71r.a., veli da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti."(Buharija i Muslim)Kultura ponašanja nalaže da se sluša ono što sagovornik govori -bez upadanja u riječ -čak i onda kada je to što sagovornik govori od ranije poznato slušaocu. Jedino u slučaju da sagovornik očito griješi, može se ispraviti, ali na lijep i primjeren način. Prenosi se od poznatog učenjaka i velikana Ata' b. Ebi Rebbaha da je rekao: "Nekada mi neki mladić govori.. nešto, a ja ga slušam kao da to ranije nisam čuo, iako sam to čuo još prije nego se on rodio."Ako se u toku razgovora javi potreba za debatom i raspravom, vjernik zadržava pribranost i smirenost, ne podiže glas, nego raspravlja sniženim tonom, povodeći se za riječima Lukmana koje nam objavljuje Uzvišeni Allah: "U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!"Vodič vjernika tokom debate i njegov krajnji cilj je dolazak do istine. Prenosi se od Omera, r.a., da je rekao: "S kim god da samraspravljao -želio sam da istina bude na njegovoj strani."Ono o čemu treba strogo voditi računaje izbjegavanje rasprave koja ide u smijeru griješenja, tj. koja vodika nekontrolisanoj svađi. Imam Tirmizi bilježi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nijedan narod nije zalutao nakon upute koja mu je data dok se nije počeo prepirati i međusobno svađati." Zatim je Vjerovjesnik proučio slijedeći ajet: "A naveli su ti ga (Isa, a.s.) kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svađalački."Kultura razgovora nalaže vjerniku da se čuva uvreda, psovki i potcjenjivanja sugovornika. U hadisu koji bilježe Buharija i Muslim stoji da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: "Psovanje (vrijeđanje) muslimana je grijeh, a ubiti ga -kufr."A u djelu "Edebul-mufred" Buharija bilježi hadis: "Nije (pravi) vjernik onaj koji vrijeđa, niti onaj koji proklinje, niti onaj koji se nepristojno izražava(i pri tome svaku mjeru prekoračuje), niti onaj koji je bestidan."
Nema komentara:
Objavi komentar