NAŠ ODNOS PREMA KUR'ANU

Uzvišeni Allah kaže: Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite? (El-Enbija/10)
Onaj koji nas je stvorio poslao nam je knjigu-uputstvo, po kojojtreba da se vladamo i živimo na dunjaluku kako bi zaslužili zadovoljstvo Uzvišenog Allaha na oba svijeta. Onaj koji nas je stvorio On najbolje zna šta je dobro za nas a šta loše, On najbolje zna šta nas može usrećiti na oba svijeta. A da bi insan mogao da živi po tom uputstvu i programu, naravno treba da to uputstvo čita, proučava i uči napamet. Nažalost, muslimanine samo da su zapostavili učenje kur'ana,već i proučavanje i razmišljanje o kur'anskim poukama i porukama kaoi nadnaravnostima ove knjige, a ona je objavljena zbog toga. Sama činjenica da nas je Allah počastio ovom vjerom i ovom knjigom, te nam omogućio da je u rahatluku učimo i proučavamo, govorikoliko smo samo nezahvalni robovi Uzvišenom Allahu.

Rekao je Uzvišeni: Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo, takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili. (Hašr-21)
Pa razmislimo koliko puta mi čujemo učenje kur'ana, alito nikakvog traga ne ostavlja na nas. Toliko su nasa srca okorjela da kada čujemo učenje kur'ana mi i dalje bez stida raspravljamo, pričamo, smijemo se. A znamo da je to govor našeg Stvoritelja! Kako je samo insan nezahvalan i ohol?!
Pitam se da li smo svjesni činjenice da imamo knjigu koja će ostati autentična do Sudnjeg dana, bez obzira na spletke i pokušaje nevjernika da nešto iskrive iz nje, bez obzira na vrijeme koje je prošlo i koje ce proći,sve do Sudnjega dana. Neka je hvala Gospodaru na ovoj blagodati.
Rekao je Uzvišeni: Mi uistinu Kur'an objavljujemo i uistinu ćemo mi nad njime bdjeti. (Hidžr/9)
Kako bi se samo nevjernici radovali da imaju nešto slično ovome, kako bi se time ponosili, to poštovali i iskoristili za svoj prosperitet. Muslimani to ostavljaju i lutaju tražeći sreću i zadovoljstvo u slijepom slijeđenju zapada i njihove kulture, nesvjesni da posjeduju nešto što im garantira sreću na oba svijeta.
Mnogo je pokazatelja koji govore o našem neredovnom druženju sa Kur'anom.Jedan, možda i najvažniji, pokazatelj našeg neredovnog druženja sa Kur'anom jeste nas lošmoral-ahlak.Pogledajte samo kakvo je naše međusobno ponašanje i naš odnos jednih naspram drugih. Koliko je samo zavisti i mržnje među nama, koliko je netrpeljivosti, ogovaranja iprenošenja tuđih riječ?
Da učimo i čitamo kur'an našli bi tamo da su vjernici braca, našli bi da je kur'an ogovaranje usporedio sa jedenjem mesa mrtvog brata, našli bi da ne smijemo lagati, da trebamo poštovati i paziti roditelje, udjeljivatimilostinju-sadaku i mnogo drugih stvari koje su upućene nama i koje trebaju nama, a ne našem Stvoritelju. Ovo je samo jedan pokazatelj a nažalost ima ih mnogo.
Također,primjetno je da smo duševno oslabili, primjetni su mnogi i nagomilani porodični problemi, mnoga nezadovoljstava, a sve to zbog našeg labavog vezivanjaza knjigu u kojoj je slava nasa.
Uzroci zbog kojih slabo učimo Kur'an:
- nada u dug život
- nedostatak bereketa u vremenu
- želja za prekomjernim stjecanjem dunjaluka, iako smo svjedoci da će svako od nas napustiti ovaj dunjaluk i ništa ne može ponijeti sa sobom
- trošenje vremena u mubah-dozvoljenim stvarima koje nisu haram ali nam oduzimaju dragocjeno vrijeme i snagu
- učenje i čitanje islamske i naučne literature, koje je svakako potrebno, ali je sigurno učenje kur'ana prioritetnije, korisnije i vrjednije
- činjenje grijeha od kojih vremenom srce pocrni pa insan izgubi i volju i potrebu da uči kur'an
Nažalost ovo je naša stvarnost, a još žalosnije je i to što se slabo trudimo da popravimo prvo sebe a zatim i naše porodice.
Uočljivo je da muž, koji je pastir u svome stadu, odnosno nadređenisvojoj porodici, neradi ništa po tom pitanju, niti je lijep primjer u svojoj porodici, niti ima svijest o emanetu odgoja kako svoje supruge tako isvoje dječice.
Također, uočljivo je da majka koja treba da odgaja svoju djecu ima vremena za sve osim za edukaciju i druženje sa Kur'anom. Pa kako onda kao takva da uči i odgaja svoju djecu? Kada treba pogledati televiziju ili sjesti za internet ima vremena a kada se spomene druženje sa Kur'anomonda šejtan došaptavamnoge isprike, tipa: bolest, obaveze, djeca, kuća, umor…
Naš Poslanik i njegovi prijatelji su se odmarali i crpili snagu iz kur'ana, a mi koji sebe nazivamonjegovim sljedbenicima, odmaramo se i snagu crpimo iz TV-a, novina, interneta, slastičarni, sijela…
Allah Uzvišeni kaže: Ako Mene volite Poslanika slijedite, pa će i vas Allah voljeti i grijehe vam oprostiti(Ali-Imran/31)
Ne ogleda se samo slijeđenje Allahovog Poslanika u podizanju ruku u namazu, puštanu brade, nošenja dugih mahrama i nikaba, koje jesu sastavni dio islama, već je islam mnogo više. Islam je naš cjelokupni život i treba da bude zasnovan na lijepom ahlaku prema roditeljima, porodici, komšijama, ljudima na ulici, saburu-strpljenju, pomoći drugima…
Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, je rekao: Učite kur'an, zaista će se on zauzimati za svog sahibiju-učača na Sudnjem danu (Muslim od Ebu Umame r.a.)
Poznato je kakvo će stanje biti na Sudnjem danu, ljudi ce biti u znoju zbog svojih grijeha, ljudi će bježati od svojih najmilijih, svako će brinuti samo o sebi. Tog teškog dana doći će kur'an i zauzimati se za one koji su gaučili i proučavali na dunjaluku, koji surazmišljali o njemu i prakticirali u svakodnevnom životu njegove zabrane i naredbe.
Prenosi se da je Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem rekao: Onaj ko dobro uči kur'an bit ce u društvu meleka časnih i čestitih a ko ga uči zamuckujući imat će dvije nagrade. (Buharija iMuslim od Aiše r.a.)
Pa zar mi ne želimo društvo meleka časnih ili čestitih, zar se ne bojimo da nam Uzvišeni može uzeti dušu u onommomentu dok gledamo televiziju, dok činimo harame po internetu, dok gledamo i činimo grijehe, pa da na taj način budemo proživljeni na Sudnjem danu?!
Ako želimo da popravimo naš odnos naspram Allahove knjige, da popravimo naše učenje i sebi osiguramo društvo meleka časnih i čestitih, onda pažljivo pročitajmo naredne savjete:
- prije svega treba da se klonimo grijeha bilo onih sa TV-a, interneta, časopisa, ulice ili nekih sasvim drugih i da molimo Allaha da nam oprosti naše grijehe
- da čitamo o vrijednosti učenja kur'ana i pojedinih sura
- da napravimo sebi program kako bi naše učenje bilo u kontinuitetu i svakodnevno, a ne sedmično, mjesečno ili godišnje
- treba da se klonimo onih stvari koje nam bespotrebno oduzimaju vrijeme, kao što su sijela, ispijanje kahvi, hodanje po čaršijii druge stvari koje nas samo zamaraju i obmanjuju.
Allahu naš, olakšaj nam učenje kur'ana, njegovo razumijevanje i prakticiranje. Olakšaj nam i omili ovu vjeru i poduči nas onome što će nam koristiti na oba svijeta. Amin.

Ljubav u islamu

Živimo u teškim vremenima kada se svako zabavio sobom i voli samo sebe, a zaboravlja na svoje roditelje, bracu, sestre, porodicu, rodbinu... Zato se rijec ljubav mora tumaciti i koristiti u njenom opcem znacenju

Prije nego zapocnem pisati o ovoj temi, želim da postavim nekoliko pitanja na koja cu nastojati odgovoriti u ovom radu.
Da li islam ima poseban stav o ljubavi i da li priznaje postojanje tog senzibiliteta u slucaju pojedinca i zajednice? Da li muslimani danas boluju od gubitka ljubavi i humanosti? Koja vrsta ljubavi je u šerijatu prihvatljiva, a koja ne? Kako razumijevamo ljubav posmatrajuci je kroz perspektivu ajeta Allahove Knjige i hadisa Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s.? Zašto su mržnja i prezir, po islamskom ucenju, šejtanski posao? Da li je islam postavio odredene uvjete i ogranicenja kojima je usmjerio ovu vrstu osjecanja i time ucinio društvo sigurnim i skladno uredenim?

Kako islam gleda na ljubav?

Neki ce možda pomisliti da cemo ovdje govoriti o ljubavi koju spominju i velicaju raznovrsni mediji ili pjesme u kojima je opjevana ljubav muškarca prema ženi.
Toj plemenitoj rijeci nanesena je ogromna nepravda jer je ogranicena samo na spomenuto znacenje. Medutim, cinjenica je da ona ima mnogo više plemenitih znacenja, a neka od njih su: ljubav prema Allahu, dž.š, ljubav prema Njegovom poslaniku, s.a.v.s, ljubav prema ehli bejtu (porodici Poslanikovoj), ljubav prema našoj vjeri islamu, ljubav prema porodici, ljubav prema domovini, ljubav muža prema ženi, ljubav prema drugim ljudima, pa cak i ljubav prema smrti.
Čovjek se sastoji od tijela i duše, razuma i osjecanja i obje komponente neizostavno egzistiraju. Plod razuma je promišljanje i zakljucivanje, plod srca je osjecanje ljubavi. Upravo zato je i filozof Dekart rekao: ''Ja razmišljam, a to govori da postojim.'' Analogno tome, mi možemo reci: 'Ja volim, što upucuje na to da postojim.' Znaci osjecanja govore o covjeku kao što to cini razum. Nepravedno je da ovu rijec (ljubav) vezujemo za ženu i njeno tijelo, jer ona nosi druga znacenja koja su suprotna egoizmu, preziru, netrpeljivosti, mržnji. Mi živimo u teškim vremenima kada se svako zabavio samo o sebi i voli samo sebe, zaboravlja na svoje roditelje, bracu, sestre, porodicu, rodbinu... Zato se ova rijec mora tumaciti i koristiti u njenom opcem znacenju. Moramo odgojiti generaciju cija ce srca biti ispunjena ljubavlju prema pojedincima, porodici, zajednici muslimana (ummetu).
Postoje razne vrste osjecanja: ljubav, mržnja, strah, nada, kao što postoje razne vrste ljubavi: prema Allahu, dž.š, Njegovom poslaniku, s.a.v.s, vjeri, cinjenju dobra itd. cak i ljubav prema ženi se dijeli na: ljubav prema majci, supruzi, kcerki, sestri. Tako vidimo da znacenje rijeci 'ljubav' ne obuhvata samo formalni, fizicki odnos sa ženom, zato o toj temi možemo govoriti sa više aspekata:

- Ono što je svakom vjerniku potrebno je ljubav prema Uzvišenom Allahu, dž.š, koji je nas je stvorio. Allah, dž.š, kaže:''Ima ljudi koji su umjesto Allaha kipove prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.'' (El-Bekare, 165)
Buharija i Muslim bilježe sljedeci hadis:''Ko bude imao troje, osjetice slast imana: da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od svega ostalog, da voli covjeka samo radi Allaha i da mrzi da se vrati u kufr nakon što ga je Allah iz njega izbavio, kao što mrzi da bude bacen u vatru.''
- Ljubav prema Muhammedu, s.a.v.s, koji nam je vjerno dostavio uputu i time nas izveo iz tmine na svjetlo. Uzvišeni Allah, dž.š, kaže:'' Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas ce Allah voljeti i grijehe vam oprostiti, a Allah prašta i samilostan je.''(Alu Imran, 31)
- Ljubav prema prirodi je u islamu takoder izražena i po tome su muslimani prvi ekolozi i borci za ocuvanje zdrave i ciste okoline. Priroda je nastala Allahovim stvaranjem i izvor je svakog dobra i blagodati. Allahov poslanik, s.a.v.s, i njegovi ashabi zabranjivali su bespotrebnu sjecu drveca, ubijanje životinja ako nisu potrebne za prehranu vojske u toku bitaka i ratova koje su vodili muslimani, a da ne govorimo o mirnodopskim prilikama, kada je ta zabrana bila još naglašenija. Jednom prilikom Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao je za brdo Uhud nakon povratka iz jedne bitke: ''Ono voli nas i mi volimo njega,'' i to uprkos porazu koji su muslimani kod njega pretrpjeli.
- Ljubav prema životu u islamu je naglašena. Musliman voli život i ne prezire ga kao što to radi perzijski pjesnik koji kaže da je život zlo i da ga se treba riješiti samoubistvom, celibatom, ili bar zabraniti užitke koje sa sobom donosi. Ne, musliman gleda na život realno, optimisticno i on svakim danom svog života uvecava svoju nagradu na ahiretu. Upravo zato je Allahov poslanik, s.a.v.s, zabranio da priželjkujemo smrt rekavši:''Neka niko od vas ne priželjkuje smrt radi neke nedace koja ga je snašla, vec neka kaže: Allahu, Ti mi daj da živim sve dok je život za mene bolji , a usmrti me ako je smrt za mene bolja.''
- Ljubav prema smrti. Musliman voli smrt, nje se ne plaši, niti je smatra necim nepoznatim. Život je period koji mora proci nakon cega neminovno dolazi smrt koju vjernik spremno docekuje. Vjernik se raduje smrti, posebno smrti na Allahovom putu, što je najveca želja vjernika, jer on za to ocekuje i nada se velikoj nagradi Plemenitog Gospodara. Jahja ibn Mu'az je rekao: ''Smrt prezire samo sumnjicavac koji ne zna da smrt spaja voljene.'' Smrt je putovanje odavde tamo. Mu'minsko srce je dovoljno veliko da primi sve spomenute ljubavi. Mu'min voli i želi dobro svakome covjeku, životinji, a prema neprijatelju je pravedan jer njegov odnos i osjecanja prema njemu ne smije izaci iz okvira pravde. Mu'min voli i sebe, ali to ne prelazi granicu i ne vodi u egoizam. On gaji tople osjecaje ljubavi i prema svojoj porodici, djeci, supruzi, braci i sestrama, rodbini i cijelom covjecanstvu. Uzvišeni Allah, dž.š, kaže:''O ljudi, Mi vas od jednog covjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najpocašceniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah uistinu sve zna i nije mu ništa skriveno.''(El-Hudžurat, 13)
A u suri En-Nisa Allah, dž.š, kaže:''O ljudi bojte se Gospodara svoga koji vas od jednog covjeka stvara, a od njega je i ženu njegovu stvorio i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte- s imenom cijim jedni druge molite- i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.'' (En-Nisa, 1)
- Ljubav u ime Allaha, dž.š.:
Ova ljubav je iskreni osjecaj koji u sebi nema primjese interesa, strasti, nije prouzrokovan rodbinskim vezama i odnosima, niti je refleksija na ucinjenu uslugu. To je ljubav radi i u ime Allaha izmedu dva mu'mina, moralna, koji su korisni kako ummetu, tako i citavom covjecanstvu. U Muslimovom ''Sahihu'' nalazi se hadis u kojem je jedan covjek želio da posjeti svoga brata (po vjeri), pa mu je Allah, dž.š, poslao meleka u liku covjeka koji ga upita: ''Gdje si pošao?'' On odgovori: ''Idem u posjetu svom bratu tom i tom.'' Melek mu rece: ''Da li medu vama postoji rodbinska veza?''covjek odgovori: ''Ne.'' ''Da li ti je on ucinio kakvo dobro pa mu na tu uslugu želiš uzvratiti?, ponovo upita melek. covjek opet odricno odgovori. Melek upita:''Pa šta je razlog tvoje posjete njemu?'' covjek rece:''Volim ga u ime Allaha, dž.š,'' na što mu melek uzvrati rijecima: ''Raduj se, Onaj u cije ime voliš doticnog me poslao da te obradujem viješcu da te Allah voli radi tvoje ljubavi prema tom covjeku.''
Oni koji se vole u ime Allaha, dž.š, bice na Sudnjem danu u hladu Allahova Arša, kada nece biti drugog hlada osim Njegovog. A u hadisi-kudsijji stoji: ''Moja je ljubav obavezna za one koji se vole radi Mene i koji se radi Mene posjecuju.''
Allah, dž.š, kaže:''Tog dana ce oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to nece biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.'' (Ez-Zuhruf, 67) Ljudi ce na Sudnjem danu biti podijeljeni u dvije skupine: oni koji su na dunjaluku bili prijatelji i radi prolaznih interesa sklapali veze i na tome zasnivali svoje odnose, ali ce se oni okrenuti jedni protiv drugih proklinjuci se medusobno. Druga skupina je ona za koju je Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao:''Medu Allahovim robovima ima ljudi koji nisu ni poslanici ni šehidi, a kojima ce i jedni i drugi zavidjeti radi njihovog položaja kod Allaha.'' Ustade jedan beduin koji je bio izdaleka, te mahnu rukom i rece: 'Opiši nam ih, Allahov Poslanice!' ''To su oni koji su se zavoljeli u ime Allaha nevezani rodbinskom vezom, niti je ta ljubav radi imetka. Tako mi Allaha, njihova lica su ispunjena nurom, oni su na uzvišenjima od svjetlosti, ljudi ce strahovati na danu Sudnjem, a oni nece strahovati, ljudi ce se jako prepasti tada, a oni nece. Oni su Allahovi prijatelji, nece se imati cega bojati, niti za icim tugovati.'' Mi moramo nastojati da dostignemo te stepene i da druge podsticemo da gaje bratska osjecanja ljubavi u ime Allaha, dž.š, a da ukazujemo na opasnost i štetnost odnosa koji pocivaju na koristoljublju i prolaznim, niskim interesima. Ako to nismo u stanju, onda se bar nastojmo osloboditi osjecanja prezira i zavisti prema drugim muslimanima, jer na to nas upucuje Kur'an:''Gospodaru naš, oprosti nama i braci našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima. Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv.''(El-Hašr, 10)
Islam traži da naša srca budu cista od navedenih bolesti za koje Allahov poslanik, s.a.v.s, kaže: ''Medu vas se uvukla bolest koja je harala u narodima prije vas: zavist i mržnja, a mržnja je opasna poput britve. Ja ne velim da ona brije kosu, vec uništava vjeru.''

Ljubav u ime Allaha, dž.š, ima i svoje stepene:

1. Ljubav koja je izraženija i jaca prema svome bratu u vjeri nego prema samom sebi. Takvi su bili ashabi, r.a, pa ih je Allah, dž.š, opisao rijecima:''I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je ucinili, oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjecaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno, a oni koji se sacuvaju uskogrudnosti, oni ce sigurno uspjeti.''(El-Hašr, 9)
2. Da voliš svome bratu u islamu ono što voliš sebi. Buhari i Muslim bilježe u svojim zbirkama sljedeci hadis Allahova Poslanika, s.a.v.s:''Niko od vas nece vjerovati(imati potpun iman) sve dok svome bratu (po vjeri) ne bude želio ono što želi sam sebi.''
3. Da ocistiš svoje srce od mržnje, zavisti i drugih bolesti kada se radi o odnosu prema drugim muslimanima.
Ako u srcu nema ljubavi onda mora postojati pravda koja ce kanalisati srdžbu i mržnju. To nam najbolje pokazuje primjer Umer ibnul-Hattaba, r.a, i odnos koji je imao prema ubici svog brata Darar ibnul-Hattaba. Ubica je to gnusno djelo izvršio kao mušrik, pa je prešao na islam, a Umer mu je govorio, kada bi ga sreo na putu: ''Ne volim da ti vidim lice, jer kad god te vidim sjetim se kako je ubijen moj brat.'' On mu uzvrati rijecima: ''O vladaru pravovjernih, da li ce to biti razlog da me sprijeciš da uzmem pravo koje mi pripada?'' , a Umer mu rece: ''Ne, tako mi Allaha, dat cu ti tvoj hakk!''
Obzirom da je porodica osnovna celija društva, vrlo važno je da odnosi u porodici budu izgradeni na medusobnoj ljubavi i obostranom poštovanju. Velika opasnost vreba porodicu u koju se uvuce netrpeljivost, mržnja i neprijateljstvo. Upravo zato je Uzvišeni Allah, dž.š, naredio lijepo ophodenje medu supružnicima:''I lijepo se ophodite prema ženama, pa ako ih vi i ne budete podnosili i voljeli, pa možda vi nešto i ne volite, a Allah ce u tome dati mnogo dobra.''(En-Nisa, 19)
Allahov poslanik, s.a.v.s, je rekao: ''Mu'min ne može mrziti mu'minku, jer ako ne bude zadovoljan jednom njenom osobinom, zadovoljan je drugom osobinom.''

- Ljubav izmedu muškarca i žene:
Ova vrsta ljubavi je u islamu dozvoljena pod uslovom da joj covjek ne hrli kako se to predocava na televiziji, kao i na drugim mjestima i medijima. Ljubav se sama namece tako da ona hrli covjeku, a ne suprotno. U arapskom pjesništvu možemo procitati o cistoj, nevinoj ljubavi i cednosti. Danas ima onih koji tvrde da brak mora proisteci iz ljubavi. Ne, to nije obavezno, postoje naucne studije i statisticki podaci koji ukazuju na to da su najsretniji brakovi i oni najtrajniji i cvršci tradicionalni brakovi. Allah, dž.š, kaže:''I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što izmedu vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.''(Er-Rum, 21) Ljubav koja je u ajetu spomenuta dolazi sa lijepim ophodenjem i medusobnim uvažavanjem u braku. Ako se u braku pojavi period u kojem se osjeca netrpeljivost medu bracnim drugovima, ne treba donositi i*!*!*!*!rene odluke ili govoriti teške i uvredljive rijeci, jer to može biti rezultat trenutacnog stanja, a takve su reakcije kobne po bracni život.
Mnogi šerijatski pravnici smatraju da je bezrazložni razvod braka zlocin i strogo zabranjen (haram). Apsurdno je ocekivati da je svaki brak idealan poput opjevane ljubavi izmedu Kajsa i Lejle. Treba graditi korektne odnose na lijepom ahlaku (islamskom odgoju i ponašanju moralnim principima naše uzvišene vjere) i lijepim postupcima koji ce proizvesti ljubav. Zato ne treba radi najmanje sitnice ili osjecaja nepodnošljivosti odmah posezati za razvodom braka. Svaki od supružnika treba da istražuje šta je to što ga odbija od bracnog druga kako bi to ispravio, i šta je to što cini bracnog druga voljenim od strane drugog bracnog druga. Žena, na primjer, zauzeta svojim svakodnevnim poslovima, zaboravlja na muža koji ima svoja prava, pa je potrebno da mu ukaže više pažnje, jer je hizmet žene mužu jedna vrsta ibadeta. I muž, takoder, mora voditi više racuna i posvetiti više pažnje svojoj supruzi i ispunjenju njenih prava. Abdullah ibn Abbas r.a. je jednom prilikom stajao pred ogledalom, dotjerivao svoju bradu, cešljao kosu i uljepšavao se, kada ga je ugledao Nafi', rob Abdullahov i upitao: ''Šta to ciniš, o amidžicu Allahovog poslanika, a tebi dolaze iz daleka, i sa istoka i sa zapada da bi te pitali za mišljenje o Allahovoj vjeri?'' On odgovori: ''A šta je loše u tome, o Nafi', ja se uljepšavam i dotjerujem svojoj supruzi, kao što to i ona cini radi mene, a to je i u Allahovoj knjizi.'' Nafi' upita: ''A gdje?'' Ibn Abbas mu odgovori, citirajuci sljedeci kur'anski ajet: ''One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu - samo muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen.-A Allah je silan i mudar.'' (El-Bekare, 228)
I na kraju, znajte da je islam vjera koja ima sve potencijale da uredi živote pojedinaca, porodice i društva i da izvede covjecanstvo iz tmine na svjetlo, kao što je uradila i prije cetrnaest stoljeca. Islam daje jasne odgovore na sva životna pitanja, jer vjera je nedjeljiva od života.

Nekoliko savijeta o islamskom bontonu (ophođenjusa drugima)

1. Nemoj se mnogo raspravljat.
 2. Poštuj mišljenja ostalih.
3. Ako pogriješiš, priznaj grešku.
4. Budi dobar i blag.
5. Za sve što ti je nejasno – pitaj.
6. Dozvoli i drugoj osobi da govori.
7. Dozvoli drugoj osobi da smatra da je neka ideja – njegova ideja.
8.Probaj gledati na stvari očima tvog sagovornika.
9. Nastoj da pronikneš do nutarnjih poticaja čovjeka.
10. Svoje ideje i misli predstavljaj na što prikladniji način.
11. Prema svakom pitanju se odnosi kao prema izazovu.


Kako da postupaš da bi te ljudi poslušali u nečemu? ...


1. Otpočni svoj govor s pohvalom i riječima poštovanja punim.
2. Neprimjetno skreni pažnju ne izvjesne greške.
3. Govori o svojim greškama prije nego li počneš kritikovati drugog.
4. Predlaži, a ne zapovijedaj.
5. Dozvoli drugoj strani da sačuva vodu lica svog (da ne pocrveni).
6. Pohvali i najmanji pokušaj i budi iskren u cijenjenju i poštovanju.
7. Svog sagovornika spomeni po dobru – pomoći će ga to.
8. Budi ubjeđenja da je greška koju želiš ispraviti laka za promijeniti.
9. Omili drugoj strani ono što im predlažeš da učine.

Imam Buharija

Uvjeti za izbor hadisa

S obzirom da Imam Buhari nigdje nije ostavio pisani trag o uvjetima kojih se pridržavao pri sastavljanju svog “Sahiha”, učenjaci su, analizirajući hadise koje sadrži zbirka, željeli utvrditi te uvjete. Tako su mnogi iz samog naziva zbirke uspjeli dati traženi odgovor. Naime, oni su iz potpunog imena:
El-Džami’u-s-sahihu-l-musnedu-l-muhtesaru min ehadisi Resulillahi we sunenihi we ejjamihi odgonetnuli da je Imam Buhari pri pisanju tog djela postavio sebi četiri temeljna uvjeta:
1. Po prvoj riječi u nazivu djela el-džami’u, koja ima značenje univerzalnog, sveobuhvatnog, zaključili su da je Imam Buhari želio uvrsitit hadise koji se odnose na cjelokupan život muslimana, pa je, zbog toga, navodio hadise o imanu, ibadetu, nauci, bračnom, nasljednom i kaznenom pravu, Poslanikovim (s.a.w.s.) fizičkim i moralnim karakteristikama, džihadu i ostalim životnim pitanjima ne želeći se ograničiti samo na fikhska pitanja kao što su uradili pojedini sakupljači hadiskih zbirki.
2. Po drugoj riječi es-sahih ustanovili su da je u to svoje djelo želio sabrati isključivo autentične hadise, želio se razlikovati od svojih prethodnika, koji su u svoje zbirke uvrštavali i autentične i slabe predaje. On je, tako, od 600.000 hadisa uvrstio samo one koji najviše zadovoljavaju precizna kriterije autentičnosti!
3. Iz treće riječi el-musnedu shvatili su da je želio sabrati samo one hadise sa potpunim senedima, iako smatraju da u tome nije baš bio previše dosljedan, s obzirom da je uvrstio jedan broj mu’allek i munkati’- predaja.
4. Iz četvrte riječi el-muhtesaru razumjeli su da je htio sačiniti sažetu zbirku hadisa. To su potkrijepili njegovom izjavom u kojoj kaže: U svoj sam “Džami’u-s-sahih” uvrstio isključivo vjerodostojne hadise, ali je takvih hadisa daleko više ostalo neuvrštenih, jer se pobojao da djelo ne bude preopširno!
Inače, što se tiče uvjeta pri sastavljanju tog djela, zanimljivo je mišljenje koje je iznio hafiz Ebu Bekr el-Hazimi. On kaže: Uvjeti za sahih su: 1.- da sened bude spojen, 2.- da ravija bude musliman, 3.- da bude iskren, 4.- da nije poznat po obmanama, 5.- da nije poznat po greškama, 6.- da je opisan svojstvima adaleta, 7.- da je precizan, 8.- da dobro zapamti ono što čuje, 9.- da je zdarvog rasuđivanja , 10.- da malo sumnja (u ono što pamti), i 11.- da je ispravne akide/vjerovanja.
Značajno je napomenuti da je pri izboru hadisa bio veoma strog i precizan, što se najbolje primjećuje u slučaju mu’an’an-predaja. Imam Buhari nije prihvatio ni jednu takvu predaju, bez obzira na pouzdanost i preciznost prenosilaca, sve dok nije ustanovio da je svaki prenosilac, pored toga što je vremenski dočekao svoga prethodnika, susreo se sa njim i direktno od njega čuo hadis. Po tome se Imam Buhari eksplicite razlikuje od Imama Muslima i drugih muhaddisa, koji uvjetuju samo da su dvojica prenosilaca bili suvremenici, ne uvjetujući da su hadis čuli jedan od drugog.


Broj hadisa

“Džami’u-s-sahih” sadrži ukupno 9.082 hadisa. Od tog broja 7.397 je muttesil-predaja, računajući i hadise koji su ponovljeni više puta. Međutim, bez ponovljenih, “Sahih” sadrži 2.761, a po nekima, 2.602 muttesil-predaje. Pored hadisa koji imaju spojen lanac prenosilaca, u tom djelu bilježi 1.341 mu’allek-hadis i 344 mutabe’a-predaje.
Te brojke ne odnose se na mewkuf-predaje, vezane za govor ashaba, niti na maktu’- predaje, koje tretiraju govor i izjave tabi’ina.

Klasifikacija hadisa

Imam Buhari svoj “Sahih” podijelio je na 97 poglavlja/kitaba, poglavlja je podijelio na manje dijelove/babove, kojih ima 3.730, a po nekima 3.450. Poglavlja je klasificirao prema fikhskim temama, tako da je svoju zbirku započeo poglavljem o početku Objave, zatim o imanu, nastavio poglavljem o znanju, čišćenju, abdestu, gusulu, menstruaciji, tejemmumu, namazu, džumi, dženazi, zekjatu, hadždžu, postu itd., da bi djelo završio poglavljem o tewhidu/monoteizmu. Ne samo da je izuzetno dobro poznavao hadis, već i u samom citiranju teksta i lanca prenosilaca hadisa i njegovoj klasifikaciji po poglavljima jasno se primjećuje i njegova genijalna oštroumnost u fikhskom promišljanju. Uz to, pored hadisa, on navodi i brojne izjave ashaba i tabi’ina i, tako, na nov i sasvim argumentiran način pokazuje svoju genijalnu sklonost i ka islamskom pravu.
Nakon analiziranja njegovih šerijatsko-pravnih rješenja, stiče se dojam da je Imam Buhari, uz to što je bio hadiski genije, bio i izuzetan mudžtehid, koji je na temelju hadisa i izreka ashaba i tabi’ina donosio sopstvena rješenja u fikhskoj oblasti.
Imam Newewi, u prilog tome, zaključuje da Buhariji nije bilo premca u istančanosti u izvlačenju fikhskih zaključaka iz određenih hadisa. Tako se s pravom može reći da njegov “Sahih” ne predstavlja samo vrhunsko hadisko, nego i vrhunsko šerijatsko-pravno djelo, a uz to je i svojevrstan komentar hadisa koje ta zbirka sadrži.

Kritika hadisa i prenosilaca u “Sahihu”

Hadiski kritičari su uvijek savjesno i sasvim preciznim mjerilima provjeravali svako hadisko djelo. Posebna pažnja bila je pridavana baš navedenom djelu. Bez obzira na brižljivu pažnju samog Buharije i precizne kriterije koje je koristio u pisanju tog djela, hadiski kritičari su, imali primjedbi.
Primjedbe su se odnosile na nešto manje od 80 hadisa, a kritički se osvrnuli i na 80 ravija u “Sahihu”. Kada je u pitanju, na primjer, Sahih Imama Muslima, kritički su se osvrnuli na 130 hadisa i kritikovali 160 ravija.
Neki, poput Ibn Džewzija, idu dotle da čak jedan hadis iz njegovog “Sahiha” smatraju apokrifnim, što su kasnija istraživanja i precizna provjeravanja Sujutija, a posebno Ibn Hadžera el-Askalanija opovrgla i argumentirano ustanovila da nema u tom djelu nijedne slabe predaje, a o apokrifnoj da se i ne govori.

DJELA U VEZI SA “SAHIHOM”

Nijedno djelo, izuzev Kur’ana, nije bilo u žiži interesiranja učenjaka svih profila, kao što je ta zbirka autentičnih hadisa. To će nam najbolje ilustrirati zasebno djelo Muhammeda Isama el-Hasenija u kome je spomenuo djela nastala kao rezultat svestranog izučavanja “Džami’u-s-sahiha”. On navodi 375 knjiga koje tretiraju to djelo, bilo da se radi o komentarima ili skraćenim verzijama tog djela. Uz to, uz naziv djela, donosi biografiju autora i najosnovnije podatke o svakom od tih djela.

Komentari

Veliki broj hadiskih stručnjaka komentirao je Buharijin Sahih. Samo u IV hidžretskom stoljeću, na primjer, to je učinilo 12 velikih hafiza hadisa, među kojima su bili Ibn el-Ahrem (umro 344.), Ibn Adijj (umro 365.), Ed-Darekutni (umro 385.), El-Hattabi (umro 388.) i drugi. Znatan broj znamanitih hadiskih stručnjaka komentirao je tu hadisku zbirku od njenog nastanka do današnjih dana, pa se može slobodno reći da brojni komentari na njegovo djelo predstavljaju svojevrsnu hadisku enciklopediju!
Ipak, svojom ozbiljnošću, preciznošću i korisnošću ističu se tri komentara koji se danas najviše i koriste u naučnim krugovima. To su:
1.- Fethu-l-bari, Ibn Hadžera el-Askalanija (umro 852.),
2.- Umdetu-l-kari Bedruddina el-Ajnija (umro 855.) i
3.- Iršadu-s-sari Ahmeda el-Kastalanija (umro 922.god.)

Mustahredži

To su djela u kojima su autori naveli iste hadise koji se nalaze u “Sahihu”, ali sa savim drugim senedima, što je zbirku učinilo još argumentiranijom. Veliki broj takvih djela napisan je u prošlosti. Izdvojit ćemo najpoznatije:
- Mustahredž, Ebu Bekra el-Isma’ilija (umro 371.),
- Mustahredž, Ebu Nu’ajma el-Isbahanija (umro 430.),
- Mustahredž, Ebu Bekra el-Berkanija (umro 425.).
- Mustahredž, Ebu Zerra el-Herewija, (umro 434.) Mustedrek - zbirke
To su djela u kojima su autori naveli hadise koji ispunjavaju uvjete Imama Buharija u odabiranju hadisa, ali ih on nije uvrstio u svoj “Sahih”. Najpoznatije zbirke te vrste su:
- Mustedrek, Hakima en-Nejsaburija (umro 405.),
- Mustedre, Ed-Darekutnija (umro 385.) i
- Mustedrek, Ebu Zerra el-Herewija (umro 434.).

Atrafi

To su djela u kojima su hadiski stručnjaci spomenuli samo određene dijelove hadisa na temelju kojih se može pronaći kompletan hadis. Poznata su, između brojnih, sljedeća djela:
- Atrafu-s-sahihajn, Ebu Mes’uda ed-Dimiškija (umro 401.),
- Atrafu-s-sahihajn, Ebu Nu’ajma el-Asbehanija (umro 430.) i
- Atrafu-s-sahihajn, Ibn Hadžera el-Askalanija (umro 852.).

Sulasijati

Ovdje se radi o hadisima u čijim se senedima između Buharije i Poslanika (s.a.w.s.) nalaze samo trojica prenosilaca. Njegova zbirka sadrži 22 takva hadisa. Hadiski stručnjaci posebno su se osvrnuli na spomenute hadise, tako da je nastalo oko desetak značajnih djela u kojima se navedeni hadisi komentiraju. Najznačajnija su:

- Šerhu sulasijati-l-Buhari, El-Bermawi (umro 831.),
- Šerhu sulasijati-l-Buhari, Er-Rumi (umro 939.) i
- Ta’liku ala sulasijati-l-Buhari, Ali el-Kari (1014.).

Medžmu’ati

To su djela u kojima su objedinjeni hadisi iz više zbirki. Uglavnom, to je sinteza dva Sahiha - Buharijinog i Muslimovog. Takvih dijela ima mnogo a najpoznatija su:
- El-Džem’u bejne-s-sahihajn, Ebu Bekra el-Džewzeki (umro 388.),
- El-Džem’u bejne-s-sahihajn, El-Humejdi (umro 488.) i
- El-Džem’u bejne-s-sahihajn, El-Munziri.

Skraćene verzije

Brojni su autori skratili njegov “Sahih” i ostavili samo one hadise koji se ne ponavaljaju. Najpoznatije skraćene verzije ove zbirke su:
- Muhtesar, Džemaluddin el-Kurtubi (umro 656.),
- Muhtesar, Bedruddin el-Halebi (umro 789.) i
- Muhtesar, Husejn ez-Zubejdi (umro 893.).
Na te i druge skraćene verzije napisani su, takođe, brojni komentari.

Iskušenja Imama Buharija

Kada je Imam Buhari stigao u Nejsabur, poznati učenjak Muhammed b. Jahja ez-Zuheli podsticao je ljude da ga idu slušati i preuzimati znanje od njega. Međutim, kada je Ez-Zuheli vidio kakvu popularnost uživa Imam Buhari u narodu, počeo mu je sve više zavidjeti, pa je to kulminiralo ubacivanjem smutnje između Buharije i naroda. Toliko je Ez-Zuheli radio protiv Buharije podvalama, lažima i smutnjama, da je, nažalost, uspio odvojiti sve učenjake toga vremena u Nejsaburu od ovog Imama. Jedini je Imam Muslim ostao uz Buhariju kada su ga svi napustili!
Buharija je bio prinuđen napustiti Nejsabur i uputiti se u svoje rodno mjesto.
Međutim, napuštanje Nejsabura nije mu donijelo smiraj. Zavist je toliko bila jaka da je Ez-Zuhelija napisao pismo namjesniku Buhare Halid b. Ahmedu ez-Zuheliju u kome je optužio Buhariju da je oponent sunnetu, na što je namjesnik to pročitao pred građanima Buhare, tražeći od njih da ga napuste i ne slušaju. Građani Buhare odbijaju takav prijedlog gradonačelnika, a nakon čega on naređuje Imamu da napusti to mjesto, što Buhari i čini.
Druga verzija, kako bilježe El-Bagdadi, Es-Subki, Ez-Zehebi i Ibn Hadžer, govori o obraćanju namjesnika Buhare Halid b. Ahmeda ez-Zuhelija Imamu Buhariji, kada od njega zahtijeva da dođe na njegov dvor i da mu tamo tumači “Sahih” i “Tarih”. Buharija dostojanstveno odgovara da bi to bilo poniženje za znanje i nauku. Znanje se ne nosi na vrata vladara, nego kome treba znanje, taj dolazi u džamiju ili u drugo mjesto gdje se znanje širi i tamo ga preuzima. To je, po njima, bio razlog njegovog protjerivanja.
Iz ova dva velika iskušenja Imama Buharija izvlačimo velike pouke:
1. - Zavist će permanentno biti prisutna među ulemom. Kada je to osjetio najveći muhaddis svih vremena, šta onda očekivati danas?!
2. - Ukoliko se učenjak podanički ne odnosi spram vlasti, doživljava velike neprijatnosti. Imam Buhari kristalno jasno je pokazao kako se treba odnositi spram vladajućih struktura koje bi htjele da im učenjaci služe u dnevnopolitičke svrhe. Taj postupak Imama Buharija dijametralno je suprotan praksi mnogih današnjih “učenjaka” koji se sve više penju u naučnim krugovima, što su bliži vladajućoj hijerarhiji i što se više podanički odnose spram njih!

Njegova smrt

Više autora naglašavaju da je Allah Uzvišeni primao dove ovog islamskog velikana. Kada je bio protjeran iz Nejsabura, zatim iz Buhare, a onda stigao u Hartenk, u blizini Semerkanda, gdje je imao rodbinu, on je nakon noćnog namaza, zamolio Allaha Plemenitog da mu uzme dušu, naglasivši da je smrt bolja od fesada koji vlada u vladajućim i naučnim strukturama toga vremena, tako da nije prošao ni mjesec dana, kako tvrdi Abdul-Kuddus es-Semerkandi, a on je preselio u bolji, vječni svijet!
Hatib el-Bagdadi, Es-Subki, Ez-Zehebi i Ibn Hadžer bilježe izjavu Et-Tawawisija koji kaže: Sanjao sam Allahovog Poslanika (s.a.w.s.) kako stoji u društvu svojih ashaba. Nazvao sam mu selam, pa nakon što mi je on odvratio, upitao sam ga: “Koga čekaš, Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: “Čekam Muhammeda b. Isma’ila el-Buharija!” Nakon nekoliko dana saznao sam da je Imam Buhari umro i to upravo onog momenta kada sam ja sanjao taj san! Ebu Mensur, čovjek kod koga je Imam Buhari bio smješten tih posljednjih dana svoga života, kaže, da kada je ukopan, svi su osjetili da njegov kabur miriše mirisom miska! Svi su se čudili tome, čak i oni koji su mu zavidjeli za vrijeme njegovog života i činili mu neprijateljstva, tako da se na njihovim licima primjećivalo kajanje i griža savjesti!
Inače, Imam Buhari umro je u subotu, u noći uoči ramazanskog Bajrama 256.god. po Hidžri. U času smrti nedostajalo mu je 13 dana da napuni 62 godine života!

Kontrola bijesa

Koliko ste puta vikali na svoje roditelje? Koliko ste puta bili toliko bijesni da ste umalo udarili nekoga? Dešava li vam se to često? Niste jedini.

Mnogi ljudi se ne mogu kontrolisati i svađaju se s drugima, a često su to oni koje vole, roditelji, braća, sestre, muževi i supruge. Ovdje ćemo spomenuti neke od razloga koji pokreću bijes i načine da savladamo bijes i kontrolišemo sebe koje nam daju Kur´an i Sunnet.

Kad je Bog stvorio čovječanstvo On je stvorio mnogo emocija i želja unutar svake osobe koje mi zovemo ljudskim instinktima. Oni uključuju pozitivne osobine, kao što su vrednovanje istine i njeno prakticiranje, ljubav i suosjećanje, čisto fiziološke potrebe, kao što su žeđ, glad i potreba za seksom. Zatim su tu i neka negativna osjećanja, kao što su mržnja i bijes koji rezultiraju nasiljem i depresijom.

Allah u Kur´anu kaže: A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!" - oni rekoše: "Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo." On reče: "Ja znam ono što vi ne znate." (El-Bekare: 30)

Allah je u nas usadio i neke zaštitne mehanizme da se borimo s ovim negativnim osjećanjima.

Allah u Kur´anu kaže: "A čovjek je stvoren kao nejako biće."
U trenucima slabosti pokoravamo se našem neprijatelju, šejtanu, koji nas napada "sprijeda, otpozada i sa strane" kako bi nas odvratio od Božijeg puta i vratio nas našoj životinjskoj prirodi. Prema tome, bijes sam po sebi nije neprirodan, ali izražavanje bijesa na pogrešan način može izazvati probleme. Divlje zvijeri i divlji ljudi razlikuju se po slobodnoj volji.

Kad je lav ili vuk bijesan, on ne razmišlja. Kad se čovjek razbjesni zato što je isprovociran, on ima izbor da kontroliše svoj bijes i reaguje na njega onako kako ga uče Kur´an i Poslanikov sunnet ili da zaboravi sve to i postane divlja životinja. Dakle, bijes se pojavljuje u trenutku kad mi ne možemo kontrolisati sebe, pa šejtan preuzme kontrolu nad nama. Bijes je prirodan osjećaj. Allah je usadio u nas takav osjećaj da bismo reagovali protiv onoga što nam šteti, da bismo zaštitili svoje živote, imovinu i porodice. Ali ne bismo smjeli ići dalje od toga. To znači da je uredu osjećati bijes, ali je opasno i Allah nam ne dopušta da se prepustimo bijesu da nas vodi dokle želi (a može vas odvesti dotle da ubijete nekoga).
Bijes blokira razmišljanje. To je osjećaj koji najviše razdvaja prijatelje, on sprečava rasuđivanje i vodi u depresiju, ludilo i pogrešne poteze zbog kojih se kajemo kasnije kad prestanemo biti bijesni. Ali zašto pobjesnimo? U pitanju je ili neočekivana provokacija ili neočekivana situacija koja izaziva frustraciju i reakciju bijesa.

Dok je bijesan, čovjek može fizički ili verbalno zlostavljati osobu koju voli, povrijediti drugo živo biće ili životinju, a u depresivnoj fazi bijesa može čak povrijditi i sebe ili počiniti samoubistvo.
Poslanik Muhammed nam je dao lijek za to riječima:
"Rukujte se i ljutnja će nestati. Poklanjajte jedni drugima i volite se, to će izbrisati neprijateljstvo među vama."

Poslanik je, također, rekao: "Nije snažan onaj ko nadjača svoje protivnike. Snažan je onaj ko se suzdrži kad je bijesan."

Prirodno zadovoljavanje potreba, bilo da se radi o hrani ili seksu, preduvjet je za prevenciju bijesa. Mnoge hemijske supstance i hormoni utječu na naše raspoloženje i ponašanje. Poznato je da prenizak nivo šećera u krvi i pojačan rad štitnjače izazivaju razdražljivost kod osjećaja bijesa. Moramo održavati ravnotežu hormona da bismo održali svoje duhovno zdravlje.

Mi muslimani slijedimo primjer poslanika Muhammeda, zar ne? A ko je bolji primjer strpljivosti od našeg blagoslovljenog Poslanika?
Poslanik Muhammed koji je poslan da usavrši moral kod ljudi naučio je kontrolisati svoj bijes prema nevjernicima i učio ih je kako da ispravno reaguju. Bio je protivnik srdžbe. Mi mislimo da nam je teško, a jedan njegov dan vjerovatno je bio teži od cijelog našeg života!

Kad pogledamo njegov život, naše teškoće u poređenju s tim izgledaju tako jadno. Zamislite da je on proveo 13 godina potpuno posvećujući svoj život širenju poruke islama i trpeći strašne teškoće. To je bio čovjek koji je na svojim plećima nosio teret kompletne budućnosti čovječanstva. A ipak je bio tolerantan i imao je samokontrolu i snagu da oprosti onima oko sebe koji su bili grubi i netaktični.

Najbolji primjer za to je kad je Poslanik otišao u gradić Taif. To je bilo u vrijeme kad su sljedbenici islama bili najslabiji i kad je Poslanik pretrpio gubitak svoje supruge Hatidže i amidže Ebu Taliba. Došao je u ovaj grad nadajući se da će oni saslušati njegovu poruku. Umjesto toga, djeca su ga napala i protjerala su ga iz grada bacajući kamenje na njega, sve dok mu iz nogu nije potekla krv i napunila mu sandale. Poslanik je bio toliko utučen da je zatražio pomoć od Allaha, a Allah mu je poslao meleka koji je zatražio njegovu dozvolu da sudari planine i sravni sa zemljom sve koji su živjeli tu. Ali kakav je bio Poslanikov odgovor? "Ubijte ih sve zato što me nisu slušali"? Naravno da ne! Njegov odgovor je bio: "Nadam se da će ih Allah uputiti i da će postati vjernici koji će obožavati samo Njega i neće mu pripisivati druga". Ovo je bio primjer Poslanika. Iako je osjećao ogorčenost i bio vrlo bijesan na njih, on je imao samodisciplinu i uspio je kontrolisati svojee emocije da ne upravljaju njegovim postupcima. Oprostio im je shvatajući da su oni samo zalutali.

Jedan od ashaba je tražio od Poslanika da mu ukaže na stvar koja će mu donijeti dobro na budućem svijetu, a on je rekao: "Ne srdi se". Drugi čovjek ga je pitao: "Šta će me udaljiti od Allahove srdžbe?" Poslanik, s.a.v.s, mu je rekao: "Nemoj se srditi".
Treći čovjek je tri puta pitao: "O Allahov poslaniče, preporuči mi nešto dobro", a Poslanik mu je odgovorio: "Nemoj se srditi". (Buhari)
Jednom je Poslanik upitao ashabe: "Koga među vama smatrate snažnim?" Oni su rekli: "Onoga ko može pobijediti tog i tog hrvača u borbi." Poslanik je odgovorio da nije tako, već da je snažan onaj ko se može kontrolirati u srdžbi.
On je također istakao da je bijes poput vatre koja vas uništava iznutra, a može vas odvesti i u džehennemsku vatru zbog zuluma koji nanesete u tom stanju.

Bijesan čovjek je sličan pijanom čovjeku. U oba slučaja ne znamo šta radimo, nanosimo štetu sebi ili drugima, a nakon toga, kad opijenost nestane, osjećamo kajanje. Hasan el-Basri rekao je da je jedna od osobina vjernika to da ne dopušta da bijes ovlada njime.

Treba uočiti razliku između bijesa i prirodne reakcije na loše djelo. Osoba koja ne pokazuje nikakve osjećaje prema tlačenju i lošim djelima emocionalno je prazna. Postoji izreka: "Zlo cvjeta kad dobri ljudi ne učine ništa da mu se suprotstave." Prema tome, reakcija na nepravdu i djelovanje protiv nje na civiliziran način opravdano je izražavanje bijesa. Biti neutralan prema nepravdi jednako je podržavanju nepravde.

Halifa Alija se jednom borio u ratu i izašao je na dvoboj s vođom nevjernika. U toku borbe Alija ga je savladao, oborio ga na tlo i krenuo da ga ubije. Znajući kakav ga sudbina očekuje, on je pljunuo Aliju u lice. Ovaj je odmah skočio i pustio ga. Čovjek je potrčao prema njemu i upitao ga: "Imao si priliku da me ubiješ, zašto to nisi uradio?" Alija je rekao: "Nemam ništa lično protiv tebe, borio sam se s tobom zato što si nevjernik, a prema Božijem naređenju. Da sam te ubio nakon što si mi pljunuo u lice, to bi bila moja lična osveta, a to nisam želio." Taj čovjek je odmah postao musliman i posvjedočio je da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji poslanik.

Kad bi Poslanik Muhammed bio bijesan zbog nečijeg lošeg postupka ili nevjerovanja, on to nikad nije izrazio svojom rukom ili jezikom. Njegovi ashabi znali su da je bijesan čim bi pogledali njegovo lice, koje bi pocrvenjelo, na čelu bi mu izbio znoj i šutio bi nekoliko trenutaka pokušavajući se kontrolisati.

Šta se dešava u našem tijelu kad smo bijesni?

Naše srce počne ubrzano kucati i krvni pritisak nam poraste, a to direktno utječe na rast adrenalina u našem organizmu. Fizička snaga nam se poveća, a duhovna snaga opadne. Naš razum i moć rasuđivanja potpuno prestanu funkcionirati, a stvari koje ne bismo smatrali opravdanim u normalnom stanju postaju prihvatljive.

Kako možemo savladati bijes?

Kontrola bijesa na islamski način

Potpuno uništiti bijes je nemoguće i neprirodno, a to bi bilo čak i štetno. Ali ono što trebamo uraditi je da kontrolišemo ovaj osjećaj i da mu ne dopustimo da nas odvede na pogrešnu stranu i u ono što naša vjera zabranjuje.

Na prvom mjestu treba izbjegavati sve što vas čini "gluhim i bezosjećajnim". Nekima koristi da se zabave nečim drugim što im odvlači pažnju od onoga na što su bijesni. Drugima pomaže zikr i meditacija, ali većini ljudi su potrebne neke sofisticiranije metode.
Poslanik Muhammed savjetuje da kad se razbjesnite, trebate promijeniti položaj tijela. To znači da, ako stojite, trebate sjesti, a ako sjedite, ustati. Ako ovo ne pomogne, onda otiđite uzmite abdest i pripremite se za namaz.
Kad ste bijesni, mislite na Allaha. Sjetite se Allahove srdžbe i kazne. Je li Allahova srdžba slabija od vaše? I šta će se desiti kad On izrazi svoju srdžbu? Mi ljudi koji tražimo oprost od Allaha prvo moramo oprostiti drugima. Kad oprostite nekome, to vaše srce ispunjava smirenošću.

Prvo Allahovo ime kojeg se sjetimo je Er-Rahman, Er-Rahim, Milostivi, Samilosni. Sam Bog je rekao da Njegova milost prevladava Njegovu srdžbu. U jednoj hadisi kudsiji On je rekao: "O sine Ademov, kad te obuzme srdžba, sjeti se Mene."

Prema tome, podsjećanje na Allaha i zikr vratit će nas na pravi kolosijek. Jedno od Allahovih imena koje treba ponavljati je Ja Halim (Blagi). Čovjek također može obaviti namaz kako bi uspostavio kontrolu nad sobom. Moramo se sjetiti da je naš život koji nam je tako drag samo privremen i ne smijemo zaboraviti smrt. Ne smijemo uništiti vječni život zbog ovog života. Umivanje hladnom vodom i hladan tuš također nam mogu pomoći da se smirimo.

Čovjek će postati smiren tek kad uspostavi mir sa samim sobomm, sa Allahom i svojom okolinom. Bijes je korov koji ima visoku cijenu, on uništava čovjekovo zdravlje, život na ovom svijetu i život na budućem svijetu. Treba ga zaustaviti u korijenu, kako bi izrasla zdrava biljka dobrih djela, pobožnosti i pokornosti Allahovim odredbama. Bijes je jedno od šejtanovih oružja, pa moramo biti pažljivi da ne postanemo žrtva njegovog oružja, a najbolje ćemo se zaštititi strpljivošću.

Uzmimo pouku da nebi smo se kajali

 Poznati halifa iz dinastije Emevija Omer ibn Abdulaziz govorio je jednom prilikom o smrti i, izmedju ostalog, rekao:

”Zaista se stanovnici kabura u svojim grobovima kaju zbog onoga sto su propustili od dobrih dijela dok su bili zivi, i zaista stanovnici dunjaluka cekaju… smrt i nemilice upropastavaju ono zbog cega se umrli kaju. Niti se mrtvi mogu vratiti na dunjaluk da nadoknade ono sto su propustili, niti zivi uzimaju pouku od onih koji su kabure nastanili iako ih ista sudbina ceka.

Kredit u Islamu

Rekao da je Allahov Poslanik, saws,: "Dirhem (srebrnjak) od kamate kojim će se čovjek okoristiti znajući da je od kamate, kod Allaha je gori (po veličini grijeha) od trideset i šest činjenja zinaluka (bluda)." (Hadis bilježi Ahmed 5/225 i Taberani a Alabani ga je ocijenio vjerodostojnim u Es-Sahiha br. 1033 i Sahihul-Džami'a br. 3375). Pise: prof. Amir Durmic Iskreni vjernici su čvrsto ubijeđeni, da Njihov Stvoritelj najbolje zna šta je za njih dobro a šta loše, pa se zato u domenu svojih mogućnosti trude da učine ono što im je On naredio, kao što se i maksimalno zalažu da se klone onoga što je On zabranio. Pored ogromnog broja grijeha koji su se danas po Zemlji proširili, malo koji grijeh takvom snagom i tempom razara i uništava pojedinca, porodicu i cijelo društvo, kao što je to kamata u bilo kojem svom obliku. UPUTSTVO I UPOZORENJE VJERNICIMA Rekao je Uzvišeni Allah u Svojoj časnoj Knjizi: ''Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: "Kamata je isto što i trgovina." A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu… Allah uništava kamatu a unapređuje milosrđa…(El-Bekare, 275) Citirani ajeti su svakom vjerniku jasno uputstvo a ujedno i upozorenje, da se od kamate drži što dalje, jer u suprotnom ulazi u otvoreni rat sa Allahom i Njegovim Poslanikom: ''O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako to ne učinite, eto vam onda nek znate, rata od Allaha i Poslanika Njegova…''(El-Bekare, 278) Hadisi koji govore o zabrani kamate i veličini grijeha koje sa sobom nosi, još su jasniji, i po prijetnji još žešći. U hadisu kojeg bilježi Imam Muslim u svome Sahihu (br. 1598) a prenosi ga Ebu Hurejre r.a., Allahov Poslanik s.a.v.s je prokleo onoga ko uzima kamatu i onoga ko je daje, onoga ko je svjedoči i onoga ko je bilježi. U drugom hadisu Poslanik s.a.v.s. je rekao da je dirhem (srebrnjak) od kamate kojim će se čovjek okoristiti znajući da je od kamate, kod Allaha gori (po veličini grijeha) od trideset i šest činjenja zinaluka (bluda). (Hadis bilježi Ahmed 5/225 i Taberani a Alabani ga je ocijenio vjerodostojnim u Es-Sahiha br. 1033 i Sahihul-Džami'a br. 3375). ZAŠTO TOLIKI GRIJEH? Nakon što čuju ove šerijatske tekstove koji govore o žestini kazne za one koji se bave kamatom, mnogi, u vjerske propise slabo upućeni muslimani, s nevjericom odmahuju glavom, jer im se čini kako je to ipak malo previše, pogotovo u vremenu u kojem živimo, a u kojem je kamata postala sastavni dio ''modernog života'' i ''savremenog poslovanja''. Međutim, svi oni koji su imali iskustva sa kamatom, nakon što su zanemarili zabranu i upozorenje koje im je došlo od njihovog Gospodara i od Njegovog Poslanika s.a.v.s., u većini slučajeva su prošli kroz velike patnje, sramotu i poniženja, doživjeli duševne, a često i fizičke boli, a dosta je onih koji su nakon svog gorkog iskustva s kamatom došli ''tobe'', zaklinjući se ''nikad više''. Svi ljudi teže ka lagodnom i prijatnom životu, a dunjalučke potrebe poput stana, dobrog automobila, kvalitetnog namještaja, čestih odlazaka na odmore i slično, nisu uvijek lako ostvarive, jer nakupiti ''keš'' za sve to nije baš lahko. Ali tu je izlaz, jer ljubazne banke nude ''povoljne'' kredite da se ostvare sve životne želje, ''jer oni su tu zbog nas''. Umjesto da budu zadovoljni onim što su stekli na halal način, te da strpljivo čekaju neka bolja vremena kada će dozvoljenim sredstvima doći do nekih materijalnih stvari koje su im trenutno nedostupne, mnogi ljudi se okreću prema brzom rješenju, podižući manje ili veće kamatne kredite, često uopće ne razmišljajući o mogućnosti i načinu na koje će ih vratiti. Najveći broj ljudi samo uzme formular te ga popuni, uopće ne čitajući šta u njemu piše, a ko će ga i čitati, kada je veličine podebljeg časopisa, a ni solidan ekonomista ne razumije baš najbolje sva ''prava i obaveze'' koje su vrlo vješto upakovane u formular. Bitno je doći do novca, a na koji način će ga vraćati, o tome će misliti sutra. Treba li napomenuti da se najveći broj takvih kredita podiže samo zbog prelaska sa dobrog na bolje? (sa solidnog automobila na novi, za preuređenje stana ili kuće koji su još uvijek u dobrom stanju itd.) Nakon podizanja kredita, za većinu ljudi počinju noćne more. Sam osjećaj da će u narednih deset, dvadeset ili trideset godina stalno biti dužan, te da se taj dug prvih godina samo povećava jer će vraćeni iznos često puta preći glavnicu za duplo ili čak i više, kod većine ljudi stvara stalni psihički pritisak, frustracije i depresiju, što opet uzrokuje nervozu, nesanicu, loše ponašanje prema porodici i drugima. Ovako je pod uvjetom da sve ide ''po planu'', te da je kamatni kredit podignut kod legalne banke i da se isti uredno vraća. Ali pravi Pakao prolaze one osobe koje se odazovu uslugama nelegalnih lihvara koji operiraju u svim velikim gradovima. Skoro svakodnevno, mediji objavljuju potresne priče o naivnim ljudima koji su uzeli zajmove od ovih kriminalaca, te im je od tada život postao ludnica. Kamate rastu svakodnevno, pa često ljudi godinama ''vraćaju'' pozajmljeni novac i nakon što je vraćen deseterostruko ili dvadeseterostruko više od pozajmljenog iznosa. Svako kašnjenje sa ratom kažnjava se batinama, prijetnjama i raznim vrstama pritisaka, pa se određeni broj ljudi odlučuje za bježanje od kuće ili čak i suicid, stvarajući na takav način probleme svojoj porodici, policiji, zdravstvu, i na kraju krajeva, čitavom društvu. Kada se ovome nadoda i činjenica da su mnogi fini i pošteni ljudi ''navučeni na tanak led'' kada su svojim prijateljima, poznanicima ili rodbini pristali da budu žiranti, pa su nakon kratkog vremena oni morali odvajati od svojih plaća kako bi podmirili kredit bezobraznog i bezobzirnog (ne)prijatelja, te je to bio razlog mnogim prekidima rodbinskih i prijateljskih veza a ponekad dovodilo i do fizičkih obračuna, onda je potpuno jasno da kamata sa svojim lošim posljedicama jednostavno zalazi u sve pore ljudskog društva i da ga razarački uništava. Nakon što se kvalitetno analizira sva šteta koju kamata nosi sa sobom, svaka razborita osoba će u potpunosti, čak i logički, shvatiti Allahovu veliku mudrost u zabrani kamate i toliku ''rigoroznost'' kada je u pitanju njena osuda od strane Šerijata. MOŽE LI SE IZBJEĆI KAMATA? Rekao je Poslanik s.a.v.s. u jednoj predaji koju bilježi Imam Ahmed u svome Musnedu, a prenosi Ebu Hurejre r.a., da će doći vrijeme kada neće ostati niko a da se neće hraniti kamatom, a onaj ko je ne bude jeo, zasuće ga ''kamatna prašina''. (Ahmed, 2/494, Ebu Davud br. 3331, Nesai 7/243, Ibn Madže br. 2278. Vidjeti: Daiful-Džami'a br. 4864, Daifu Ibn Madže br. 497 , Daifu Tergib vet-terhib br. 1167) Ova predaja, iako je (uzimajući u obzir lanac prenosilaca) slaba, njeno značenje je sigurno ispravno, a ona u sebi nosi i jednu od mnogobrojnih mu'džiza Muhammeda s.a.v.s., jer je rekao nešto što je u njegovo vrijeme bilo nezamislivo, a danas se u potpunosti ostvarilo. Najveći broj ljudi, ako ne i svi, htjeli to ili ne, imaju određenog dodira s kamatom, i to nikako ne mogu izbjeći. Primjera radi, čovjek koji radi posao koji je u potpunosti halal-dozvoljen, najčešće je primoran da svoju zarađenu plaću podiže u nekoj od banki koje isključivo rade s kamatom. Isti je slučaj i sa privatnicima koji redovno i uredno, najveći broj svojih prihoda moraju uplatiti u banku koja opet raspolaže tim novcem i miješa ga s onim koji je ostvaren od kamate. Danas je skoro prijeka potreba (darura) imati otvoren privatni žiro račun u kamatnoj banci, kako bi se preuzela zarađena plaća, ostvario lakši transfer i čuvanje novca, a svako ''lijeganje na račun'' novog iznosa, obavezno povlači za sobom uračunavanje kamate pa makar novac ''ležao'' na računu i vrlo kratak period. Ipak, muslimani koji se maksimalno budu klonili kamate, pred Allahom neće snositi nikakav grijeh radi ''kamatne prašine'' kojom smo svi izloženi jer: ''Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih…'' (El-Bekare, 286) IMA LI ALTERNATIVE? Šta onda da rade muslimani koji čine veliki procent savremenog društva, u kome se podizanje kamatnih kredita i bavljenje kamatom smatra sasvim normalnom pojavom? Na koji način da odole izazovima vremena u kojem žive i da ostanu po strani svakog vida kamate i kamatnog poslovanja? Kao i u svemu, i po ovom pitanju muslimani su otišli u dvije krajnosti. Jedna skupina zagovara (i u djelo sprovodi) otvaranje banki, sa prefiksom ''islamska'', a koja će u svome širokom asortimanu usluga imati i neke vidove kamatnog poslovanja, koje oni ipak ne nazivaju kamatom, već višku kojeg uzimaju na posuđeni novčani iznos daju različita imena, izbjegavajući da ga nazovu kamatom. Iste ove banke, ukoliko im se od strane klijenta, bio on pojedinac ili registrirana firma, ponudi šerijatski potpuno ispravan projekt u kojem bi banka recimo bila investitor, a klijent izvođač određenih radova ili partner s kojim bi se kasnije zarada dijelila po dogovorenom procentu, oni uljudno odgovaraju kako takav način poslovanja nemaju u servisu usluga. Međutim, ljubazno će vam ponuditi kredit koji ćete vratiti uz određeni postotak više od ponuđene sume (koji je često veći od onog u kamatnim bankama!), samo što će vam reći da to nije kamata već nešto drugo. Princip je isti, ostalo su nijanse. Sa druge strane imamo muslimane koji preporučuju samo sabur u ovom vremenu ne pokazujući ni najmanju želju da pokrenu bilo kakve šerijatski dozvoljene projekte koji će barem donekle pomoći onim muslimanima kojima su materijalna sredstva itekako potrebna, i na takav način ublažiti realnu potrebu za zajmodavcima. Ovakvi svojom pasivnošću samo koče napredak muslimana na polju islamske ekonomije, te zanemaruju ogromni umni i materijalni potencijal koji leži u islamskom ummetu. Rješenje uz Allahovu pomoć, između ostalog može biti u slijedećem: Sa jedne strane širiti svijest o zabrani i štetnosti kamate, a sa druge strane govoriti o velikoj nagradi koja očekuje one koji pozajme novac drugim muslimanima, želeći time isključivo dobročinstvo kao i nagradu od Allaha Uzvišenog. Rekao je Poslanik s.a.v.s. u hadisu kojeg prenosi Abdullah b. Mes'ud r.a.: ''Ukoliko musliman drugom muslimanu dva puta dadne pozajmicu, računa mu se kao da mu je jednom (isti iznos) dao kao sadaku''. (Ibn Madže br.2430 sa dobrim lancem prenosilaca kako kaže šejh Albani r.h. Vidjeti: Irvaul-galil br. 1389). Pored toga, svaka šira porodica, pripadnici nekog kolektiva, udruženja ili zajednice, u stanju su da oforme svoju malu internu ''banku'', koja bi isključivo imala za cilj štednju i ulaganje novca od strane svakog člana, a taj novac bi služio za kratkoročno ili dugoročno pozajmljivanje onima koji su potrebni. Ovakvi i slični projekti, iako mali i skromni, mogu uz Allahovu pomoć, polučiti ogromne rezultate na polju međusobne pomoći, a ujedno biti i svojevrsna proba i uvod za otvaranje islamskih banki u pravom smislu riječi, koje će se bazirati isključivo na islamskim principima pozajmljivanja i poslovanja. Na kraju, trebamo biti svjesni i činjenice, da kada god musliman radi Allaha zaobiđe neku nedozvoljenu stvar, On mu je zamijeni onim što je bolje od toga. Poslanik s.a.v.s. se obratio jednom beduinu rekavši mu: ''Uistinu nećeš ništa radi Allaha ostaviti, a da ti Allah ono što si ostavio neće zamijeniti nečim što je bolje i vrjednije od toga. (Ahmed, br.22969, od Ebu Katade r.a. sa lancem prenosilaca koji odgovara kriterijima imama Muslima, kako tvrdi šejh Albani r.h. Vidjeti: Ed-Daife, 1/61-62). Izbjegavajući kamatne kredite i kamatu uopće, čuvamo sebe i svoje porodice od poniženja na ovom svijetu, kao i nesnosne kazne na ahiretu. Budemo li se Allaha istinski bojali, On će nam rješenje za naše probleme iznaći i opskrbiti nas odande odakle se i ne nadamo: ''Onaj ko se Allaha bude bojao, On će mu izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada…'' (Talak, 2-3) Molimo Uzvišenog Allaha da nas sačuva od svakog oblika kamate kao i svakog drugog grijeha, da nam u ovim vremenima velikih iskušenja podari strpljenje i ustrajnost na Istini, i da nas učini od onih koji Ga se boje istinskom bogobojaznošću i umiru samo kao muslimani.