Iz onoga sto je izneseno do ovog poglavlja jasno proističe da Isa, a. s., nije umro i da je uzdignut ka Allahu,dţ. đ. Me|utim, postoji jođ jedno veoma bitno pitanje na koje se skreăe paţnja u Kur’anu: Isa, a. s., ăe se ponovovratiti na Zemlju! Pitanje da ăe se Isa, a. s., ponovo vratiti na Zemlju u Kur’anu je saopăeno na jedan veoma jasan način. U vezi sa ovim pitanjem se u nizu kur'anskih ajeta nalaze kategorične formulacije. Ovi dokazi koji se saopăavaju u Kur'anu su slijedeci:
Prvi od kur’anskih ajeta koji nose znakove Isaovog ponovnog dolaska na Zemlju je 55. ajet sure Ali ‘Imran:I kada Allah reče: “O, Isa, duđu ăe ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasit ău te od nevjernika i učinit ău da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ăete se, poslije, svi povratiti i Ja ău vam o onome u čemu se niste slagali presuditi (Ali ‘Imran,55). Sasvim je nedvojbeno da veliku paţnju privlači formulacija “učinit ău da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta” koja se spominje u navedenom ajetu. U Kur’anu se, dakle, spominje postojanje stvarnih sljedbenika Isaa, a. s., koji ăe do Sudnjeg dana biti iznad nevjernika. Dobro, a ko su ti sljedbenici? Da li su to pristalice Isaove koje su ţivjele u njegovom periodu, ili su to, pak, krđăani koji danas ţive?
U vrijeme ţivota Isa, a. s., broj njegovih pristalica bio je veoma mali, a nakon njegovog odvajanja od Zemlje počela je i jedna brza degeneracija vjere. Osim toga, Isaove pristalice bile su primorane ţivjeti pod veoma ozbiljnim presijama. Pođto nisu imali nikakvu političku moă i utjecaj, u naredna dva stoljeăa istim presijama bili su podvrgnuti i oni koji su vjerovali u Isaa (krđăani). U tom slučaju, ne moţemo reăi da su krđăani, koji su ţivjeli u prođlosti, bili iznad nevjernika i da se ovaj dio navedenog ajeta odnosi na njih. Apogledamo li potonje, odnosno danađnje krđăane, uočit ăemo da je bit krđăanstva izopačena, da se formirala jedna vjera različita od istinske vjere koju je propagirao Isa, a. s. Usvojeno je izopačeno ubje|enje da je Isa, a. s., Boţiji sin i prihvaăena vjera u sveto trojstvo (Otac, Sin i Sveti duh). U tom slučaju, ni danađnje krđăane, koji su se vidno udaljili od originalne vjere, ne moţemo prihvatiti kao Isaove sljedbenike, posto Allah, dţ. đ., u mnogo kur’anskih ajeta saopăava da su nevjernici oni koji vjeruju u “sveto trojstvo”:Nevjernici su oni koji govore: “Allah je jedan od trojice!” A samo je jedan Bog!... (Al-Ma’ida, 73).
U tom slučaju, formulacija “učinit ău da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta” nosi jedan sasvim jasan znak i poruku: potrebu postojanja jedne zajednice koja ăe slijediti Isaa, a. s., i koja ăe ţivjeti do Sudnjeg dana. Sasvim je neosporno da ăe se jedna ovakva zajednica pojaviti nakon Isaovog ponovnog dolaska na Zemlju. A one koji ga budu slijedili tokom njegovog povratka na Zemlju, Allah, dţ. đ., učinit ăe da budu iznad nevjernika.
(II) Nakon 156-158. ajeta sure An-Nisa’, koje smo obra|ivali u kontekstu nađe teme, u 159. ajetu Allah, dţ. đ., kaţe slijedeăe:I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neăe u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on ăe protiv njih svjedočiti (An-Nisa’, 159). Sasvim je nedvojbeno da veliku paţnju privlači prvi dio navedenog ajeta u kome se kaţe: “I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neăe u njega onako kako treba povjerovati”. Originalna, arapskaprotuvrijednost dijela navedenog ajeta glasi: "... ve in min ehlil kitabi illa leyüminenne bihi kable mevtihi"Đto se tiče navedenog dijela ajeta, treba neizostavno naglasiti da pojedini mufessiri zamjenicu “njega”, umjesto sa Isaom, a. s., dovode u vezu sa Kur’anom i donose komentar u smislu da ăe svi sljedbenici Knjige prije smrti povjerovati u Kur’an. Me|utim, sasvim je nedvojbeno da se u prethodna dva ajeta ova zamjenica odnosi na Isaa, a. s.Sura An-Nisa', 157. ajet: I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” Anisu ga ni ubili ni raspeli, veă im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u miđljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu niđta pouzdano znali, samo su naga|ali; a sigurno je da ga nisu ubili. Sura An-Nisa', 158. ajet:Veă ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar.Ne postoji nikakav dokaz da se zamjenica “on”, koja je koriđtena u ajetu koji slijedi iza ova dva ajeta, odnosi na bilo đta drugo osim na Isaa, a. s.Sura An-Nisa', 159. ajet:I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neăe u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on ăe protiv njih svjedočiti.S druge strane, formulacija koja se nalazi u drugom dijelu ajeta “on ăe protiv njih svjedočiti” tako|er je detalj koji privlači paţnju. U Kur’anu se saopăava da ăe na Sudnjem danu protiv sebe svjedočiti ljudski jezik, ruke i noge (An-Nur, 24, Ya Sin, 65), organi čula sluha i vida i koţa (Fussilat, 20-23). A đto se tiče svjedočenja Kur’ana, ne postoji nijedan ajet koji govori o tome. Ako se prihvati da se prvi dio ajeta - unatoč tome đto za to ne postoji nikakav gramatički ili logički dokaz - odnosi na Kur’an, tada se moţe tvrditi da se, tako|er, i aktualna zamjenica “on”, koja se nalazi u drugom dijelu, odnosi na Kur’an. Me|utim, da bi se mogla iznijeti ta tvrdnja, potreban je jedan sasvim jasan ajet. Obratimo li paţnju na Kur’an, uočit ăemo da se, kada ista zamjenica upuăuje na Kur’an (At-Tariq, 13, At-Takwir, 19, An-Naml, 77 i Ađ-Đu’ara’, 192-196), prije ili poslije ajeta obavezno govori o Kur’anu. Prema tome, nije ostavljen otvoren prostor za diskusiju. Bilo bi, dakle, pogrjeđno reăi da se odre|enom zamjenicom u odre|enom ajetu upuăuje na Kur’an ako se prije, poslije ili u samom ajetu jasno ne govori o Kur’anu. Na jedan veoma jasan način ajet govori o vjerovanju u Isaa, a. s., i o njegovom svjedočenju na Sudnjem danu. A druga tačka koju ăemo istaăi u kontekstu značenja ajeta je komentar u vezi sa formulacijom "kada bude umirao". Pojedini misle da se ova formulacija odnosi na vjerovanje "pristalica Knjige u trenutku njihovog umiranja". Prema takvom komentaru, sve pristalice Knjige ăe, sigurno, prije svoje smrti povjerovati u Isaa, a. s. Me|utim, jevreji, koji su u vrijeme Isaa, a. s., bili uvrđteni u sljedbenike Knjige, ne samo da nisu povjerovali u Isaa, a. s., nego su, čak, pripremili i zamku da ga ubiju. Bilo bi nerealno tvrditi da su jevreji i krđăani koji su ţivjeli nakon Isaa, a. s., vjerovali u Isaa na način kako to saopăava Kur’an. Na kraju, kada na jedan zdrav način analiziramo ajet, dolazimo do zaključka da njegovo značenje glasi: "Prije smrti Isaa, a. s., svi sljedbenici Knjige ăe povjerovati u njega."A kada se ajetu pristupi u tom, stvarnom značenju, susrest ăemo se sa veoma jasnim činjenicama. Prvo, sasvim je očito da se u ajetu govori o buduănosti, pođto je u pitanju Isaova smrt - pođto on jođ nije umro, Allah, dţ. đ., ga je samo Sebi uzdigao. Isa, a. s., ponovo ăe doăi na Zemlju i, kao svaki čovjek, ţivjet ăe i umrijeti. Drugo, riječ je o vjerovanju u Isaa svih sljedbenika Knjige, a to je slučaj koji se jođ nije dogodio, ali za koji se saopăava da ăe se neizostavno desiti. Prema tome, Isa, a. s., je osoba na koju se upuăuje zamjenicom u dijelu ajeta u kome se kaţe "kada bude umirao". Sljedbenici Knjige ăe ga vidjeti i prepoznati, u toku ţivota ăe mu biti posluđni, a Isa, a. s., ăe im biti svjedok na Sudnjem danu. AAllah, dţ. đ., je Onaj koji sve najbolje zna.
(III)
Drugi ajet koji je u vezi sa Isaovim povratkom na Zemlju u ahir-i zemanu je 61. ajet sure Az-Zuhruf. Od 57. ajeta spomenutog poglavlja uzastopno se govori o Isau, a. s:A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili i rekli: "Da li su bolji nađi kumiri ili on?" A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod sva|alački. On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili, a da hoăemo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas oni na Zemlji naslijede(Az-Zuhruf, 57-60). U 61. ajetu koji slijedi odmah nakon ovih ajeta saopăava se da ăe Isa, a. s., biti predznak Smaka svijeta:I (on) je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je Pravi Put (Az-Zuhruf, 61). Moţemo reăi da ovaj ajet nosi sasvim očit znak o Isaovom povratku na Zemlju pred Smak svijeta (ahir-i zeman) pođto je Isa, a. s., ţivio 600 godina prije objavljivanja Kur’ana. Prema tome, njegov prvi ţivot, odnosno njegov prvi boravak na Zemlji ne moţemo shvatiti kao "predznak Smaka svijeta". Značenje na koje upuăuje ajet je da ăe se, u ahir-i zemanu, odnosno u posljednjem periodu pred Smak svijeta, Isa, a. s., vratiti na Zemlju i da ăe to biti jedan od predznaka Smaka svijeta. AAllah, dţ. đ., je Onaj koji najbolje zna. Postoje oni koju zmjenicu "hu" (on), koja se spominje u aktualnom dijelu ajeta "I (on) je predznak Smaka svijeta"
(Innehu le ‘ilmun li’s-sa’ati), prevode i komentiraju u značenju Kur’ana. Me|utim, kao đto smo i prethodno istakli, kada se zamjenica "hu" koristi u značenju Kur’ana, onda se u prethodnom, potonjem ili u aktualnom ajetu obavezno nalaze i druge formulacije koje direktno govore o Kur’anu. U drugom kontekstu se zamjenicom "hu" ne govori o Kur’anu. Osim toga, obrati li se paţnja na prethodni ajet, vidjet ăe se da se zamjenica "on" na jedan očit način odnosi na Isaa, a. s:"On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili."Đto se tiče onih koji tvrde da se aktualna zamjenica odnosi na Kur'an, oni kao dokaz svog stava iznose formulaciju iz nastavka ajeta: "zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje". Me|utim, ajeti prije ove formulacije u potpunosti govore o Isau, a. s. Iz tog razloga, daleko je logičnije da je zamjenica "hu" u vezi sa prethodnim ajetima i da se odnosi na Isaa, a. s. Upravo, oslanjajuăi se i na ajete, a i na sahih hadise, i veliki islamski alimi tako|er ističu da se ova zamjenica odnosi na Isaa, a.s. U tefsiru poznatog turskog alima Elmalili Hamdi Yazira stoji slijedeăe objađnjenje: "Nesumnjivo, on je predznak Smaka svijeta, alamet i dokaz koji ăe saopăiti da ăe doăi Sat, da ăe se mrtvi poţivjeti i ustati. Pođto, obzirom da se u hadisu govori o njemu kao dokazu da ăe se desiti Smak svijeta, mudţizi njegovog pojavljivanja, oţivljavanja, a i ustajanja mrtvih, Isa, a. s., je predznak Smaka svijeta." (http://www.kuranikerim. com/telmalili/zuhruf.htm)(IV) Drugi ajeti koji upozoravaju na povratak Isaa, a. s., glase:A kada meleki rekođe: "O, Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime ăe mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit ăe vi|en i na ovome i na onome
svijetu i jedan od Allahu bliskih; on ăe govoriti ljudima jođ u kolijevci, a i kao odrastao, i bit ăe
čestit"- ona reče: "Gospodaru moj, kako ău imati dijete kada me nijedan muđkarac nije dodirnuo?!" -
"Eto tako" - reče - "Allah stvara đto On hoăe. Kada
neđto odluči, On samo za to rekne: ‘Budi!’- i ono bude."
I poučit ăe ga Knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indţilu (Ali
‘Imran, 45-48).
U navedenim ajetima saopăava se da ăe Allah, dţ. đ.,
poučiti Isaa, a. s., Tevratu, Indţilu i "Knjizi". Nesumnjivo,
veoma je bitno o kojoj knjizi je riječ. Ista formulacija koristi
se i u 110. ajetu sure Al-Ma’ida:
Kad Allah rekne: "O, Isa, sine Merjemin, sjeti se
blagodati Moje
prema tebi i majci tvojoj: kada sam
te Dţibrilom pomogao pa si s ljudima, u beđici i kao
zreo muţ, razgovarao; i kada sam te Knjizi i
mudrosti, i Tevratu i Indţilu naučio; i kada si, voljom
Mojom, od blata neđto poput ptice napravio... (Al-
Ma’ida, 110).
Kada analiziramo riječ "Knjiga" koja je koriđtena u oba
ova ajeta, vidjet ăemo da se tom riječju upuăuje na Kur’an.
U ajetima se saopăava da je, pored Tevrata i Indţila, Kur'an
posljednja Boţija Knjiga. (Zebur, koji je objavljen Davud,
a. s., nalazi se u Starom zavjetu.) Pored toga, opet u jednom
drugom kur’anskom ajetu, u 3. ajetu poglavlja Ali ‘Imran,
pored Tevrata i Indţila, riječ "knjiga" koriđtena je u značenju
Kur’ana:
Allah je - nema Boga osim Njega - Ţivi i Vječni! On
tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne
potvrduje, a Tevrat i Indţil objavio je jođ prije... (Ali
‘Imran, 2-4)
A drugi ajeti, u kojima se riječju 'knjiga' upozorava na
Kur'an, glase:
A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje
kao istinitu Knjigu (Tevrat) koju imaju oni - a jođ
ranije su pomoă protiv mnogoboţaca molili - i kada
im dolazi ono đto im je poznato, oni u to neăe da
vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo
prokletstvo! (Al-Baqara, 89).
Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da
vam riječi Nađe kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi
i mudrosti pouči i da vas ono đto niste znali nauči
(Al-Baqara, 151).
U tom slučaju, moţemo shvatiti da je Kur’an treăa
Knjiga kojoj ăe biti poučen Isa, a. s., a to ăe biti moguăe
jedino u ahir-i zemanu, nakon njegovog ponovnog dolaska
na Zemlju pođto je Isa, a. s., ţivio 600 godina prije objave
Kur’ana. Obratimo li paţnju na hadise Muhammeda, a. s.,
uočit ăemo da ăe se Isa, a.s., prilikom drugog dolaska na
Svijet, upravljati prema Kur’anu, a ne prema Indţilu, a to je
u potpunom skladu sa značenjem aktualnih ajeta.
Nesumnjivo, Allah, dţ. đ., je Onaj koji najbolje zna.
(V)
Pored svega navedenog, sasvim je moguăe da i ajet
"Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov..." (Ali
‘Imran, 59) upuăuje na povratak Isaa, a. s. Mufessiri
generalno skreău paţnju na odliku da su oba ova poslanika
na svijet dođla bez oca; da je Adem, a. s., stvoren od zemlje,
Allahovom naredbom ''budi!'' i da je, opet Allahovom
naredbom ''budi!'', Isa, a. s., ro|en bez oca. Me|utim, ajet
moţe imati i drugo upozorenje. Kako god je Adem, a. s.,
spuđten iz Dţenneta na Zemlju, isto tako ăe moţda i Isa, a.
s., biti spuđten na Zemlju pred smak svijeta. AAllah, dţ. đ.,
je Onaj koji najbolje zna.
Kao đto se vidi, kur’anski ajeti koji su u vezi sa Isaovim,
a. s., povratkom na Zemlju sasvim su jasni i podstiču na
razmiđljanje. Ni za jednog Boţijeg poslanika koji se
spominje u Kur’anu nisu koriđteni izrazi slični ovima. Osim
toga, nijedan pejgamber nije spominjan kao "predznak
Smaka svijeta" i nijedna formulacija, koriđtena za ostale
poslanike, ne sadrţava bilo kakvo značenje koje bi
upuăivalo na njihov povratak na Zemlju. Me|utim, svi ti
izrazi koriđteni su za Isaa, a. s. A značenje toga sasvim je
očito.
(VI)
Drugi kur'anski ajet koji govori o smrti Isaa, a. s., nalazi
se u suri Maryam i glasi:
"I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio
i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz
mrtvih ustajao!" (Maryam, 33).
analizira li se ovaj ajet zajedno sa 55. ajetom sure Ali
'Imran, uvidjet ăe se da oni iđarete na veoma bitnu činjenicu.
U 55. ajetu sure Ali 'Imran govori se o tome da je Isa, a. s.,
uzdignut kod Allaha, dţ. đ. U ovom ajetu se, isto tako, ne
govori o smrti ili ubistvu. Me|utim, u 33. ajetu sure Maryam
govori se o danu kada Isa, a. s., bude umro. Ata smrt bit ăe
moguăa jedino nakon Isaovog drugog dolaska na Zemlju i
nakon đto izvjesno vrijeme bude ţivio na Zemlji. Bu ikinci
ölüm ise ancak Hz. ‹sa’n›n ikinci kez dünyaya geliŞi ve
bir süre yaŞad›ktan sonra vefat etmesiyle mümkün olabilir.
Allah, dţ. đ., je Onaj koji najbolje zna.
(VII)
Đto se tiče drugog dokaza o Isaovom ponovnom dolasku
na Zemlju, to je riječ 'kehlen' koja se spominje u 110. ajetu
sure Al-Ma'ida i 46. ajetu sure Ali 'Imran. U aktualnim
ajetima se kaţe slijedeăe:
Kad Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, sjeti se
blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam
te Dţibrilom pomogao pa si s ljudima, u beđici i kao
zreo muţ, razgovarao…" (Al-Ma'ida, 110).
"On ăe govoriti ljudima jođ u kolijevci, a i kao
odrastao, i bit ăe čestit" (Ali 'Imran, 46).
Ova riječ koriđtena je u Kur'anu samo u ova dva ajeta i
samo za Isaa, a. s. Značenje riječi 'kehlen' koja je koriđtena
da bi se izrazilo Isaova, a. s., punoljetnost, je ''neko izme|u
trideset i pedeset godina, ko je okončao period mladosti
i zakoračio u starost, dostigao zrelost''. Ova riječ se me|u
islamskim alimima jednoglasno prevodi u smislu
''upozorenja na period starosti nakon 35 godina''.
Islamski alimi, koji tvrde da je Isa, a. s., u ranim
godinama, početkom tridesetih, podignut na nebo i da ăe
nakon povratka na Zemlju ţivjeti četrdeset godina, đto se
temelji na hadisu kojeg prenosi Ibni Abbas, govore da ăe
Isaov, a. s., period starosti biti nakon ponovnog dolaska na
Svijet i da je, prema tome, ovaj ajet dokaz Isaovog, a. s.,
povratka (Muhammed Halil Herras, Faslu’l-Makal fi Ref’I
Isa Hayyen ve Nuzulihi ve Katlihi’d-Deccal, Mektebetu’s
Sunne, Kahire, 1990, str. 20).
Da je ovaj komentar islamski alima umjesan,
jednostavno ăe se uočiti ukoliko se paţljivo analiziraju
navedeni ajeti.
Obrati li se, pak, paţnja na kur'anske ajete, uvidjet ăe se
da je ova formulacija koriđtena jedino za Isa, a. s. Svi
pejgamberi su pričali sa narodom, pozivali ih u vjeru u
Allaha, dţ. đ. Isto tako, svi oni su obavezu poslanstva obavili
u periodu pune zrelosti. Me|utim, ova formulacija se u
Kur'anu ne koristi za ostale pejgambere. Ova formulacija
koristi se jedino za Isaa, a. s., i formulira jedno neuobičajeno
(mudţizevi) stanje, pođto formulacije ''u beđici'' i ''kao
zreo'', koje u ajetima dolaze jedna iza druge, skreău paţnju
na dva velika čudotvorna (mudţizevi) vremena.
Upravo, aktualne formulacije iz navedenih ajeta Imam
Taberi na slijedeăi način objađnjava u svom djelu Taberi
Tefsiri:
''Ove formulacije (Al-Ma'ida, 110), iđarete na to da ăe,
da bi upotpunio svoj ţivot i uspio pričati sa ljudima, Isa, a.
s., biti spuđten sa neba. Pođto, on je u mladosti podignut
na nebo...
U ovom ajetu (Ali 'Imran, 46), postoje dokazi da je Isa,
a. s., u ţivotu, a tog miđljenja je i ehl-i sunnet. Pođto, u
ajetu se govori o tome da ăe on i kao zreo čovjek pričati sa
ljudima. A njegova potpuna zrelost ăe biti jedino nakon
njegovog silaska sa neba na Zemlju'' (Imam Taberi, Taberi
Tefsiri, tom 2, str. 528; tom 1, str. 247).
Me|utim, odre|eni ljudi donose komentar udaljavajuăi
se od istinskog značenja riječi ''zreo'' i ne analiziraju je u
okvirima generalne logike Kur'ana. Oni iznose da su
pejgamberi ljudi koji su u svim dobima sreli i da se, prema
tome, ovom formulacijom iđareti na cijele ţivote
pejgambera. Nesumnjivo je da su pejgamberi zrele i
formirane ličnosti, ali Allah, dţ. đ., u suri Al-Ahkaf
upozorava da su četrdesete godine doba zrelosti i
muţevnosti. U ajetu se kaţe slijedeăe:
Čovjeka smo zaduţili da roditeljima svojim čini
dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama
ga ra|a, nosi ga i doji trideset mjeseci. Akad dospije
u muţevno doba i kad dostigne četrdeset godina, on
rekne: "Gospodaru moj, dozvoli Mi da ti budem
zahvalan na blagodati koju si darovao meni i
roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela
kojima ăeđ zadovoljan biti, i učini dobrim potomke
moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi" (Al-Ahkaf,
15).
Prema tome, i objađnjenja riječi "kehlen", poput ostalih
podataka sadrţanih u Kur'anu, iđarete na Isaov, a. s.,
povratak na Zemlju. A Allah, dţ. đ., je Onaj koji najbolje
zna.
U Kur'anu postoje i drugi primjeri onih koji su se nakon
stotina godina ponovo vratili na Zemlju.
Iz knjige: Isa ce doci, Harun Yahya
(I)
Prvi od kur’anskih ajeta koji nose znakove Isaovog ponovnog dolaska na Zemlju je 55. ajet sure Ali ‘Imran:I kada Allah reče: “O, Isa, duđu ăe ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasit ău te od nevjernika i učinit ău da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ăete se, poslije, svi povratiti i Ja ău vam o onome u čemu se niste slagali presuditi (Ali ‘Imran,55). Sasvim je nedvojbeno da veliku paţnju privlači formulacija “učinit ău da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta” koja se spominje u navedenom ajetu. U Kur’anu se, dakle, spominje postojanje stvarnih sljedbenika Isaa, a. s., koji ăe do Sudnjeg dana biti iznad nevjernika. Dobro, a ko su ti sljedbenici? Da li su to pristalice Isaove koje su ţivjele u njegovom periodu, ili su to, pak, krđăani koji danas ţive?
U vrijeme ţivota Isa, a. s., broj njegovih pristalica bio je veoma mali, a nakon njegovog odvajanja od Zemlje počela je i jedna brza degeneracija vjere. Osim toga, Isaove pristalice bile su primorane ţivjeti pod veoma ozbiljnim presijama. Pođto nisu imali nikakvu političku moă i utjecaj, u naredna dva stoljeăa istim presijama bili su podvrgnuti i oni koji su vjerovali u Isaa (krđăani). U tom slučaju, ne moţemo reăi da su krđăani, koji su ţivjeli u prođlosti, bili iznad nevjernika i da se ovaj dio navedenog ajeta odnosi na njih. Apogledamo li potonje, odnosno danađnje krđăane, uočit ăemo da je bit krđăanstva izopačena, da se formirala jedna vjera različita od istinske vjere koju je propagirao Isa, a. s. Usvojeno je izopačeno ubje|enje da je Isa, a. s., Boţiji sin i prihvaăena vjera u sveto trojstvo (Otac, Sin i Sveti duh). U tom slučaju, ni danađnje krđăane, koji su se vidno udaljili od originalne vjere, ne moţemo prihvatiti kao Isaove sljedbenike, posto Allah, dţ. đ., u mnogo kur’anskih ajeta saopăava da su nevjernici oni koji vjeruju u “sveto trojstvo”:Nevjernici su oni koji govore: “Allah je jedan od trojice!” A samo je jedan Bog!... (Al-Ma’ida, 73).
U tom slučaju, formulacija “učinit ău da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta” nosi jedan sasvim jasan znak i poruku: potrebu postojanja jedne zajednice koja ăe slijediti Isaa, a. s., i koja ăe ţivjeti do Sudnjeg dana. Sasvim je neosporno da ăe se jedna ovakva zajednica pojaviti nakon Isaovog ponovnog dolaska na Zemlju. A one koji ga budu slijedili tokom njegovog povratka na Zemlju, Allah, dţ. đ., učinit ăe da budu iznad nevjernika.
(II) Nakon 156-158. ajeta sure An-Nisa’, koje smo obra|ivali u kontekstu nađe teme, u 159. ajetu Allah, dţ. đ., kaţe slijedeăe:I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neăe u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on ăe protiv njih svjedočiti (An-Nisa’, 159). Sasvim je nedvojbeno da veliku paţnju privlači prvi dio navedenog ajeta u kome se kaţe: “I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neăe u njega onako kako treba povjerovati”. Originalna, arapskaprotuvrijednost dijela navedenog ajeta glasi: "... ve in min ehlil kitabi illa leyüminenne bihi kable mevtihi"Đto se tiče navedenog dijela ajeta, treba neizostavno naglasiti da pojedini mufessiri zamjenicu “njega”, umjesto sa Isaom, a. s., dovode u vezu sa Kur’anom i donose komentar u smislu da ăe svi sljedbenici Knjige prije smrti povjerovati u Kur’an. Me|utim, sasvim je nedvojbeno da se u prethodna dva ajeta ova zamjenica odnosi na Isaa, a. s.Sura An-Nisa', 157. ajet: I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” Anisu ga ni ubili ni raspeli, veă im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u miđljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu niđta pouzdano znali, samo su naga|ali; a sigurno je da ga nisu ubili. Sura An-Nisa', 158. ajet:Veă ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar.Ne postoji nikakav dokaz da se zamjenica “on”, koja je koriđtena u ajetu koji slijedi iza ova dva ajeta, odnosi na bilo đta drugo osim na Isaa, a. s.Sura An-Nisa', 159. ajet:I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neăe u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on ăe protiv njih svjedočiti.S druge strane, formulacija koja se nalazi u drugom dijelu ajeta “on ăe protiv njih svjedočiti” tako|er je detalj koji privlači paţnju. U Kur’anu se saopăava da ăe na Sudnjem danu protiv sebe svjedočiti ljudski jezik, ruke i noge (An-Nur, 24, Ya Sin, 65), organi čula sluha i vida i koţa (Fussilat, 20-23). A đto se tiče svjedočenja Kur’ana, ne postoji nijedan ajet koji govori o tome. Ako se prihvati da se prvi dio ajeta - unatoč tome đto za to ne postoji nikakav gramatički ili logički dokaz - odnosi na Kur’an, tada se moţe tvrditi da se, tako|er, i aktualna zamjenica “on”, koja se nalazi u drugom dijelu, odnosi na Kur’an. Me|utim, da bi se mogla iznijeti ta tvrdnja, potreban je jedan sasvim jasan ajet. Obratimo li paţnju na Kur’an, uočit ăemo da se, kada ista zamjenica upuăuje na Kur’an (At-Tariq, 13, At-Takwir, 19, An-Naml, 77 i Ađ-Đu’ara’, 192-196), prije ili poslije ajeta obavezno govori o Kur’anu. Prema tome, nije ostavljen otvoren prostor za diskusiju. Bilo bi, dakle, pogrjeđno reăi da se odre|enom zamjenicom u odre|enom ajetu upuăuje na Kur’an ako se prije, poslije ili u samom ajetu jasno ne govori o Kur’anu. Na jedan veoma jasan način ajet govori o vjerovanju u Isaa, a. s., i o njegovom svjedočenju na Sudnjem danu. A druga tačka koju ăemo istaăi u kontekstu značenja ajeta je komentar u vezi sa formulacijom "kada bude umirao". Pojedini misle da se ova formulacija odnosi na vjerovanje "pristalica Knjige u trenutku njihovog umiranja". Prema takvom komentaru, sve pristalice Knjige ăe, sigurno, prije svoje smrti povjerovati u Isaa, a. s. Me|utim, jevreji, koji su u vrijeme Isaa, a. s., bili uvrđteni u sljedbenike Knjige, ne samo da nisu povjerovali u Isaa, a. s., nego su, čak, pripremili i zamku da ga ubiju. Bilo bi nerealno tvrditi da su jevreji i krđăani koji su ţivjeli nakon Isaa, a. s., vjerovali u Isaa na način kako to saopăava Kur’an. Na kraju, kada na jedan zdrav način analiziramo ajet, dolazimo do zaključka da njegovo značenje glasi: "Prije smrti Isaa, a. s., svi sljedbenici Knjige ăe povjerovati u njega."A kada se ajetu pristupi u tom, stvarnom značenju, susrest ăemo se sa veoma jasnim činjenicama. Prvo, sasvim je očito da se u ajetu govori o buduănosti, pođto je u pitanju Isaova smrt - pođto on jođ nije umro, Allah, dţ. đ., ga je samo Sebi uzdigao. Isa, a. s., ponovo ăe doăi na Zemlju i, kao svaki čovjek, ţivjet ăe i umrijeti. Drugo, riječ je o vjerovanju u Isaa svih sljedbenika Knjige, a to je slučaj koji se jođ nije dogodio, ali za koji se saopăava da ăe se neizostavno desiti. Prema tome, Isa, a. s., je osoba na koju se upuăuje zamjenicom u dijelu ajeta u kome se kaţe "kada bude umirao". Sljedbenici Knjige ăe ga vidjeti i prepoznati, u toku ţivota ăe mu biti posluđni, a Isa, a. s., ăe im biti svjedok na Sudnjem danu. AAllah, dţ. đ., je Onaj koji sve najbolje zna.
(III)
Drugi ajet koji je u vezi sa Isaovim povratkom na Zemlju u ahir-i zemanu je 61. ajet sure Az-Zuhruf. Od 57. ajeta spomenutog poglavlja uzastopno se govori o Isau, a. s:A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili i rekli: "Da li su bolji nađi kumiri ili on?" A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod sva|alački. On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili, a da hoăemo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas oni na Zemlji naslijede(Az-Zuhruf, 57-60). U 61. ajetu koji slijedi odmah nakon ovih ajeta saopăava se da ăe Isa, a. s., biti predznak Smaka svijeta:I (on) je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je Pravi Put (Az-Zuhruf, 61). Moţemo reăi da ovaj ajet nosi sasvim očit znak o Isaovom povratku na Zemlju pred Smak svijeta (ahir-i zeman) pođto je Isa, a. s., ţivio 600 godina prije objavljivanja Kur’ana. Prema tome, njegov prvi ţivot, odnosno njegov prvi boravak na Zemlji ne moţemo shvatiti kao "predznak Smaka svijeta". Značenje na koje upuăuje ajet je da ăe se, u ahir-i zemanu, odnosno u posljednjem periodu pred Smak svijeta, Isa, a. s., vratiti na Zemlju i da ăe to biti jedan od predznaka Smaka svijeta. AAllah, dţ. đ., je Onaj koji najbolje zna. Postoje oni koju zmjenicu "hu" (on), koja se spominje u aktualnom dijelu ajeta "I (on) je predznak Smaka svijeta"
(Innehu le ‘ilmun li’s-sa’ati), prevode i komentiraju u značenju Kur’ana. Me|utim, kao đto smo i prethodno istakli, kada se zamjenica "hu" koristi u značenju Kur’ana, onda se u prethodnom, potonjem ili u aktualnom ajetu obavezno nalaze i druge formulacije koje direktno govore o Kur’anu. U drugom kontekstu se zamjenicom "hu" ne govori o Kur’anu. Osim toga, obrati li se paţnja na prethodni ajet, vidjet ăe se da se zamjenica "on" na jedan očit način odnosi na Isaa, a. s:"On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili."Đto se tiče onih koji tvrde da se aktualna zamjenica odnosi na Kur'an, oni kao dokaz svog stava iznose formulaciju iz nastavka ajeta: "zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje". Me|utim, ajeti prije ove formulacije u potpunosti govore o Isau, a. s. Iz tog razloga, daleko je logičnije da je zamjenica "hu" u vezi sa prethodnim ajetima i da se odnosi na Isaa, a. s. Upravo, oslanjajuăi se i na ajete, a i na sahih hadise, i veliki islamski alimi tako|er ističu da se ova zamjenica odnosi na Isaa, a.s. U tefsiru poznatog turskog alima Elmalili Hamdi Yazira stoji slijedeăe objađnjenje: "Nesumnjivo, on je predznak Smaka svijeta, alamet i dokaz koji ăe saopăiti da ăe doăi Sat, da ăe se mrtvi poţivjeti i ustati. Pođto, obzirom da se u hadisu govori o njemu kao dokazu da ăe se desiti Smak svijeta, mudţizi njegovog pojavljivanja, oţivljavanja, a i ustajanja mrtvih, Isa, a. s., je predznak Smaka svijeta." (http://www.kuranikerim. com/telmalili/zuhruf.htm)(IV) Drugi ajeti koji upozoravaju na povratak Isaa, a. s., glase:A kada meleki rekođe: "O, Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime ăe mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit ăe vi|en i na ovome i na onome
svijetu i jedan od Allahu bliskih; on ăe govoriti ljudima jođ u kolijevci, a i kao odrastao, i bit ăe
čestit"- ona reče: "Gospodaru moj, kako ău imati dijete kada me nijedan muđkarac nije dodirnuo?!" -
"Eto tako" - reče - "Allah stvara đto On hoăe. Kada
neđto odluči, On samo za to rekne: ‘Budi!’- i ono bude."
I poučit ăe ga Knjizi i mudrosti, i Tevratu i Indţilu (Ali
‘Imran, 45-48).
U navedenim ajetima saopăava se da ăe Allah, dţ. đ.,
poučiti Isaa, a. s., Tevratu, Indţilu i "Knjizi". Nesumnjivo,
veoma je bitno o kojoj knjizi je riječ. Ista formulacija koristi
se i u 110. ajetu sure Al-Ma’ida:
Kad Allah rekne: "O, Isa, sine Merjemin, sjeti se
blagodati Moje
prema tebi i majci tvojoj: kada sam
te Dţibrilom pomogao pa si s ljudima, u beđici i kao
zreo muţ, razgovarao; i kada sam te Knjizi i
mudrosti, i Tevratu i Indţilu naučio; i kada si, voljom
Mojom, od blata neđto poput ptice napravio... (Al-
Ma’ida, 110).
Kada analiziramo riječ "Knjiga" koja je koriđtena u oba
ova ajeta, vidjet ăemo da se tom riječju upuăuje na Kur’an.
U ajetima se saopăava da je, pored Tevrata i Indţila, Kur'an
posljednja Boţija Knjiga. (Zebur, koji je objavljen Davud,
a. s., nalazi se u Starom zavjetu.) Pored toga, opet u jednom
drugom kur’anskom ajetu, u 3. ajetu poglavlja Ali ‘Imran,
pored Tevrata i Indţila, riječ "knjiga" koriđtena je u značenju
Kur’ana:
Allah je - nema Boga osim Njega - Ţivi i Vječni! On
tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne
potvrduje, a Tevrat i Indţil objavio je jođ prije... (Ali
‘Imran, 2-4)
A drugi ajeti, u kojima se riječju 'knjiga' upozorava na
Kur'an, glase:
A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje
kao istinitu Knjigu (Tevrat) koju imaju oni - a jođ
ranije su pomoă protiv mnogoboţaca molili - i kada
im dolazi ono đto im je poznato, oni u to neăe da
vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo
prokletstvo! (Al-Baqara, 89).
Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da
vam riječi Nađe kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi
i mudrosti pouči i da vas ono đto niste znali nauči
(Al-Baqara, 151).
U tom slučaju, moţemo shvatiti da je Kur’an treăa
Knjiga kojoj ăe biti poučen Isa, a. s., a to ăe biti moguăe
jedino u ahir-i zemanu, nakon njegovog ponovnog dolaska
na Zemlju pođto je Isa, a. s., ţivio 600 godina prije objave
Kur’ana. Obratimo li paţnju na hadise Muhammeda, a. s.,
uočit ăemo da ăe se Isa, a.s., prilikom drugog dolaska na
Svijet, upravljati prema Kur’anu, a ne prema Indţilu, a to je
u potpunom skladu sa značenjem aktualnih ajeta.
Nesumnjivo, Allah, dţ. đ., je Onaj koji najbolje zna.
(V)
Pored svega navedenog, sasvim je moguăe da i ajet
"Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov..." (Ali
‘Imran, 59) upuăuje na povratak Isaa, a. s. Mufessiri
generalno skreău paţnju na odliku da su oba ova poslanika
na svijet dođla bez oca; da je Adem, a. s., stvoren od zemlje,
Allahovom naredbom ''budi!'' i da je, opet Allahovom
naredbom ''budi!'', Isa, a. s., ro|en bez oca. Me|utim, ajet
moţe imati i drugo upozorenje. Kako god je Adem, a. s.,
spuđten iz Dţenneta na Zemlju, isto tako ăe moţda i Isa, a.
s., biti spuđten na Zemlju pred smak svijeta. AAllah, dţ. đ.,
je Onaj koji najbolje zna.
Kao đto se vidi, kur’anski ajeti koji su u vezi sa Isaovim,
a. s., povratkom na Zemlju sasvim su jasni i podstiču na
razmiđljanje. Ni za jednog Boţijeg poslanika koji se
spominje u Kur’anu nisu koriđteni izrazi slični ovima. Osim
toga, nijedan pejgamber nije spominjan kao "predznak
Smaka svijeta" i nijedna formulacija, koriđtena za ostale
poslanike, ne sadrţava bilo kakvo značenje koje bi
upuăivalo na njihov povratak na Zemlju. Me|utim, svi ti
izrazi koriđteni su za Isaa, a. s. A značenje toga sasvim je
očito.
(VI)
Drugi kur'anski ajet koji govori o smrti Isaa, a. s., nalazi
se u suri Maryam i glasi:
"I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio
i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz
mrtvih ustajao!" (Maryam, 33).
analizira li se ovaj ajet zajedno sa 55. ajetom sure Ali
'Imran, uvidjet ăe se da oni iđarete na veoma bitnu činjenicu.
U 55. ajetu sure Ali 'Imran govori se o tome da je Isa, a. s.,
uzdignut kod Allaha, dţ. đ. U ovom ajetu se, isto tako, ne
govori o smrti ili ubistvu. Me|utim, u 33. ajetu sure Maryam
govori se o danu kada Isa, a. s., bude umro. Ata smrt bit ăe
moguăa jedino nakon Isaovog drugog dolaska na Zemlju i
nakon đto izvjesno vrijeme bude ţivio na Zemlji. Bu ikinci
ölüm ise ancak Hz. ‹sa’n›n ikinci kez dünyaya geliŞi ve
bir süre yaŞad›ktan sonra vefat etmesiyle mümkün olabilir.
Allah, dţ. đ., je Onaj koji najbolje zna.
(VII)
Đto se tiče drugog dokaza o Isaovom ponovnom dolasku
na Zemlju, to je riječ 'kehlen' koja se spominje u 110. ajetu
sure Al-Ma'ida i 46. ajetu sure Ali 'Imran. U aktualnim
ajetima se kaţe slijedeăe:
Kad Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, sjeti se
blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam
te Dţibrilom pomogao pa si s ljudima, u beđici i kao
zreo muţ, razgovarao…" (Al-Ma'ida, 110).
"On ăe govoriti ljudima jođ u kolijevci, a i kao
odrastao, i bit ăe čestit" (Ali 'Imran, 46).
Ova riječ koriđtena je u Kur'anu samo u ova dva ajeta i
samo za Isaa, a. s. Značenje riječi 'kehlen' koja je koriđtena
da bi se izrazilo Isaova, a. s., punoljetnost, je ''neko izme|u
trideset i pedeset godina, ko je okončao period mladosti
i zakoračio u starost, dostigao zrelost''. Ova riječ se me|u
islamskim alimima jednoglasno prevodi u smislu
''upozorenja na period starosti nakon 35 godina''.
Islamski alimi, koji tvrde da je Isa, a. s., u ranim
godinama, početkom tridesetih, podignut na nebo i da ăe
nakon povratka na Zemlju ţivjeti četrdeset godina, đto se
temelji na hadisu kojeg prenosi Ibni Abbas, govore da ăe
Isaov, a. s., period starosti biti nakon ponovnog dolaska na
Svijet i da je, prema tome, ovaj ajet dokaz Isaovog, a. s.,
povratka (Muhammed Halil Herras, Faslu’l-Makal fi Ref’I
Isa Hayyen ve Nuzulihi ve Katlihi’d-Deccal, Mektebetu’s
Sunne, Kahire, 1990, str. 20).
Da je ovaj komentar islamski alima umjesan,
jednostavno ăe se uočiti ukoliko se paţljivo analiziraju
navedeni ajeti.
Obrati li se, pak, paţnja na kur'anske ajete, uvidjet ăe se
da je ova formulacija koriđtena jedino za Isa, a. s. Svi
pejgamberi su pričali sa narodom, pozivali ih u vjeru u
Allaha, dţ. đ. Isto tako, svi oni su obavezu poslanstva obavili
u periodu pune zrelosti. Me|utim, ova formulacija se u
Kur'anu ne koristi za ostale pejgambere. Ova formulacija
koristi se jedino za Isaa, a. s., i formulira jedno neuobičajeno
(mudţizevi) stanje, pođto formulacije ''u beđici'' i ''kao
zreo'', koje u ajetima dolaze jedna iza druge, skreău paţnju
na dva velika čudotvorna (mudţizevi) vremena.
Upravo, aktualne formulacije iz navedenih ajeta Imam
Taberi na slijedeăi način objađnjava u svom djelu Taberi
Tefsiri:
''Ove formulacije (Al-Ma'ida, 110), iđarete na to da ăe,
da bi upotpunio svoj ţivot i uspio pričati sa ljudima, Isa, a.
s., biti spuđten sa neba. Pođto, on je u mladosti podignut
na nebo...
U ovom ajetu (Ali 'Imran, 46), postoje dokazi da je Isa,
a. s., u ţivotu, a tog miđljenja je i ehl-i sunnet. Pođto, u
ajetu se govori o tome da ăe on i kao zreo čovjek pričati sa
ljudima. A njegova potpuna zrelost ăe biti jedino nakon
njegovog silaska sa neba na Zemlju'' (Imam Taberi, Taberi
Tefsiri, tom 2, str. 528; tom 1, str. 247).
Me|utim, odre|eni ljudi donose komentar udaljavajuăi
se od istinskog značenja riječi ''zreo'' i ne analiziraju je u
okvirima generalne logike Kur'ana. Oni iznose da su
pejgamberi ljudi koji su u svim dobima sreli i da se, prema
tome, ovom formulacijom iđareti na cijele ţivote
pejgambera. Nesumnjivo je da su pejgamberi zrele i
formirane ličnosti, ali Allah, dţ. đ., u suri Al-Ahkaf
upozorava da su četrdesete godine doba zrelosti i
muţevnosti. U ajetu se kaţe slijedeăe:
Čovjeka smo zaduţili da roditeljima svojim čini
dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama
ga ra|a, nosi ga i doji trideset mjeseci. Akad dospije
u muţevno doba i kad dostigne četrdeset godina, on
rekne: "Gospodaru moj, dozvoli Mi da ti budem
zahvalan na blagodati koju si darovao meni i
roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela
kojima ăeđ zadovoljan biti, i učini dobrim potomke
moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi" (Al-Ahkaf,
15).
Prema tome, i objađnjenja riječi "kehlen", poput ostalih
podataka sadrţanih u Kur'anu, iđarete na Isaov, a. s.,
povratak na Zemlju. A Allah, dţ. đ., je Onaj koji najbolje
zna.
U Kur'anu postoje i drugi primjeri onih koji su se nakon
stotina godina ponovo vratili na Zemlju.
Iz knjige: Isa ce doci, Harun Yahya
Nema komentara:
Objavi komentar