Jednakopravnost u islamskom pravu

‘Čovjek je rođen slobodnim, ali mu se zatim ta sloboda oduzima i biva okovan u lance.‘‘ Zaista je dužnost svih muslimana da podsjete sav svijet da je slavna islamska historija puna primjera u kojima je najveća briga čovjek i jednakost svih ljudi. To se dešavalo još prije četrnaest stoljeća kada su svi slabi imali pravo na dostojanstvo i svoj hakk i nisu bili ponižavani i ugnjetavani od strane bogatih.
Jedan od takvih primjera jeste slučaj kada je dijete Amr ibn el-Asa udarilo dijete nekog Kopta, pa mu ovaj reče: ‚‘Ovo ti je od...
sina Amra ibn el-Asa.‘‘ Omer, r.a., tada zovnu Amra i reče mu: ‚‘Amre, zašto tretirate ljude kao robove kad su ih majke rodile slobodnim?‘‘ Onda zovnu sina tog Kopta i naredi mu da istom mjerom vrati Amrovom sinu kako bi bili jednaki. Nakon toga se Omer, r.a., okrenu ocu tog Kopta i reče: ‚‘Idi sad, pravda je zadovoljena. Obrati mi se ako ti bude učinjena nepravda.‘‘
Muslimanski osvajači su se izvinjavali i vraćali novac od džizje pokorenim nevjernicima kada su bili zauzeti drugim ratovima i u nemogućnosti da te ljude štite. Ebu Ubejda se izvinjavao govoreći stanovništvu grada Himsa (u Siriji): ‚‘Svjesni ste da neprijatelj sprema veliku vojsku protiv islamske vojske, a između nas postoji dogovor da vas štitimo dok plaćate džizju, ja to sada nisam u mogućnosti i vraćam vam novac od džizje, a ako nas Allah pomogne protiv naših neprijatelja ponovo ćete biti pod našom zaštitom.‘‘
Nasuprot tome, pogledajmo šta je uradila kolonijalizacija od strane Velike Britanije sa muslimanima u Palestini? Predala je zemlju jevrejima 1948.god., i nije učinila ništa da spriječi genocid i etničko čišćenje nad Palestincima! Upravo ona je odgovorna za sve zločine počinjene nad muslimanskim stanovništvom jer je rezolucijom Ujedinjenih naroda Palestina tada bila pod ‚‘patronatom‘‘ Velike Britanije.
Kršćani ističu pravdu muslimana
Tomas Arnold u svojoj knjizi ‚Poziv u Islam‘ bilježi: ‚‘Kada je muslimanska vojska stigla do Jordanske doline, njen vrhovni komandant Ebu Ubejde odluči da se ulogore kod grada Fahl (ruševine grada Pelle u Jordanu). Tada mu stiže pismo od lokalnih kršćana u kojem stoji: ‚O muslimani, vi ste nam draži od Rimljana iako su oni naše vjere. Samilosni ste prema nama i ispunjavate vaša obećanja. Kada vladate ne činite nam nepravdu. A oni nas pokoriše i zauzeše naše kuće.‘ Stanovništvo Himsa je, pak, zatvorilo vrata svog grada ispred vojske Herakla i poručilo muslimanima da im je njihova pravedna vladavina draža od rimske i grčke vladavine nasilja, nepravde i tiranije.‘‘
Ujedinjeni narodi pokušavaju uvjeriti svijet kako su sva ljudska prava zaštićena i kako ulažu sve napore u ostvarivanju ljudskih sloboda u dvadeset prvom stoljeću. Pitamo se gdje je ta zaštita ljudskih prava muslimana trenutno u Palestini, Libanu i Iraku? Da li se poštuju ljudska prava diljem svijeta, u (ne)civilizovanim državama? Činjenica je da jaki i moćni oduzimaju prava slabima pritom govoreći: ‚‘Ljudska prava su zaštićena, činimo sve da se ljudima ne čini nepravda…‘‘ Upravo je to razlog zbog kojeg muslimani treba da svijetu svaki put iznova prezentiraju primjere uzornog ponašanja muslimana kroz našu slavnu historiju. Muslimani su kroz historiju pružili primjer duhovne i kulturne islamske baštine kakva do tada nije postojala na svijetu. Ove ljepote islamskog ponašanja i etike koje su zabilježili muslimani kroz svoju historiju su nam potrebne sada više nego ikada, da ih spominjemo i proučavamo, ne samo kako bismo ih hvalili ili oplakivali, nego kako bismo iz njih uzeli pouku i poruku. Pogotovo u ovom vremenu kada smo neodlučni, klonuli duhom i zaboravili svoju vjeru i kulturne vrijednosti, a zabavili se tuđim, neislamskim kulturama i njihovim načinom života. Allah, dž.š., u Kur‘anu kaže: ‚‘Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.‘‘ (Al-Imran, 110. ajet)
Iz ovih primjera muslimani treba da izvuku pouku, a pogotovo mladi ljudi koji su pali pod utjecaj zapadnjačke neislamske kulture i koji zanemaruju svoju islamsku historiju i kulturu, jer ignoriranje naše islamske prošlosti je zaista ono o čemu naši neprijatelji posvećuju punu pažnju.