Post ili dijeta, ibadet ili gladovanje

Allahov Poslanik s.a.v.s. u jednom hadisu mjesec Ramazan nazvao mjesecom sabura. ( Nesai 4/218, od Ebu Hurejre r.a. sa lancem prenosilaca koji odgovara kriterijima Imama Muslima, kako kaže šejh Albani r.h. Vidjeti: Irvaul-Galil 4 / 99).
Neki islamski učenjaci kažu da se strpljenje u Islamu općenito dijeli na tri vrste: strpljivost u ustrajavanju činjenja onoga što je Allah naredio, strpljivost u ostavljanju i izbjegavanju onoga što je Allah zabranio, i
strpljivost na životnim nedaćama i poteškoćama koje ne zaobilaze ni najsretniju osobu na svijetu. Razmišljajući o postu, možemo primijetiti da on u sebi objedinjuje sve tri spomenute vrste strpljenja, što nije slučaj sa ostalim ibadetima. Sustežući se od jela i pića, vjernik čini ono što mu je Allah naredio, a u isto vrijeme se kloni onoga što mu je Allah zabranio, dok eventualne tegobe, glad i zamor koje osjeća prilikom posta, savladava sa trećom spomenutom vrstom strpljenja.
Postač ima dvije radosti. Prva je kada se iftari, a druga kada sretne svoga Gospodara. (Buhari br. 1904, Muslim br.1151, od Ebu Hurejre r.a.) Ovu prvu radost doživljavamo svakog iftara jedući prijatna jela i pijući dozvoljena pića, i u pravom smislu riječi osjećamo Allahovu milost što nas je nahranio i napojio, nakon što smo osjetili glad, koju, da nije posta, većina muslimana nikada ne bi ni osjetila. Kada zauči akšamski ezan muslimani objeduju i njihova glad prestaje. Žeð ode, žile se natope, a nagrada se kod Allaha potvrdi uz Njegovu dozvolu i milost.
Meðutim postoje osobe kojima tjelesna tegoba i glad ne prestaju ni sa svim ezanima svijeta, i unatoč činjenici da hrane imaju u izobilju. Oni su danonoćno gladni i izgledaju mršavo i neuhranjeno poput aveti, na kojima osim kostiju i kože nema ni grama mesa. Ovakve, glaðu iznurene prikaze smo do unazad desetak godina mogli vidjeti samo u nerazvijenim zemljama trećeg svijeta, ili na dokumentarnim filmovima koji prikazuju osloboðene zatvorenike iz koncentracionih logora. U zadnje vrijeme ovakve žive kosture sve češće viðamo i u najrazvijenijem zemljama svijeta, a mnogi potječu iz izrazito bogatih i slavnih porodica i krugova, kojima ne fali ni jahti ni vila, a kamoli hrane. Zbog čega onda gladuju? Zato što su bolesni. Od kakve bolesti? Od anoreksije ili bulimije. Mediji su uglavnom krivi za ovu pošast koja svakim danom kosi živote, većinom djevojaka mlaðe dobi. Biti bogat, slavan i dobro izgledati, su glavni prioriteti koji se nameću kao mjerilo nečije vrijednosti i uspjeha u savremenom svijetu, dok se vjera, obrazovanje, moralne i kulturne vrijednosti stavljaju u drugi plan.

“Dobra linija”

 

Pošto su bogatstvo i slava manje dostupne većini ljudi, mnogi će pokušati makar dobro izgledati kako bi bili bolje prihvaćeni u društvu i okolini. Vitkost i ”dobra linija” su jedan od osnovnih parametara po kojem se trenutačno mjeri nečiji dobar izgled. Ovaj trend je pokrenuo čitavu revoluciju dijeta, tjelesnih vježbi i ”oprobanih” proizvoda koji garantiraju gubitak i nekoliko kilograma sedmično. Ovakva medijska hajka i pritisak, koja je obavezno popraćena svjetski poznatim ličnostima koje reklamiraju razne dijetalne proizvode, uzrokovala je globalnu opsesiju za mršavošću i fobiju od svakog grama viška tjelesne težine. Pojava raznih bolesti je bila logična posljedica ove anti kalorijske revolucije. Nažalost i u našoj Bosni ovakve bolesti više nisu strane. Svake sedmice mediji objavljuju sve više priča o oboljelim osobama koje više ne mogu ni okusiti hranu, te bukvalno umiru od gladi i pothranjenosti. Žene su kako smo rekli, većinom žrtve ove opake psiho-fizičke bolesti, jer je model ”savršene žene”, koju su naturili mediji nedokučiv za većinu žena. Malo je onih žena koje nisu oprobale neku od dijeta ili koje nisu koristile neke od dijetalnih proizvoda, a prilikom meðusobnih susreta, razgovor o kilama je nezaobilazna tema.
U ovom dragom Ramazanu korisno je razmišljati i o ovakvim osobama koje gladuju radi gluposti i budalaština a njihov ”post” se ne prekida ni nakon mjeseci ili čak godina gladovanja. Prekid njihovog gladovanja je većinom smrt od pothranjenosti koja nastupa nakon konstantnog odbijanja hrane i bezuspješnog dugotrajnog liječenja. Nadaju li se ovakve osobe prvoj i drugoj radosti koju je Allahov Poslanik s.a.v.s. obećao postaču? Nikako. Samo onaj ko je postio prvenstveno radi Allaha a ne radi vitkosti, očekuje obje radosti. Zbog toga Allahu zahvaljujmo na uputi. Kada postimo, to činimo radi Allaha, pa se radujemo iftaru a samo Allah zna kakve nam je nagrade pripremio na Sudnjem danu.