NAMAZ U STRAHU
Namaz u strahu (salatul havf) propisan je kao namaz u toku borbe, a način njegova obavljanja spomenut je u Kur’anu: “Kad ti budeš među njima i budeš zajedno namaz obavljao, neka jedni s tobom namaz obavljaju i neka svoje oružje uzmu; i dok budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni koji još nisu obavili molitvu pa neka i oni obave molitvu s tobom, ali neka drže oružje svoje i neka budu oprezni. …” Nisa’ 102. 1. Ako se neprijatelj ne nalazi u pravcu Kible, jedna skupina će klanjati s imamom jedan ili dva rekata, a potom će ga napustiti i sami upotpuniti namaz. Nakon što oni završe i stanu nasuprot neprijatelja doći će druga skupina, a imam, koji ih je čekao na namazu klanjaće s njima ono što mu je ostalo od namaza, te će oni, nakon njegovog selama, upotpuniti svoj namaz. 2. Ako se neprijatelj nalazi u pravcu Kible, svi će klanjati zajedno, ali će na sedždu za imamom ići samo prva skupina, dok će druga pratiti neprijatelja. Kad se oni vrate sa sedžde, tek tada će druga skupina ići na sedždu, i tako cijeli namaz. 3. Ima još nekih oblika namaza u strahu. 4. Kada se strah još više pojača i bojni redovi se poremete, svako će klanjati onako kako može: idući, jašući okrenut prema Kibli ili ne, spuštajući se na ruku i sedždu koliko mogne. Ruknovi koji ne mogne obaviti spadaju sa njega.NAMAZ MUSAFIRA
1. SKRAĆIVANJE NAMAZA
Musafiru je propisano skraćivanje četverorekatnih namaza. Uzvišeni Allah je rekao: “Nije vam grijeh da namaz na putu skratite”. [Ne postoji sunnetom određena razdaljina puta koju treba preći musafir da bi mogao kratiti namaz, nego ono što se smatra putovanjem na njemu čovjek krati namaz kao musafir.] Skraćivanje namaza počinje od kada musafir izađe iz mjesta boravka pa sve do njegovog povratka. U Kur’anu i hadisu nije spomenuta najmanja dužina putovanja na kojoj je dozvoljeno skraćivanje namaza. Većina učenjaka smatra da je to dan hoda, odnosno četrdeset osam milja. [To je nešto oko 81 km, s tim što nije uvjet da se ta udaljenost pređe za određeno vrijeme. Naprotiv, sva ulema je jednoglasna da postaje musafir onaj ko tu udaljenost pređe avionom za manje od pola sahata.] Neki učenjaci smatraju da čovjek stiče status musafira, ako putuje tri milje, i više, i to na osnovu prakse Allahovog Poslanika s.a.v.s.Enes r.a. je izjavio: “Vjerovjesnik s.a.v.s. je običavao klanjati po dva rekata kad putuje na udaljenost od tri milje.” [Bilježe Ahmed, Muslim, Ebu Davud i Bejheki] Ebu Seid el-Hudri r.a. kaže: “Allahov Poslanik s.a.v.s. je običavao skratiti namaz kad bi putovao na udaljenost jednog ferseha (tri milje).” [Zabilježio Seid ibn Mensur] Neki imami smatraju da je musafir obavezan skraćivati namaze, jer Vjerovjesnik s.a.v.s. nikada, kao musafir, nije upotpunio četverorekatni namaz. Čovjek se smatra musafirom od momenta kad napusti svoje mjesto, te od tada skraćuje namaz, pa sve dok se ne vrati do prvih kuća svoga mjesta. Ako čovjek odluči da na putu ostane određeno vrijeme, on ne gubi status musafira, osim u slučaju kad odluči da se nastani u tom mjestu. Dešavalo se da ashabi borave u udaljenim krajevima više od godinu dana i da stalno skraćuju namaz. Trojica imama, izuzev Šafije, smatraju da musafir, koji boravi u jednom mjestu, čekajući da obavi neki posao, stalno će skraćivati namaze. Šafija smatra da će skraćivanje trajati do osamnaest dana.
2. SPAJANJE NAMAZA
Dozvoljeno je da spoji podne i ikindiju, te akšam i jaciju, u vremenu prvog (takdim) ili drugog (te’hir) namaza. Allahov Poslanik s.a.v.s. je kad bi nastupilo ikindijsko vrijeme odsjedao i klanjao skupa podne i ikindiju, a tako je postupao i u pogledu akšama i jacije. [Bilježe Ebu Davud i Tirmizi - hadis hasen] Neki smatraju da je spajanje dozvoljeno i prilikom: kiše i snijega, žestoke hladnoće i bolesti, dok jedni spajanje namaza opravdavaju i kad su u pitanju važni poslovi [Muslim i Buhari zabilježili su da je Allahov Poslanik s.a.v.s. sastavio podne i ikindiju, i akšam i jaciju u Medini, kada nije bilo straha niti kiše. Upitan: šta je htio s tim, Ibn Abbas r.a. je odgovorio da je htio da olakša svom ummetu.], a spajanje namaza bez potrebe je veliki grijeh.
DOBROVOLJNI NAMAZ
Dobrovoljni namaz se dijeli na neograničeni i ograničeni (vezan za određenu situaciju). Za neograničeni namaz je dovoljan nijet da će se klanjati, poslije čega se može klanjati neograničen broj rekata. Ograničenog, dobrovoljnog namaza, ima dvije vrste: a) dobrovoljni namazi koji se klanjaju u džematu kao bajrami, namaz pri pomračenju Sunca ili Mjeseca i namaz pri traženju kiše. b) namazi u kojima nije propisan džemat, tu spadaju svi ostali dobrovoljni namazi.
1. SUNNETI PET DNEVNIH NAMAZA
Dva rekata prije sabaha, dva ili četiri rekata prije i dva poslijepodne namaza, dva poslije akšama i dva nakon jacije-namaza. To su potvrđeni sunneti (sunneti muekkede). Nepotvrđeni sunneti su: dva ili četiri rekata prije ikindije, dva prije akšama i dva rekata prije jacije. Mustehab je u sunnet namazu poslije akšama i prije sabaha proučiti KAFIRUN na prvom rekatu i IHLAS na drugom rekatu.
2. VITR NAMAZ
Vitr je potvrđeni sunnet. Može se klanjati najmanje jedan rekat, a najviše trinaest rekata. Klanja se dva po dva rekata, a potom završi jednim rekatom. Može se klanjati bez predavanja selama između, sa jednim ili dva tešehuda, to jest da se sjedne prije posljednjeg rekata, a može da se klanja četiri rekata, potom još četiri i na kraju tri rekata. Ako se vitr klanja od tri rekata, onda bi na prvom rekatu lijepo bilo proučiti “Sebbihisme rabbikel-eala”, na drugom “Kafirun”, a na trećem sure “Ihlas”. Ubejj ibn Ka’b r.a. je rekao: “Allahov Poslanik s.a.v.s., je na vitr-namazu učio “Sebbihisme rabbikel-eala”, “Kul ja ejjuhel kafirun” i “Kul huvallahu ehad”, a u rivajetu Ebu Davuda i Tirmizije na zadnjem rekatu “Kul huvallahu ehad, Felek i Nas”. Ako se klanja više rekata onda će se učiti ono što se mogne iz Kur’ana. Kunut-dova je općenito propisana na vitr namazu, dok Šafija smatra da je treba učiti samo na drugoj polovini Ramazana. [Autor je na margini zanapisao: "HAsan ibn Ali r.a. kaže: Allahov Poslanik s.a.v.s. me je poučio šta ću učiti na kunut-dovi vitr namaza: "Allahummehdini fimen hedejte... - pogledaj u knjizi "SHVATANJA KOJA TREBAMO ISPRAVITI"]. Najvrjednije je klanjati vitr namaz u zadnjoj trećini noći, osim onog koji se boji da će prespati, pa ga klanja prije spavanja. Ne mogu biti dva vitr namaza u jednoj noći.
3. NOĆNI NAMAZ
Noćni namaz je veoma poželjan s obzirom da Uzvišeni Allah pohvaljuje one koji obavljaju noćni namaz i uvrštava ih među svoje odabrane robove te kaže: “I oni koji provode noći, pred Gospodarom svojim na tle padajući i stojeći.” [Furkan 64] Ovaj namaz se nekada naziva ramazanska nafila, ili teravih namaz, namaz s pauzama, jer su praktikovali da se odmaraju za vrijeme njega. Noćni namaz nema odrđeni broj rekata. Najbolje je slijediti Allahova Poslanika s.a.v.s. koji nije ni u Ramazanu ni izvan njega klanjao noćnog namaza više od jedanaest rekata, kao što to od njega prenosi Aiša r.a. Allahov Poslanik s.a.v.s. je podsticao na noćni namaz. Tako je između ostalog rekao: “Ko u Ramazanu klanja noćni namaz, vjerujući u Allaha i očekujući Njegovu nagradu, biće mu oprošteni raniji grijesi”. Noćni namaz se može klanjati i u džematu, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. to ponekad činio, a Omer ibn Hattab r.a. je naredio da se u toku Ramazana, noćni namaz klanja u džematu (za vrijeme svoje vladavine). Dozvoljeno je da se noćni namaz klanja i pojedinačno. Noćni namaz je bolje klanjati u džamiji. Prve generacije su običavale klanjati s drugim rekatima, pa su tako na jednom rekatu učili i do dvjesto ajeta. Pošto je to bilo opterećenje za muktedije, kasniji učenjaci su smanjili učenje, a povećali broj rekata, pa su klanjali po dvadeset, a neki čak i četrdeset rekata, s tim što su kratko učili na svakom rekatu.
4. DUHA-NAMAZ
Vrijeme ovog namaza počinje od kako sunce odskoči za jedno koplje i traje do zevala. Može imati dva, a najviše osam rekata.
5. ISTIHARA
Ko hoće da učini neku dozvoljenu radnju, a dvoumi se da li je to za njega dobro ili nije, sunnet mu je da klanja dva rekata mimo farza, u bilo koje doba noći ili dana, i na njima uči šta hoće, nakon Fatihe, a poslije toga se obrati Allahu s.v.t. dovom u kojoj će Ga moliti da mu ukaže na ono što je bolje. Buhari prenosi riječi Džabira r.a.: Allahov Poslanik s.a.v.s. nas je podučavao istihari, u svim poslovima, kao što nas je podučavao kakvoj suri iz Kur’ana, govorio je: “Kad neko od vas hoće nešto da uradi neka klanja dva rekata, mimo farza, a zatim neka kaže: “Allâhume innî estehiruke bi’ilmike ve estakdiruke bikudretike ve es’eluke min fadlikel-azîm fe inneke takdiru ve la akdiru ve ta’lemu ve laealemu ve ente allâmul-gujûb. Allâhumme in kunte ta’lemu ene hazel-emre (ovdje treba spomenuti i ono što se želi raditi) hajrun lî fî dînî vemeâši ve âkibeti-emrî – ili je rekao: “Adžillî emri ve adžilihi-fakdirhu lî ve jessirhû lî summe bârik li fihi. Ve in kunte ta’lemu enne hâzel-emre (ponovo spomenuti ono što se želi raditi) šerrun lî fî dînî ve meâši ve âkibeti emri – ili je rekao: “Adžili emri ve adžili fasrifhu annîvasrifnî anhu vakdir lijel-hajre hajsu kâne ve reddinî bihî. ”
6. NAMAZ PRILIKOM POMRAČENJA SUNCA
Bolje je da se ovaj namaz klanja u džematu, on ima dva rekata, na svakom rekatu po dva rukua. Dugo se uči, a potom izgovara tekbir i učini dugu ruku. Zatim se klanjač uspravi izgovarajući “Semiallahu limen hamideh” i ponovo uči nešto kraće od prvog učenja. Onda se izgovori tekbir i učini nešto kraća ruku od prethodnog, a zatim se obave dvije sedžde. I na drugom rekatu se postupa isto tako. Potom će imam održati hutbu u kojoj će reći: “Sunce i Mjesec su Allahovi znakovi, oni se ne pomraćuju zbog nečije smrti ili života. Kad to vidite, požurite da obavite (prigodni) namaz”. [Muttefekun alejhi] Ovaj traje od pomračenja pa sve dok pomračenje ne prestane.
7. NAMAZ PRILIKOM POMRAČENJA MJESECA
Isti je kao i namaz pri pomračenju Sunca.
8. NAMAZ ZA KIŠU
Ovaj namaz je sunnet, obavlja se kada zavladaju dugi sušni periodi. Imam će tada sa muktedijama klanjati dva rekata u vrijeme kad nije mekruh klanjati. Naglas će učiti, na prvom rekatu Fatihu i Sebbihisme rabbikel eala, a na drugom Fatihu i Gašijeh. Potom će imam održati hutbu, a kad završi s hutbom svi klanjači će pustiti ruke, obući naopačke odjeću, okrenuti se prema Kibli i uputiti dovu Allahu s.v.t.
9. TEHIJJETUL MESDŽID
Onaj ko uđe u džamiju klanjaće dva rekata tehijetul mesdžida (pozdrava džamiji). To se postiže klanjanjem bilo kog namaza, pa čak i farza, prije nego što se sjedne, pod uvjetom da se tako zanijeti. Dozvoljeno je sastaviti dva namaza s jednim nijetom, s tim da obadva nisu farzovi. Prema tome, kad imam zanijeti farz, ko nije obavio tehijjetul mesdžid, uz nijjet za farz, dodaće i nijjet za tehijjetul mesdžid. Tehijjetul mesdžid ne spada ni u slučaju kad imam petkom drži hutbu. Tehijjetul mesdžid, za svaku džamiju, sastoji se od dva rekata, osim haremi šerifa u Mekki, čiji se tehijjetul mesdžid sastoji od dva tavafa i klanjanja dva rekata namaza iza Mekami Ibrahima. Kod nekih učenjaka tehijjetul mesdžid se klanja u svako vrijeme.
DŽUMA NAMAZ
Džuma namaz je farzi ajn, kojeg je dužan klanjati svaki musliman, slobodan, punoljetan, pametan, a koji nije na putu i nema opravdanja za izostajanje od džemata. Prema tome džumu, nisu dužni klanjati: dijete, rob putnik, dužnik koji se plaši hapšenja, niti onaj koji ima neki uzur-zapreku zbog koje mu je dozvoljeno izostajanje džemata. Ako žena ili onaj ko ima pomenuti uzur, prisustvuje džumi namazu, džuma će im biti ispravna. U vrijeme Allahova Poslanika s.a.v.s. žene su dolazile i klanjale džumu namaz. Međutim, fikhski učenjaci smatraju da žene nisu obavezne klanjati džumu namaz. Ovo tumačenje proizilazi iz riječi Allahova Poslanika s.a.v.s. koji kaže: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, dužan je petkom klanjati džumu namaz, osim četvoro: žena, bolesnik, rob i dijete”. [Sened ovog hadisa je slab-daif.] Ko stanuje dalje od tri milje od mjesta gdje se klanja džuma namaz nije obavezan doći na džumu. Vrijeme džume je vrijeme podne namaza. Džemat je uvjet valjanosti džume namaza. Nema dokaza kada je u pitanju broj ljudi koji je neophodan za valjanost džuma namaza. Učenjaci su se razišli u vezi s tim pitanjem. Neki su čak rekli da je ispravno sa dvojicom ljudi klanjati džuma namaz, nalazeći potvrdu u riječima Allahova Poslanika s.a.v.s. koji je rekao: “Dvojica i više čine džemat”. Dozvoljeno je obaviti džumu u gradu i na selu, u džamiji ili u nekoj drugoj teritoriji pa čak i na otvorenom prostoru. Dozvoljeno je obavljati džumu na više mjesta u jednom gradu i neosnovane su tvrdnje nekih učenjaka koji smatraju da se ne smije s džumom istovremeno ili prije nje, klanjati druga džuma u istom gradu. Prilikom džume obavezno je proučiti dvije hutbe. Kad se imam popne na mimber, mustehab je da prisutnima nazove selam, a potom sjedne i okrene se prema prisutnima, te da se prouči ezan. Uvijet je da hutba sadrži zahvalu Allahu s.v.t., salavat na Allahova Poslanika s.a.v.s. vaz i učenje iz Kur’ana. Mustehab je da hutba bude jasna, riječita i bez grubih riječi, jer je cilj hutbe vaz kojeg prisutni trebaju razumjeti. U drugom djelu hutbe treba proučiti dovu za muslimane. [Za vrijeme ove dove ni imam ni prisutni ne dižu ruke, i ako bi to učinili, počinili bi grijeh. (Hašijetu ibn Abidin 2:158)] Propisano je da se stoji za vrijeme hutbi, a da se između dvije hutbe malo sjedne. [Ovo sjedenje je radi odmora za hatiba, a nije radi dove, pa je učenje dove između hutbi bid'at] Mustehab je glasno učiti hutbu, a hutba treba da bude kraća od namaza. Prisutni su obavezni slušati hutbu i zabranjen im je razgovor za vrijeme hutbe. [Nije dozvoljen razgovor među prisutnima, ali je dozvoljeno obraćanje imamu lično]. Hatib treba da bude neko od pretpostavljenih kao što je halifa, namjesnik ili kadija, jer je hutba uputa za dobrobit vjere i ovoga svijeta. Sunnet je poslije džume, klanjati dva ili četiri rekata. [Klanjaće u džamiji četiri rekata, a ako to izostane onda će klanjati u kući samo dva rekata pošto je to bila praksa Allahova Poslanika s.a.v.s.] Što se tiče sunneta, prije džume, nije zabilježeno da ga je Allahov Poslanik s.a.v.s. praktikovao. Međutim, kad se uđe u džamiju treba klanjati dva kratka rekata tehijjetul mesdžida, makar to bilo i za vrijeme hutbe. Za onog ko će prisustvovati džumi mustehab [Kod nekih učenjaka kupanje radi džume je vadžib.] je da se okupa, obuče čistu odjeću, i da porani u džamiju. Nakon ezana kojim se poziva na džumu, zabranjena je kupovina i prodaja kao i sklapanje svih ugovora. Mustehab je petkom, i uoči petka, proučiti suru Kehf i često donositi salavat na Vjerovjesnika s.a.v.s. s tim što to ne treba činiti glasno u džamiji. Ko stigne na jedan rekat džuma-namaza taj je stigao na džumu, a ko stigne na manje od jednog rekata, on mora klanjati četiri rekata (podnevskog farza). Na prvom rekatu je lijepo učiti suru Džumu’a, a na drugom Munafikun ili Sebbihisme rabbikel eala i Gašijeh. Ako se za jedan dan sastanu Bajram i džuma, onaj ko klanja Bajram nije obavezan klanjati džumu, ali je imam obavezan da klanja džumu, kako bi je mogao klanjati ko hoće, kao i oni koji nisu klanjali Bajram namaz. Ko klanja Bajram a ne klanja džumu, dužan je klanjati podne namaz.
BAJRAM NAMAZI
Bajram namazi su propisani prve godine po hidžri. Bajram namaz je potvrđeni sunnet. Allahov Poslanik s.a.v.s. ga je redovno klanjao, naređivao je i muškarcima i ženama da dođu na Bajram namaz. Za Bajram je mustehab okupati se, namirisati i obući najljepše odijelo. [U pogledu kupanja povodom Bajrama nema pouzdanih hadisa, ali postoje autentične izjave ashaba iz kojih se uočava vrijednost toga. (Nejlul evtar 1:357)] Sunnet je da se nešto pojede prije polaska na Ramazanski bajram, ali ne i na Kurbanski bajram. Bajram se može klanjati u džamiji, ali ga je bolje klanjati na otvorenom prostoru (musalla), osim u Mekki, gdje ga je najbolje klanjati u Mesdždil haremu. Preporučuje se dolazak na musallu djece i žena, svejedno da li se radi o djevojkama, udovicama, staricama, ili onima kod kojih je u toku mjesečno pranje, s tim što će ove posljednje stati izvan musalle. Mendub je da se na Bajram ode jednim putem, a vrati drugim. Vrijeme klanjanja Bajram namaza je od kako sunce odskoči za tri koplja pa do podne. Sunnet je da se Kurban bajram klanja nešto ranije kako bi ostalo više vremena za klanje kurbana, a Ramazanski bajram treba klanjati nešto kasnije kako bi ostalo više vremena za davanje sadekatul fitra. [I da bi ljudi mogli nešto pojesti prije Bajram namaza.] Za Bajram nije propisan ni ezan ni ikamet. Bajram ima dva rekata na kojima je sunnet donijeti tekbire, na prvom rekatu sedam tekbira, poslije početnog tekbira, a prije učenja Kur’ana, a na drugom prije učenja Kur’ana pet tekbira, osim tekbira kojim se ide na kijam. Prilikom ovog tekbira treba podići ruke, a između tekbira treba stavljati desnu ruku po lijevoj i učiniti zahvalu Allahu s.v.t. (reći elhamdu lillah). Ko ne klanja Bajram u džematu klanjaće dva rekata kod kuće ili u džamiji. Sunnet je poslije Bajram namaza, proučiti hutbu poput džumanske hutbe u kojoj će savjetovati prisutne, a na Kurban bajram upozoriti na važnost kurbana. Hutbu će hatib prožeti tekbirom, otpočinje je hamdom. Započinjati bajramsku hutbu tekbirom nije sunnet. Hadis koji govori o dvije hutbe i sjedenju između njih nije pouzdan. Za vrijeme Bajrama dozvoljeno je i poželjno je obilnije jesti i zabavljati se onim što je po šeriatu dozvoljeno, a što ojačava tijelo i odmara dušu. Mustehab je Bajram prijateljima čestitati slijedećim riječima: “Tekabbellahu minna ve minke” (Neka Allah primi od nas i od tebe). Sunnet je za vrijeme Bajrama donositi tekbire, izgovarajući: “Alahu ekber Allahu ekberu Allahu ekberu kebira ”, ili Allahu ekber Alahu ekber, la ilahe illellahu vallahu ekber, Allahu ekber ve illahil-hamd.” Vrijeme tekbira, za ramazanski bajram, je od kako se vidi mlađak (uoči Bajrama), pa dok imam ne izađe da klanja Bajram, a za Kurban bajram od sabaha, na Dan Arefata, do ikindije posljednjeg dana Bajrama općenito. Neki kažu da tekbire posebno treba učiti nakon farz namaza.
Nema komentara:
Objavi komentar