimanja hrane.
Sada je komarac dovoljno zreo i dobio je konačan oblik. Komarac je sada spreman da leti sa svim svojim organima , kao što su antene, trup, noge, prsa, krila, trbuh i velike oči.
Kako komarci opažaju vanjski svijet?
Komarci su opremljeni sa krajnje osjetljivim toplotnim receptorima. Oni zapažaju stvari okolo sebe u različitim bojama, zavisno od njihove temperature. Pošto ova percepcija ne zavisi od svjetlosti, za komarca je sasvim lahko da zapazi krvni sud u mračnoj sobi. Toplotni receptori komarca su tako osjetljivi da osjete temperaturnu razliku od jednog hiljaditog dijela stepena Celzijusa.
Komarac ima skoro stotinu očiju. Ove oči su kao složene oči smještene na vrh njegove glave.
Zadivljujuća tehnika sisanja krvi.
Pošto komarac sleti na svoj cilj, on prvo detektira mjesto, koristeći dvije naprave oko svojih usta. Žaoka nalik na špric zaštićena je specijalnom navlakom koja se svlači za vrijeme sisanja krvi. Komarac ne ubada kožu na način da pritiskom utisne žaoku. Ovdje taj posao obavlja gornja čeljust, oštra kao nož sa zubima koji su povijeni unazad. Čeljust se kreće naprijed-nazad, kao testera, dok ne rasiječe kožu. Kada žaoka, umetnuta kroz ovaj razrez na koži, dosegne krvni sud, bušenje prestaje. Sada je vrijeme da životinjica sisa krv. Ipak, kao što je poznato, na najmanji udar na krvni sud ljudsko tijelo reaguje lučenjem enzima, koji zgrušava krv i sprečava njeno oticanje. Ovo bi trebao biti veliki problem za komarca jer tijelo, takođe reaguje na sićušnu rupicu, koju je napravio komarac, pa bi se krv zgrušala i počeo popravak krvnog suda. Ovo znači da životinjica ne bi bila u stanju da posisa krv.
Ali, komarac ovaj problem eliminiše na specijalan način. Prije nego što komarac počne sisati krv, on u otvor, koji je načinio na tijelu čovjeka, izlučuje sekret kojeg postavlja na otvoru krvnog suda.
Ova tečnost neutrališe enzim, koji bi trebao zgrušati krv. Svrab i nateknutost mjesta koje je ujeo komarac uzrokovan je baš ovom tečnošću koja sprečava zgrušavanje.
Ovo je jedan izvanredan proces koji nam nameće slijedeća pitanja:
1. Kako komarac zna da u ljudskom tijelu ima enzim za zgrušavanje krvi?
2. Da bi proizveo sekret za neutralizaciju u svom tijelu protiv tog enzima, on treba da zna hemiju enzima. Kako je to moguće?
3. Čak i kada bi nekako došao do tog saznanja, kako bi proizveo taj sekret u svom tijelu i svu tehniku, koja je potrebna za njegov transfer do žaoke.
Odgovor je jasan: Nije moguće da komarac izvede bilo šta od ovoga. On nema ni potrebnu mudrost, niti znanje hemije, niti laboratorijsku opremu da proizvede taj sekret. Ono o čemu mi ovdje govorimo jeste komarac od nekoliko milimetara bez ikakve svijesti i mudrosti, i to je sve…
Sasvim je jasno da je Allah taj “Gospodar nebesa i Zemlje i onog između njih” koji je stvorio oboje, i čovjeka i komarca i komarca obdario zadivljujućim osobinama.
Komarac počinje svoj let sa specijalnim senzorskim sistemom na raspolaganju da bi otkrio mjesto žrtve. Sa ovim sistemima on nalikuje na borbeni avion, opremljen sa detektorima toplote, gasa i vlage.
Nema komentara:
Objavi komentar