Cesto se dešava da se muslimani, zbog nepoznavanja propisa, naljute
jedni na druge, posebno u ovom mubarek mjesecu, zbog cestog boravka u
džamiji. Da bismo unijeli medusobno razumijevanje medu muslimane,
potrebno je da poznajemo odredene propise po pitanju adaba boravka u
džamiji. Držanje do propisa i adaba vezanih za Allahove kuce ukazuje na
poštivanje namaza i temeljitu pripremu za njegovo istinsko
uspostavljanje, a što je, ustvari, veliki vid velicanja i poštivanja
Onoga koji ga je i naredio.
Jedan od adaba u džamiji jeste i pravo vracanja na svoje mjesto na kojem se sjedilo, a otišlo se sa njega zbog neke potrebe.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ko god ustane sa svog mjesta pa se ponovo vrati tom mjestu, ima vece pravo na njega.'' (Muslim, 2179.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Covjek ima vece pravo na svoje mjesto: ako ga napusti zbog neke potrebe pa se vrati na njega, pa on ima vece pravo na svoje mjesto.'' (Tirmizi, 2751; šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu el-Džaami', 3544.)
Onaj ko je sjeo na mjesto onoga ko je prethodno sjedio na tom mjestu, treba da ustane kad se on vrati.
Imam En-Nevevi kaže: ''Ovo je ispravnije mišljenje kod naših ucenjaka, i onaj koji je na to mjesto sjeo mora ustati ako se prvi vrati na to mjesto. Ima ucenjaka koji su rekli da je to lijepo, ali da nije obavezno, i to je mišljenje imama Malika, ali prvo mišljenje je ispravnije.'' (Komentar imama En-Nevevija na Muslimovu zbirku, 14/162.)
Dakle, kada covjek napusti, kako hadis objašnjava, svoje mjesto zbog neke potrebe pa se vrati na to mjesto, u tom slucaju ima pravo na to mjesto i u tome nema razilaženja medu ucenjacima, kako bilježi imam En-Nevevi u Medžmuu'.
Tako da je dozvoljeno covjeku da ostavi svoj neki znak, poput džempera itd. i da ode u cošak na kraj džamije da malo odspava i da se vrati na svoje mjesto, pa cak to bilo i u prvom saffu, ima na to mjesto pravo sve dok se ikamet ne prouci, jer nakon ikameta, ukoliko nije na svom mjestu, onda više nema pravo i njegov znak bi se trebao ukloniti.
Isto tako, ako ode van džamije zbog nekog razloga, poput abdesta, pa se vrati, ima pravo da se vrati na mjesto gdje je sjedio. Ali, ako nema razloga i dode kasnije, onda nema pravo na to mjesto.
Ukoliko bi neko sjeo na mjesto na koje je tu vec sjedio, neka na lijep nacin objasni svome bratu propis, a taj neka na lijep nacin ustane i neka ne misli da ce mu to umanjiti ugled, ne, nego time zadobiva veci položaj kod Allaha, a Uzvišeni Allah to mu nece upropastiti, nego ce ga nagraditi i na ovom i na buducem svijetu. Onaj ko je ponizan Allahu, Allah ce mu povisiti ugled i uciniti ga spominjanim.
Veoma je bitno da imamo nacin i metodologiju u poducavanju muslimana, a kad budemo poduceni propisu, da se ne raspravljamo vec da se pokorimo i bez imalo srdžbe i mržnje to prakticiramo.
Jedan od adaba u džamiji jeste i pravo vracanja na svoje mjesto na kojem se sjedilo, a otišlo se sa njega zbog neke potrebe.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ko god ustane sa svog mjesta pa se ponovo vrati tom mjestu, ima vece pravo na njega.'' (Muslim, 2179.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Covjek ima vece pravo na svoje mjesto: ako ga napusti zbog neke potrebe pa se vrati na njega, pa on ima vece pravo na svoje mjesto.'' (Tirmizi, 2751; šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu el-Džaami', 3544.)
Onaj ko je sjeo na mjesto onoga ko je prethodno sjedio na tom mjestu, treba da ustane kad se on vrati.
Imam En-Nevevi kaže: ''Ovo je ispravnije mišljenje kod naših ucenjaka, i onaj koji je na to mjesto sjeo mora ustati ako se prvi vrati na to mjesto. Ima ucenjaka koji su rekli da je to lijepo, ali da nije obavezno, i to je mišljenje imama Malika, ali prvo mišljenje je ispravnije.'' (Komentar imama En-Nevevija na Muslimovu zbirku, 14/162.)
Dakle, kada covjek napusti, kako hadis objašnjava, svoje mjesto zbog neke potrebe pa se vrati na to mjesto, u tom slucaju ima pravo na to mjesto i u tome nema razilaženja medu ucenjacima, kako bilježi imam En-Nevevi u Medžmuu'.
Tako da je dozvoljeno covjeku da ostavi svoj neki znak, poput džempera itd. i da ode u cošak na kraj džamije da malo odspava i da se vrati na svoje mjesto, pa cak to bilo i u prvom saffu, ima na to mjesto pravo sve dok se ikamet ne prouci, jer nakon ikameta, ukoliko nije na svom mjestu, onda više nema pravo i njegov znak bi se trebao ukloniti.
Isto tako, ako ode van džamije zbog nekog razloga, poput abdesta, pa se vrati, ima pravo da se vrati na mjesto gdje je sjedio. Ali, ako nema razloga i dode kasnije, onda nema pravo na to mjesto.
Ukoliko bi neko sjeo na mjesto na koje je tu vec sjedio, neka na lijep nacin objasni svome bratu propis, a taj neka na lijep nacin ustane i neka ne misli da ce mu to umanjiti ugled, ne, nego time zadobiva veci položaj kod Allaha, a Uzvišeni Allah to mu nece upropastiti, nego ce ga nagraditi i na ovom i na buducem svijetu. Onaj ko je ponizan Allahu, Allah ce mu povisiti ugled i uciniti ga spominjanim.
Veoma je bitno da imamo nacin i metodologiju u poducavanju muslimana, a kad budemo poduceni propisu, da se ne raspravljamo vec da se pokorimo i bez imalo srdžbe i mržnje to prakticiramo.
Nema komentara:
Objavi komentar