Svaki čovjek ima svoju nutrinu i vanjštinu, a ahlak je, kako spominje ulema, čovjekova nutrina. Vanjština čovjeka je onakva kakvim ga je Allah stvorio, odnosno nečija vanjština može biti lijepa, ružna ili između toga. Također, čovjekova nutrina može biti lijepa ili ružna, što znači da ahlak može biti lijep i ružan.
Postavlja se pitanje da li je ahlak urođen kod čovjeka ili se mora postići? Odgovor na ovo pitanje je sljedeći: Kod čovjeka postoji urođeni i stečeni ahlak, što znači da čovjek može imati urođena lijepa svojstva, a također da se vježbom i praksom može okititi lijepim svojstvima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Ešedždžu Abdul-Kajsu: ”Allah voli dvije osobine koje ti posjeduješ: blagost i strpljivost.” Ešedždž upita: ”Jesam li ih ja stekao ili me je Allah sa njima stvorio?” ”Allah te sa njima stvorio”, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Tada Ešedždž reče: ”Hvala Onome koji me je stvorio sa dvije osobine koje vole Allah i Njegov Poslanik.” (Ebu Davud, sahih)
Ovo je dokaz da čovjekov lijep ahlak biva rođenjem i vježbanjem. Urođeni ahlak, bez sumnje, bolji je od stečenog, jer kada je ahlak urođen, on je već u prirodi te osobe i nije potreban dodatni trud kako bi se stekao, ali ovo je dar od Allaha, daje ga onome kome On hoće, a onaj kome je uskraćen ovaj dar, može ga steći putem vježbe i prakse, što ćemo, ako Bog da, i pojasniti.
Također, postavlja se još jedno pitanje: Koja je osoba bolja i čija je nagrada veća: osoba koja je stvorena sa lijepim osobinama ili ona koja se trudi da ih stekne?
Nema sumnje da je osoba sa urođenim svojstvima bolja od one koja ih mora steći vježbom i praksom, jer ona nije u potrebi za vježbom i poteškoćom prilikom stjecanja određenog svojstva. Također, neće joj nedostajati to svojstvo u određenim životnim situacijama, upravo iz razloga što je ono već prisutno. U bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu da sretneš tu osobu, odisat će lijepim ahlakom. Što se tiče ahlaka koji stečen vježbom i praksom, osoba će imati nagradu za trud koji je uložila prilikom njegovog stjecanja, međutim, gledajući na njegovu potpunost, vidimo da je urođeni ahlak potpuniji od stečenog.
Shodno ovome, ahlak možemo podijeliti na četiri skupine:
• onaj kome je uskraćen,
• onaj koji je stvoren sa lijepim ponašanjem, i time se zadovoljio,
• onaj koji je stvoren sa lijepim ponašenjem, i uvećava ga vježbom,
• onaj koji nije stvoren sa lijepim ponašanjem, ali ga je stekao i vježbom.
Da li postoji ponašanje koje nije spomenuto u Kur’anu i sunnetu i kako se to može znati?
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Poslan sam da bih upotpunio lijepa svojstva.” U svim prijašnjim objavama koje je Allah slao, ljudi su podsticani na lijepo ponašanje. Stoga, ulema je složna da su prijašnje objave zahtjevale lijepo ponašanje, a da je Allah poslao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa potpunim ahlakom.
Navest ćemo primjer odmazde: Ako bi neko počinio zločin nad nekom osobom, da li će se izvršiti odmazda? Kod jevreja odmazda je bila obavezujuća i žrtva nije imala pravo izbora, kod kršćana je oprost bio obavezujući. Međutim, naš šerijat došao je potpun sa obje strane. U njemu postoje i odmazda i oprost, jer se odmazdom odlučno bori protiv nedjela, dok je u oprostu dobročinstvo i milost onome kome se oprostilo. Stoga, hvala Allahu na ovom šerijatu, u kojem On oprašta kada treba i u kojem vrši odmazdu kada treba.
Nema komentara:
Objavi komentar