30. 06. 2014.
100 Savjeta postacima
1.Posti iskreno radi Allaha, dž.š., jer ako ne bude iskrenosti, izostat ce nagrada.
2.Nijjet mora biti cvrst u srcu.
3.Za ucinjena dobra djela nadaj se Allahovoj, dž.š., nagradi.
4.Pokaj se iskreno Allahu, dž.š., od svih grijeha prije nego što docekaš mjesec ramazan.
5.Raduj se dolasku ramazana.
6.Neka tvoje ponašanje dolikuje ponašanju postaca, kao naprimjer:
prouci dovu prilikom videnja mladaka, nijeti post prije spavanja, odgodi
sehur do pred zoru, požuruj sa iftarom, iftari se hurmama, dovi
prilikom iftara, organiziraj iftare itd.
7.Rezultat posta je bogobojaznost, stoga se trudi da tvoj govor i djela budu uzrok povecanja tvoje bogobojaznosti, te da tvoja javna djela budu kao tajna.
8.Ako provedeš ramazan u postu, znaj da si od iskrenih i šehida, pa ucini svoj post dostojnim ovih stepena.
9.Savjetujem ti da se odvojiš od ljudi i da se manje sastaješ sa njima.
10.Kada se sastaneš sa ljudima, cuvaj svoj jezik, pogled i sluh.
11.Sjeti se Allahove blagodati koju ti je ukazao opskrbivši te bogobojaznošcu, hranom i picem.
12.Trudi se da ne izostaviš nijedno dobro djelo.
13.Tvoji uzdasi su tvoj život, stoga se trudi da sa svakim uzdahom spomeneš svoga Gospodara.
14.Kloni se besposlica i gubljenja vremena.
15.Neka pored tvog stomaka posti i tvoj sluh, i vid, i jezik, i noge, i ruke.
16.Neka tvoje srce posti od grijeha i loših misli.
17.Neka se dan koji postiš razlikuje od drugih dana.
18.Post je propisan kako bi osjetio glad pa se trudi da je osjetiš, i nemoj da se žališ.
19.Ne zaboravi dovu prilikom iftara jer se tada dova prima.
20.Traži od Allaha, dž.š., da te oslobodi od Vatre.
21.Drži se sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i cuvaj se novotarija.
22.Trudi se da što više udjeljuješ sadaku.
23.Trudi se da što više hraniš postace.
24.Trudi se da što više nareduješ dobro i odvracaš od zla.
25.Znaj da je jezik zvijer, ako je pustiš – pojest ce te.
26.Ne govori osim sa pokornošcu Allahu, s.v.t.
27.Cuvaj se ogovaranja, jer ogovaranje uništava post.
28.Ako nekoga ogovoriš, traži od Allaha oprosta, jer traženje oprosta popravlja tvoj post.
29.Trudi se da što više održavaš rodbinske veze.
30.Trudi se da što više ciniš dobrocinstvo roditeljima, docekujte iftar zajedno.
31.Trudi se da što više unosiš radost u srca muslimana.
32.Trudi se da što više pomažeš muslimane.
33.Trudi se da što više uciniš dobrocinstva komšijama: pozovi ih na iftar.
34.Nemoj se pretjerano smijati, jer je pretjeran smijeh razlog umrtvljivanja srca. Ne prilici postacu da se pretjerano smije.
35.Nemoj voditi rasprave niti se srditi. Ne otvaraj vrata koja ce ti donijeti štetu i koja poslije neceš moci zatvoriti.
36.Obavljaj ibadete kako je propisano da se obavljaju, bez manjkavosti.
37.Uci što više Kur'an, jer je ovo mjesec Kur'ana.
38.Ne propuštaj da klanjaš sve namaze u džematu, ne propuštajuci pocetni tekbir, u prvom saffu i iza imama.
39.Obavljaj teravih-namaz u džamijama, i ne napuštaj teraviju prije imama, vec završi sa imamom kako bi ti bila upisana nagrada kao da si citavu noc klanjao.
40.Obavljaj nocni namaz u posljednjoj trecini, najbolji je namaz onaj sa najdužim stajanjem.
41.Obavljaj namaz u džamiji u kojoj ceš osjetiti taj namaz.
42.Budi skrušen u namazu i neka tvoje srce bude ponizno u svim ibadetima.
43.Prisjecaj se poniznost pred Allahom, s.v.t., ako možeš zaplaci ili se pretvaraj da placeš.
44.Trudi se da mnogo boraviš u džamiji.
45.Obavljaj što više nafila.
46.Žene neka obavljaju namaz u kuci ili u najbližem mesdžidu.
47.Kada izadu iz kuce, neka se pridržavaju šerijatskih propisa.
48.Ženi u hajzu i nifasu zabranjeno je da ulazi u džamiju, dodiruje Mushaf, posti i klanja.
49.Žena u hajzu i nifasu nece prestati sa spominjanjem Allaha, dž.š.
50.Dovi u situacijama u kojima se dova prima.
51.Traži oprost pred zoru.
52.Potrudi se da obaviš 'umru u ramazanu.
53.Ustraj cineci dobra djela pa makar bila i mala.
54.Potrudi se da obavljaš raznovrsne ibadete, kako ti ne bi dosadilo stalno cinjenje istih ibadeta.
55.Napusti ružne osobine i obicaje koje si prakticirao.
56.Ne prilazi ženi dok postiš.
57.Ne podiži glas tokom posta i izbjegavaj rasprave.
58.Budi milostiv i blag.
59.Onaj ko ti se obrati na ružan nacin, nemoj mu odgovarati, vec reci: ''Ja postim''.
60.Cuvaj se mješanja sa osobama suprotnog spola.
61.Savjetuj muslimane na lijep nacin.
62.Okiti se lijepim ahlakom.
63.Posljednjih deset dana ramazana povecaj ibadete, budi svoju porodicu na nocni namaz.
64.Potrudi se da provedeš ovo vrijeme u itikafu.
65.Ne dopusti da prode Lejletul-kadr a da je nisi proveo u ibadetu.
66.Trudi se da spavaš što manje, cetiri sata su ti dovoljna.
67.Oni koji rasipaju svoj imetak su braca šejtanova.
68.Trudi se da hraniš i odijevaš siromahe, i pomaži onima kojima je pomoc potrebna.
69.Izdvoji sadekatul-fitr.
70.Navikavaj djecu na post, namaz i ostale ibadete.
71.U udjeljivanju budi milostiviji i blaži od vjetra koji puše.
72.Poducavaj Kur'an u mjesecu Kur'ana.
73.Ne udovoljavaj duši sve što ti zatraži, jer ako to budeš cinio – propast ceš.
74.Cuvaj se šejtana u ljudskom obliku: “Na vratima Džehennema stoje pozivaoci, ko im se odazove, uvest ce ga u Džehennem.“ Muttefekun alejhi.
75.Cuvaj se grijeha tokom ramazana, i danju i nocu.
76.Cuvaj se gledanja televizora, slušanja muzike, duhana, gledanja žena i besposlicarenja po ulicama. Cuvaj se nepokornosti Allahu, s.v.t.
77.Poduzmi sve uzroke kako bi ti bilo oprošteno u ovom mjesecu.
78.Posti od dunjaluka i svoju smrt ucini iftarom. Cijeli dunjaluk je mjesec ramazan, bogobojazni u njemu poste od strasti i grijeha. Smrt je za njih veselje jer se raduju svome bajramu.
79.Saburaj, jer je sabur pola posta.
80.Ako se probudiš bezbjedan u svome domu, zdravog tijela i imaš opskrbe za taj dan, kao da ti je dat dunjaluk i sve što je na njemu, stoga zahvaljuj Allahu, dž.š., i nemoj se bojati za opskrbu.
81.Covjek koji je zahvalan na Allahovim blagodatima nece ih uskratiti drugome. Stoga, ako ti neko pokuca na vrata tražeci malo hrane, nemoj ga odbiti. “A na prosjaka ne podvikni.“ (Ed-Duha,10)
82.''Zato siroce ne ucvili'' (Ed-Duha, 9), potraži jetime kojima možeš pomoci i unesi radost u njihova srca.
83.Budi zahvalan i spominji Allahove blagodati: ''...i o blagodati Gospodara svoga kazuj'' (Ed-Duha,11).
84.Tri su stepena posta:
1. stepen: suzdržavanje od jela, pica i upražnjavanja strasti;
2. stepen: odvracanje sluha, vida, jezika, ruku, nogu i ostalih organa od cinjenja grijeha:
3. stepen: oslanjanje na Allaha, s.v.t., i usmjeravanje srca samo Njemu, dž.š.
85. Kloni se lažnog govora.
86. Mnogo je postaca koji od svog posta imaju samo glad.
87. Nemoj da postiš od dozvoljenih stvari, potom da se iftariš zabranjenim stvarima.
88. Nemoj da se prejedaš tokom iftara. Rezultat prejedanja je pospanost i teško podnošenje teravih-namaza.
89. Neophodno je da tvoje srce bude izmedu nade i straha. Nadaj se da je tvoj post primljen i strahuj od toga da tvoj post bude odbijen.
90. Strpljenje u izvršavanju ibadeta lakše je nego strpljenje u podnošenju kazne.
91. Post je štit koji Allah, s.v.t., stavlja na tvoj jezik, sluh, vid i ostale dijelove tijela, stoga, zaštiti se postom od Vatre.
92. Post ruku je da ih nepružaš prema zabranjenim stvarim (doticanje osoba suprotnog spola, otudivanje stvari, udaranje osoba), a post nogu je suzdržavanje od koracanja prema haramu.
93. Trudi se da post sacuvaš od svih manjkavosti, jer svako dobro djelo pripada tebi, osim posta. Post pripada tvome Gospodaru i On za njega nagraduje.
94. Drži se stvari koje povecavaju iman.
95. Traži od Allaha, s.v.t., da primi tvoja dobra djela jer Allah ne prima osim od bogobojaznih.
96. Gospodar ramazana je Gospodar i drugih mjeseci. Nemoj se vracati griješenju nakon ramazana.
97. Propuštene dane posta požuri da napostiš.
98. Nakon što napostiš propuštene dane, posti šest dana u mjesecu ševvalu, jer ceš biti nagraden kao da si postio cijelu godinu.
99. Trudi se da ti cijela godina bude ramazan. Ne prestaj uciti Kur'an, održavati rodbinske veze, klanjati nocni namaz, dijeliti sadaku, medusobno se posjecivati, samo radi Allaha, s.v.t.
100. Ne zaboravi, prije ibadeta, da djelo uciniš iskreno radi Allaha, s.v.t. Sjeti se da zanijetiš: da tvoj post bude samo radi Allaha, s.w.t., da samo On za njega nagraduje, da ne znaš šta te od dobra kao nagrada ceka, da ce ti se grijesi oprostiti, da ce se post za tebe zauzimati na Sudnjem danu, da Allah i Njegovi meleki na tebe donose salavate, da te post udaljava od Vatre, sa svakim danom sedamdeset godina, da ceš uci u Džennet kroz vrata Er-Rejjan, a kroz njih ulaze samo postaci, da ako preseliš kao postac, ulaziš u Džennet, da se dova prilikom iftara ne odbija, da te ocekuju dvije radosti, prva prilikom iftara, a druga prilikom susreta sa Gospodarom, da je zadah iz usta postaca Allahu draži od mirisa miska, da je vrijednost Noci kadra kao hiljadu mjeseci, da za svaku teraviju koju klanjaš sa imamom imaš nagradu kao da si cijelu noc proveo klanjajuci, da ceš biti sa iskrenima i šehidima.
2.Nijjet mora biti cvrst u srcu.
3.Za ucinjena dobra djela nadaj se Allahovoj, dž.š., nagradi.
4.Pokaj se iskreno Allahu, dž.š., od svih grijeha prije nego što docekaš mjesec ramazan.
5.Raduj se dolasku ramazana.
6.Neka tvoje ponašanje dolikuje ponašanju postaca, kao naprimjer:
prouci dovu prilikom videnja mladaka, nijeti post prije spavanja, odgodi
sehur do pred zoru, požuruj sa iftarom, iftari se hurmama, dovi
prilikom iftara, organiziraj iftare itd.7.Rezultat posta je bogobojaznost, stoga se trudi da tvoj govor i djela budu uzrok povecanja tvoje bogobojaznosti, te da tvoja javna djela budu kao tajna.
8.Ako provedeš ramazan u postu, znaj da si od iskrenih i šehida, pa ucini svoj post dostojnim ovih stepena.
9.Savjetujem ti da se odvojiš od ljudi i da se manje sastaješ sa njima.
10.Kada se sastaneš sa ljudima, cuvaj svoj jezik, pogled i sluh.
11.Sjeti se Allahove blagodati koju ti je ukazao opskrbivši te bogobojaznošcu, hranom i picem.
12.Trudi se da ne izostaviš nijedno dobro djelo.
13.Tvoji uzdasi su tvoj život, stoga se trudi da sa svakim uzdahom spomeneš svoga Gospodara.
14.Kloni se besposlica i gubljenja vremena.
15.Neka pored tvog stomaka posti i tvoj sluh, i vid, i jezik, i noge, i ruke.
16.Neka tvoje srce posti od grijeha i loših misli.
17.Neka se dan koji postiš razlikuje od drugih dana.
18.Post je propisan kako bi osjetio glad pa se trudi da je osjetiš, i nemoj da se žališ.
19.Ne zaboravi dovu prilikom iftara jer se tada dova prima.
20.Traži od Allaha, dž.š., da te oslobodi od Vatre.
21.Drži se sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i cuvaj se novotarija.
22.Trudi se da što više udjeljuješ sadaku.
23.Trudi se da što više hraniš postace.
24.Trudi se da što više nareduješ dobro i odvracaš od zla.
25.Znaj da je jezik zvijer, ako je pustiš – pojest ce te.
26.Ne govori osim sa pokornošcu Allahu, s.v.t.
27.Cuvaj se ogovaranja, jer ogovaranje uništava post.
28.Ako nekoga ogovoriš, traži od Allaha oprosta, jer traženje oprosta popravlja tvoj post.
29.Trudi se da što više održavaš rodbinske veze.
30.Trudi se da što više ciniš dobrocinstvo roditeljima, docekujte iftar zajedno.
31.Trudi se da što više unosiš radost u srca muslimana.
32.Trudi se da što više pomažeš muslimane.
33.Trudi se da što više uciniš dobrocinstva komšijama: pozovi ih na iftar.
34.Nemoj se pretjerano smijati, jer je pretjeran smijeh razlog umrtvljivanja srca. Ne prilici postacu da se pretjerano smije.
35.Nemoj voditi rasprave niti se srditi. Ne otvaraj vrata koja ce ti donijeti štetu i koja poslije neceš moci zatvoriti.
36.Obavljaj ibadete kako je propisano da se obavljaju, bez manjkavosti.
37.Uci što više Kur'an, jer je ovo mjesec Kur'ana.
38.Ne propuštaj da klanjaš sve namaze u džematu, ne propuštajuci pocetni tekbir, u prvom saffu i iza imama.
39.Obavljaj teravih-namaz u džamijama, i ne napuštaj teraviju prije imama, vec završi sa imamom kako bi ti bila upisana nagrada kao da si citavu noc klanjao.
40.Obavljaj nocni namaz u posljednjoj trecini, najbolji je namaz onaj sa najdužim stajanjem.
41.Obavljaj namaz u džamiji u kojoj ceš osjetiti taj namaz.
42.Budi skrušen u namazu i neka tvoje srce bude ponizno u svim ibadetima.
43.Prisjecaj se poniznost pred Allahom, s.v.t., ako možeš zaplaci ili se pretvaraj da placeš.
44.Trudi se da mnogo boraviš u džamiji.
45.Obavljaj što više nafila.
46.Žene neka obavljaju namaz u kuci ili u najbližem mesdžidu.
47.Kada izadu iz kuce, neka se pridržavaju šerijatskih propisa.
48.Ženi u hajzu i nifasu zabranjeno je da ulazi u džamiju, dodiruje Mushaf, posti i klanja.
49.Žena u hajzu i nifasu nece prestati sa spominjanjem Allaha, dž.š.
50.Dovi u situacijama u kojima se dova prima.
51.Traži oprost pred zoru.
52.Potrudi se da obaviš 'umru u ramazanu.
53.Ustraj cineci dobra djela pa makar bila i mala.
54.Potrudi se da obavljaš raznovrsne ibadete, kako ti ne bi dosadilo stalno cinjenje istih ibadeta.
55.Napusti ružne osobine i obicaje koje si prakticirao.
56.Ne prilazi ženi dok postiš.
57.Ne podiži glas tokom posta i izbjegavaj rasprave.
58.Budi milostiv i blag.
59.Onaj ko ti se obrati na ružan nacin, nemoj mu odgovarati, vec reci: ''Ja postim''.
60.Cuvaj se mješanja sa osobama suprotnog spola.
61.Savjetuj muslimane na lijep nacin.
62.Okiti se lijepim ahlakom.
63.Posljednjih deset dana ramazana povecaj ibadete, budi svoju porodicu na nocni namaz.
64.Potrudi se da provedeš ovo vrijeme u itikafu.
65.Ne dopusti da prode Lejletul-kadr a da je nisi proveo u ibadetu.
66.Trudi se da spavaš što manje, cetiri sata su ti dovoljna.
67.Oni koji rasipaju svoj imetak su braca šejtanova.
68.Trudi se da hraniš i odijevaš siromahe, i pomaži onima kojima je pomoc potrebna.
69.Izdvoji sadekatul-fitr.
70.Navikavaj djecu na post, namaz i ostale ibadete.
71.U udjeljivanju budi milostiviji i blaži od vjetra koji puše.
72.Poducavaj Kur'an u mjesecu Kur'ana.
73.Ne udovoljavaj duši sve što ti zatraži, jer ako to budeš cinio – propast ceš.
74.Cuvaj se šejtana u ljudskom obliku: “Na vratima Džehennema stoje pozivaoci, ko im se odazove, uvest ce ga u Džehennem.“ Muttefekun alejhi.
75.Cuvaj se grijeha tokom ramazana, i danju i nocu.
76.Cuvaj se gledanja televizora, slušanja muzike, duhana, gledanja žena i besposlicarenja po ulicama. Cuvaj se nepokornosti Allahu, s.v.t.
77.Poduzmi sve uzroke kako bi ti bilo oprošteno u ovom mjesecu.
78.Posti od dunjaluka i svoju smrt ucini iftarom. Cijeli dunjaluk je mjesec ramazan, bogobojazni u njemu poste od strasti i grijeha. Smrt je za njih veselje jer se raduju svome bajramu.
79.Saburaj, jer je sabur pola posta.
80.Ako se probudiš bezbjedan u svome domu, zdravog tijela i imaš opskrbe za taj dan, kao da ti je dat dunjaluk i sve što je na njemu, stoga zahvaljuj Allahu, dž.š., i nemoj se bojati za opskrbu.
81.Covjek koji je zahvalan na Allahovim blagodatima nece ih uskratiti drugome. Stoga, ako ti neko pokuca na vrata tražeci malo hrane, nemoj ga odbiti. “A na prosjaka ne podvikni.“ (Ed-Duha,10)
82.''Zato siroce ne ucvili'' (Ed-Duha, 9), potraži jetime kojima možeš pomoci i unesi radost u njihova srca.
83.Budi zahvalan i spominji Allahove blagodati: ''...i o blagodati Gospodara svoga kazuj'' (Ed-Duha,11).
84.Tri su stepena posta:
1. stepen: suzdržavanje od jela, pica i upražnjavanja strasti;
2. stepen: odvracanje sluha, vida, jezika, ruku, nogu i ostalih organa od cinjenja grijeha:
3. stepen: oslanjanje na Allaha, s.v.t., i usmjeravanje srca samo Njemu, dž.š.
85. Kloni se lažnog govora.
86. Mnogo je postaca koji od svog posta imaju samo glad.
87. Nemoj da postiš od dozvoljenih stvari, potom da se iftariš zabranjenim stvarima.
88. Nemoj da se prejedaš tokom iftara. Rezultat prejedanja je pospanost i teško podnošenje teravih-namaza.
89. Neophodno je da tvoje srce bude izmedu nade i straha. Nadaj se da je tvoj post primljen i strahuj od toga da tvoj post bude odbijen.
90. Strpljenje u izvršavanju ibadeta lakše je nego strpljenje u podnošenju kazne.
91. Post je štit koji Allah, s.v.t., stavlja na tvoj jezik, sluh, vid i ostale dijelove tijela, stoga, zaštiti se postom od Vatre.
92. Post ruku je da ih nepružaš prema zabranjenim stvarim (doticanje osoba suprotnog spola, otudivanje stvari, udaranje osoba), a post nogu je suzdržavanje od koracanja prema haramu.
93. Trudi se da post sacuvaš od svih manjkavosti, jer svako dobro djelo pripada tebi, osim posta. Post pripada tvome Gospodaru i On za njega nagraduje.
94. Drži se stvari koje povecavaju iman.
95. Traži od Allaha, s.v.t., da primi tvoja dobra djela jer Allah ne prima osim od bogobojaznih.
96. Gospodar ramazana je Gospodar i drugih mjeseci. Nemoj se vracati griješenju nakon ramazana.
97. Propuštene dane posta požuri da napostiš.
98. Nakon što napostiš propuštene dane, posti šest dana u mjesecu ševvalu, jer ceš biti nagraden kao da si postio cijelu godinu.
99. Trudi se da ti cijela godina bude ramazan. Ne prestaj uciti Kur'an, održavati rodbinske veze, klanjati nocni namaz, dijeliti sadaku, medusobno se posjecivati, samo radi Allaha, s.v.t.
100. Ne zaboravi, prije ibadeta, da djelo uciniš iskreno radi Allaha, s.v.t. Sjeti se da zanijetiš: da tvoj post bude samo radi Allaha, s.w.t., da samo On za njega nagraduje, da ne znaš šta te od dobra kao nagrada ceka, da ce ti se grijesi oprostiti, da ce se post za tebe zauzimati na Sudnjem danu, da Allah i Njegovi meleki na tebe donose salavate, da te post udaljava od Vatre, sa svakim danom sedamdeset godina, da ceš uci u Džennet kroz vrata Er-Rejjan, a kroz njih ulaze samo postaci, da ako preseliš kao postac, ulaziš u Džennet, da se dova prilikom iftara ne odbija, da te ocekuju dvije radosti, prva prilikom iftara, a druga prilikom susreta sa Gospodarom, da je zadah iz usta postaca Allahu draži od mirisa miska, da je vrijednost Noci kadra kao hiljadu mjeseci, da za svaku teraviju koju klanjaš sa imamom imaš nagradu kao da si cijelu noc proveo klanjajuci, da ceš biti sa iskrenima i šehidima.
Kako odrediti pocetak i kraj ramazana
Nema sumnje da je tema važna i da treba naći i ponuditi pravo i
odgovarajuće rješanje za svakog muslimana koji nastoji da slijedi
Kur'an i Sunnet onako kako su ga pojasnile prve generacije (selef) ovog
Ummeta.
Prije nego odgovorim konkretno na postavljeno pitanje treba ukratko obraditi dvije mes'ele na kojima je izgrađeno ovo pitanje.
Prva mes'ela: kako se utvrđuje početak i kraj mjeseca Ramazana (to jest i ostalih mjeseci) po Šerijatu.
Prva mes'ela: kako se utvrđuje početak i kraj mjeseca Ramazana (to jest i ostalih mjeseci) po Šerijatu.
Idžma (konsenzus) učenjaka ovog Ummeta je na tome da
se početak i kraj mjeseca utvrđuje viđenjem mlađaka svakog 29-og dana u
mjesecu nakon zalaska Sunca ako je nebo vedro. Dokaz za to su jasni i
nedvosmisleni hadisi: "Postite kada ga (mlađak) vidite, i mrsite se (na kraju Ramazana) kada ga (mlađak) vidite" (Buharija 1810 i Muslim 1081), također hadis: "Nemojte postiti sve dok ga (mlađak) ne vidite, niti se mrsite sve dok ga ne vidite" (Muslim 1080, Ebu Davud 2320, Nesai' 2122).
A ako je nebo oblačno ili slično 29-og dana (Ša'abana) te se ne može
vidjeti mlađak nakon zalaska Sunca imamo tri mišljenja učenjaka.
Prvo – da se upotpuni mjesec Ša'bana na trideset dana, a zatim zaposti kao prvi dan Ramazana prvi dan nakon tridesetog Ša'abana. Ovo je mišljenje džumhura, tj. svih učenjaka (četiri mezheba i ostalih) mimo onih koji će biti spomenuti kod druga dva mišljenja. Dokaz su im također jasni hadisi koji su dio gore spomenutih hadisa: "A ako bude oblačno upotpunite Ša'aban tridesetim danom". Ovo mišljenje je bez ikakve sumnje najispravnije, jer spomenuti dokaz ne ostavlja prostora za neku drugu soluciju.
Drugo mišljenje – da se mjesec Ša'aban broji 29 dana, a da se sutradan posti prvi dan Ramazana. Ovo je rivajet od Ahmeda. Dokazuje ga hadisom muttefek alejhi: "A ako bude oblačno računajte (fakduru lehu)".
Kaže Ahmed "računajte" znači skratite mjesec na 29
dana, jer je ova riječ došla u Kur'anu u dva ajeta sa značenjem
uskratiti. Međutim, ovo bi bilo prihvatljivo da nije došlo u četrnaest
drugih rivajeta istog hadisa da riječ "računajte" znači upotpuniti
Ša'aban sa tridesetim danom.
Treće mišljenje - ako je nebo oblačno ili slično 29-og dana (Ša'abana) te se ne može vidjeti mlađak nakon zalaska Sunca, a zna se na osnovu astroloških proračuna da bi se mlađak vidio da nije oblačno ili ne bi vidio, onda se uzima po astrološkom računanju, s tim da je prenešeno pet različitih rivajeta ko smije da posti oslanjajući se na te proračune. Ovo mišljenje se prenosi od Mutarrif Eš-Šihhira i Ibn Surjjidža učenjaka šafijskog mezheba, kao i od Ibn Kutejbe muhaddisa, ovo mišljenje se pojavilo nakon dva stoljeća od pojave Islama.
Treće mišljenje - ako je nebo oblačno ili slično 29-og dana (Ša'abana) te se ne može vidjeti mlađak nakon zalaska Sunca, a zna se na osnovu astroloških proračuna da bi se mlađak vidio da nije oblačno ili ne bi vidio, onda se uzima po astrološkom računanju, s tim da je prenešeno pet različitih rivajeta ko smije da posti oslanjajući se na te proračune. Ovo mišljenje se prenosi od Mutarrif Eš-Šihhira i Ibn Surjjidža učenjaka šafijskog mezheba, kao i od Ibn Kutejbe muhaddisa, ovo mišljenje se pojavilo nakon dva stoljeća od pojave Islama.
Učenjak Ibn Abdul-berr je doveo u upitnost senede
rivajeta koji se pripisuju ovim učenjacima te ih zanegirao. Dokaz im je
ista riječ "računajte" gore spomenuta u hadisu: "A ako bude oblačno
računajte (fakduru lehu)", kažu da se pod računanjem misli na
astrološke proračune rađanja mladog mjeseca (mijene). Naravno ovo
mišljenje se odbacije jer mu predhodi idžma (konsenzus) učenjaka da
riječ "računajte" znači upotpuniti 30-ti dan Ša'abana (po ispravnom
stavu učenjaka) ili skratiti Ša'aban na 29 dana (po slabijem mišljenju).
(Isbatul-ehille, Viječe velikih učenjaka u Saudijskoj Arabiji)
Veoma bitna napomena: današnje mišljenje mnogih savremenih učenjaka, između ostalih i Evropske komisije za fetve, da se početak i kraj Ramazana unaprijed određuje astrološkim proračunima kretanja Mjeseca je mišljenje koje nikad nijedan musliman prije njih nije rekao, ovo mišljenje se otvoreno kosi sa idžma'om učenjaka da je osnova određivanja početka i kraja mjeseci u Šerijatu viđenje mlađaka ako je nebo vedro. A gore spomenuto mišljenje da se uzimaju u obzir astrološka računanja je u slučaju kada je nebo oblačno ili tome slično te je viđenje mlađaka nemoguće a da se u osnovi prati viđenje mlađaka, zato se ovaj stav bitno razlikuje od onog današnjeg kod kojeg je osnova astrološko računanje. Zato nema potrebe navoditi njihove dokaze (dva hadisa i dva kijasa) koji su u stvari dokazi protiv njih, jer njihov stav se suprostavlja idžmau (konsenzusu) učenjaka koje im je prethodilo.
Stav hanefijskog mezheba, kako prenosi Ibn 'Abidin (Resailu Ibn 'Abidin 1/224), je da je šart da bi post (Ramazana) bio obavezan da se vidi mlađak, te da se ne uzima u obzir proračun astrologa, a ko se osloni na njihov proračun prekršio je Šerijat.
Veoma bitna napomena: današnje mišljenje mnogih savremenih učenjaka, između ostalih i Evropske komisije za fetve, da se početak i kraj Ramazana unaprijed određuje astrološkim proračunima kretanja Mjeseca je mišljenje koje nikad nijedan musliman prije njih nije rekao, ovo mišljenje se otvoreno kosi sa idžma'om učenjaka da je osnova određivanja početka i kraja mjeseci u Šerijatu viđenje mlađaka ako je nebo vedro. A gore spomenuto mišljenje da se uzimaju u obzir astrološka računanja je u slučaju kada je nebo oblačno ili tome slično te je viđenje mlađaka nemoguće a da se u osnovi prati viđenje mlađaka, zato se ovaj stav bitno razlikuje od onog današnjeg kod kojeg je osnova astrološko računanje. Zato nema potrebe navoditi njihove dokaze (dva hadisa i dva kijasa) koji su u stvari dokazi protiv njih, jer njihov stav se suprostavlja idžmau (konsenzusu) učenjaka koje im je prethodilo.
Stav hanefijskog mezheba, kako prenosi Ibn 'Abidin (Resailu Ibn 'Abidin 1/224), je da je šart da bi post (Ramazana) bio obavezan da se vidi mlađak, te da se ne uzima u obzir proračun astrologa, a ko se osloni na njihov proračun prekršio je Šerijat.
Imam Malik je zabranjivao oslanjanje na proračune
astrologa u određivanju početka mjeseca, pa kaže: "Imam (namjesnik ili
vladar) koji se oslanja na proračune astrologa nije uzor niti se slijedi
u tome". (Mevahibul-dželil 2/387)
Prenosi Imam Nevevi (El-Medžmu' 6/270) da je
zvanični stav šafijskog mezheba rad po ovom pitanju na osnovu mlađaka
ako je vedro nebo i upotpunjavanja Ša'abana trideset dana ako je
oblačno, a da se proračuni astrologa odbacuju jer su oni nagađanja i
pretpostavke. A Imam El-Buhuti (Keššaful-kinna'a 2/272) navodi da se u
hanbelijskom mezhebu ne uzima u obzir astrološko poračunavanje pa makar
više pogađali nego što pogriješe.
Druga mes'ela: kada se vidi mlađak (po ispravnim šerijatskim kriterijima) na jednom mjestu na Zemlji, da li su svi muslimani svijeta dužni raditi po njemu, na čemu je većina učenjaka a od njih tri mezheba hanefijski, malikijski i hanbelijski, ili to važi samo za mjesto gdje je viđen mlađak te da svaka zemlja, pokrajina ili mjesto prati za sebe viđenje mlađaka, na čemu je manji dio učenjaka od njih su šafijski mezheb. Zvanični stav hanefijskog mezheba na čemu je fetva, kako stoji u knjizi Ed-Durrul-muhtar od Haskefija, El-Bahrur-raik od Ibn Nudžejma i Fethul-kadir od Ibnul-Hemmama, je da ako se potvrdi viđenje mlađaka u nekoj zemlji na Istoku, na primjer, obavezni su svi muslimani Istoka i Zapada raditi po tome.
Dok dio učenjaka iz mezheba uzima drugo mišljenje, tj. da svaka zemlja prati za sebe pojavu mlađaka neovisno od druge, ovo prenosi Zejle'i u knjizi Tebjinul-hakaik. Kod Malikija zvanični stav mezheba je, kako je došlo u knjizi Muhtesaru Halil, kao i kod hanefija. S tim da kod njih imaju još dva stava, kao što je u knjizi Mevahibul-dželil: jedan - da svaka pokrajina prati mlađak za sebe, a drugi - da ako su zemlje udaljene poput Endelusa i Hidžaza da se mlađak razlikuje a u protivnom ne.
Imam Nevevi je u knjizi El-Medžmu' naveo tri stava učenjaka šafijskog mezheba, osnov je da svaka zemlja ima svoje praćenje mlađaka, s tim da imaju različito tumačenje oko udaljenosti jedne pokrajine od druge. Hanbelije su na stavu, kako prenosi Ibn Kudame u knjizi El-Mugni, da kada se potvrdi viđenje mlađaka na nekom mjestu obavezna su sva ostala mjesta da poste. Većina učenjaka dokazije svoj stav općim značenjem hadisa: "Postite kada ga (mlađak) vidite, i mrsite se (na kraju Ramazana) kada ga (mlađak) vidite" (Buharija 1810 i Muslim 1081), kažu da se naredba odnosi na sve muslimane.
Druga mes'ela: kada se vidi mlađak (po ispravnim šerijatskim kriterijima) na jednom mjestu na Zemlji, da li su svi muslimani svijeta dužni raditi po njemu, na čemu je većina učenjaka a od njih tri mezheba hanefijski, malikijski i hanbelijski, ili to važi samo za mjesto gdje je viđen mlađak te da svaka zemlja, pokrajina ili mjesto prati za sebe viđenje mlađaka, na čemu je manji dio učenjaka od njih su šafijski mezheb. Zvanični stav hanefijskog mezheba na čemu je fetva, kako stoji u knjizi Ed-Durrul-muhtar od Haskefija, El-Bahrur-raik od Ibn Nudžejma i Fethul-kadir od Ibnul-Hemmama, je da ako se potvrdi viđenje mlađaka u nekoj zemlji na Istoku, na primjer, obavezni su svi muslimani Istoka i Zapada raditi po tome.
Dok dio učenjaka iz mezheba uzima drugo mišljenje, tj. da svaka zemlja prati za sebe pojavu mlađaka neovisno od druge, ovo prenosi Zejle'i u knjizi Tebjinul-hakaik. Kod Malikija zvanični stav mezheba je, kako je došlo u knjizi Muhtesaru Halil, kao i kod hanefija. S tim da kod njih imaju još dva stava, kao što je u knjizi Mevahibul-dželil: jedan - da svaka pokrajina prati mlađak za sebe, a drugi - da ako su zemlje udaljene poput Endelusa i Hidžaza da se mlađak razlikuje a u protivnom ne.
Imam Nevevi je u knjizi El-Medžmu' naveo tri stava učenjaka šafijskog mezheba, osnov je da svaka zemlja ima svoje praćenje mlađaka, s tim da imaju različito tumačenje oko udaljenosti jedne pokrajine od druge. Hanbelije su na stavu, kako prenosi Ibn Kudame u knjizi El-Mugni, da kada se potvrdi viđenje mlađaka na nekom mjestu obavezna su sva ostala mjesta da poste. Većina učenjaka dokazije svoj stav općim značenjem hadisa: "Postite kada ga (mlađak) vidite, i mrsite se (na kraju Ramazana) kada ga (mlađak) vidite" (Buharija 1810 i Muslim 1081), kažu da se naredba odnosi na sve muslimane.
Dok dokaz onih koji smatraju da svaka zemlja, pokrajina ili mjesto
prati za sebe viđenje mlađaka je hadis kojeg bilježi Muslim od Kurejba.
U njemu je došlo da Ibn 'Abbas, radijallahu anhuma, koji je bio u
Mekki nije radio po viđenju mlađaka muslimana i Muavije u Šamu
(Palestini) nego je čekao da oni u Mekki vide mlađak ili ako ne vide da
upotpune Ša'aban na trideset dana.
Zatim je na pitanje Kurejba zar se neće zadovoljiti viđenjem mlađaka kod Muavije u Šamu rekao: "Ne, ovako nam je naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem".
Zatim je na pitanje Kurejba zar se neće zadovoljiti viđenjem mlađaka kod Muavije u Šamu rekao: "Ne, ovako nam je naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem".
Učenjaci prvog mišljenja kažu za ovaj hadis da je to
idžtihad Ibn 'Abbasa, to jest njegovo mišljenje, što je neprihvatljivo
i daleko. Pa tako, kada se vidi mlađak (po ispravnim šerijatskim
kriterijima) na jednom mjestu na Zemlji to važi samo za tu državu ili
mjesto gdje je viđen mlađak, te tako treba svaka zemlja, pokrajina ili
mjesto da prati za sebe viđenje mlađaka. Ovo je isparavan stav po ovom
pitanju, našto jasno upućuje hadis Ibn 'Abbasa, radijallahu anhuma, a
Allah zna najbolje.
Rezime ove dvije mes'ele je u sljedećem: da se početak i kraj mjeseca Ramazana utvrđuje viđenjem mlađaka ako je nebo vedro, a ako je oblačno ili slično tome te se ne može vidjeti mlađak onda se upotpuni mjesec Ša'bana na trideset dana.
Rezime ove dvije mes'ele je u sljedećem: da se početak i kraj mjeseca Ramazana utvrđuje viđenjem mlađaka ako je nebo vedro, a ako je oblačno ili slično tome te se ne može vidjeti mlađak onda se upotpuni mjesec Ša'bana na trideset dana.
Ovo je ujedno i tekst hadisa: "Postite kada ga (mlađak)
vidite, i mrsite se (na kraju Ramazana) kada ga (mlađak) vidite, a ako
bude oblačno upotpunite Ša'aban tridesetim danom" (muttefekun alejhi,
Buharija 1810 i Muslim 1081). Svaka zemlja, pokrajina ili
mjesto treba da prati za sebe viđenje mlađaka, našto jasno upućuju
djelo i riječi Ibn 'Abbasa, radijallahu anhuma, kada kaže: "Ovako nam je naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem".
Da bi se odgovorilo na postavljeno pitanje treba imati u vidu sljedeće: zvanične vjerske vođe muslimana u Bosni po ovom pitanju rade na osnovu astroloških proračuna po kojima se unaprijed zna kada će biti početak i kraj Ramazana. Ovim činom otvoreno su zanemarili (čitaj: odbacili) jasne i nedvosmislene hadise, idžma učenjaka ovog Ummeta i stav hanefijskog mezheba na koji se punih usta pozivaju kada im to zatreba, ovo se odnosi na pitanje kako se određuje početak i kraj Ramazana. Zatim su, pošto sami ne prate viđenje mlađaka, po zvaničnom stavu hanefijskog mezheba trebali utvrđivati početak i kraj Ramazana na osnovu viđenja mlađaka na bilo kojem mjestu na zemaljskoj kugli, pa su i to prekršili.
Da bi se odgovorilo na postavljeno pitanje treba imati u vidu sljedeće: zvanične vjerske vođe muslimana u Bosni po ovom pitanju rade na osnovu astroloških proračuna po kojima se unaprijed zna kada će biti početak i kraj Ramazana. Ovim činom otvoreno su zanemarili (čitaj: odbacili) jasne i nedvosmislene hadise, idžma učenjaka ovog Ummeta i stav hanefijskog mezheba na koji se punih usta pozivaju kada im to zatreba, ovo se odnosi na pitanje kako se određuje početak i kraj Ramazana. Zatim su, pošto sami ne prate viđenje mlađaka, po zvaničnom stavu hanefijskog mezheba trebali utvrđivati početak i kraj Ramazana na osnovu viđenja mlađaka na bilo kojem mjestu na zemaljskoj kugli, pa su i to prekršili.
Pa kada se sve ovo ima u vidu, postavlja se to teško pitanje: šta da
radi u ovakvoj situaciji musliman kome je želja da slijedi Uputu
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i stazu prvih generacija po
ovom pitanju kao i u svakom drugom? Izbor je u trome: ili slijediti IZ u
oslonjanju na astrološka proračune po ovom pitanju, a što je oprečno
jasnim i nedvosmislenim vjerodostojnim hadisima kao i idžmau učenjaka
ovog Ummeta. Ili slijediti one države (poput Saudije, Egipta i Jemena)
koje po ovom pitanju prate pojavu mlađaka, a time bi se radilo po
mišljenju da kada se vidi mlađak na jednom mjestu na Zemlji obaveza je
svim muslimanima da po njemu započnu post, a već smo gore pojasnili da
je ovo slabije mišljenje. Ili da se prati pojava mlađaka.
To jest, da se organizuje nekoliko grupa na prostoru cijele Bosne a koje bi bile prethodno poučene kako se, kada i gdje prati viđenje mlađaka, te prvo da prate viđenje mlađaka od mjeseca Ša'abana, zatim Ramazana te mjeseca Ševvala.
To jest, da se organizuje nekoliko grupa na prostoru cijele Bosne a koje bi bile prethodno poučene kako se, kada i gdje prati viđenje mlađaka, te prvo da prate viđenje mlađaka od mjeseca Ša'abana, zatim Ramazana te mjeseca Ševvala.
Ispravno je, a Allah zna najbolje, ovo zadnje i ono je jedno od
praktičnih i izvodljivih rješenja. Nije mi dovoljno poznata ozbiljnost,
organizovanost i upućenost u ove stvari onih za koje kažu da prate
pojavu mlađaka u našim krajevima, te o oslanjanju na njihov rad ne mogu
zasada ništa reći. U protivnom, tj. ako se ne organizuje šerijatski
valjano praćenje mlađaka, onda ostaje ona druga solucija, tj. slijediti
one države koje po ovom pitanju prate pojavu mlađaka, jer je ovo
ispravnije (zato što predstavalja jedan od priznatih stavova prvih
učenjaka ovog Ummeta) od oslonjanja na proračune astrologa. A ako se ni
ovo ne bude radilo ozbiljno, džematski i organizovano kakvo je sada
stanje, jer je stvar početka i kraja posta stvar zajednice muslimana a
ne pojedinca, nego to bude na pojedinačnom nivou, onda ne preostaje nego
da se slijedi IZ i njihova astrološka obznanjenja.
Ako bi neko dokazivao obavezu slijeđenja IZ-a po ovom pitanju sa hadisom kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Post je onog dana kada postite, mršenje je onog dana kada se mrsite, kurbanski Bajram je onoga dana kada koljete kurbane". (Bilježi ga Timizi 697, i kaže da je hasen garib, a šejh Alabani ga je ocijenio vjerodostojnim u Silsili Sahiha broj 224) Kažu da hadis ukazuje na obavezu slijeđenja džemata muslimana u postu, iftaru i danu Bajrama bez obzira kako oni bili utvrđeni, te da nije dozvoljeno izdvajati se.
Ako bi neko dokazivao obavezu slijeđenja IZ-a po ovom pitanju sa hadisom kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Post je onog dana kada postite, mršenje je onog dana kada se mrsite, kurbanski Bajram je onoga dana kada koljete kurbane". (Bilježi ga Timizi 697, i kaže da je hasen garib, a šejh Alabani ga je ocijenio vjerodostojnim u Silsili Sahiha broj 224) Kažu da hadis ukazuje na obavezu slijeđenja džemata muslimana u postu, iftaru i danu Bajrama bez obzira kako oni bili utvrđeni, te da nije dozvoljeno izdvajati se.
Dovoljan je odgovor na ovo da se u hadisu misli na post, mršenje i
dan Bajrama koji su zasnovani na praćenju mlađaka a ne na astrološkim
propračunima. Sa druge strane, da pročitamo šta su komentatori ovog
hadisa rekli o njegovom značenju (Tuhfetul-ahvezi 3/312,
Hašijetus-senedi 3/431). Kaže Hattabi da je značenje hadisa da ako
muslimani pogriješe u praćenju mlađaka i poste 30 umjesto 29 dana, post
im je ispravan i nemaju u tome grijeha.
Kaže Munziri da jedan dio učenjaka kaže da se
hadisom išareti da se ne posti 30-ti dan Ša'abana (tj. sumnjivi dan)
nego da treba postiti sa džematom muslimana, dok drugi učenjaci kažu da
je u hadisu odgovor onome ko smatra da je dozvoljeno postiti na osnovu
astrološkog proračuna onome ko ga zna a ko ne zna da mu nije
dozovoljeno, dok treći kažu da se hadis odnosi na jednog svjedoka kada
samo on vidi mlađak a kadija odbije njegovo svjedočenje da je obavezan
da posti sa narodom.
Ovo zadnje je stav Muhammed ibn Hasena eš-Šejbanija (Ebu Hanifinog učenika), 'Ata' i Hasena el-Basrija, dok je većina učenjaka na tumačenju Hattabija.
I zadnje tumačenje hadisa koje navodi komentator Tirmizijeva zbirke hadisa Mubarekfuri: da će se ljudi podijeliti u skupine koje će kršiti uputu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, grupa od njih će pratiti astrološke proračune, druga grupa će prije vremena počinjati sa postom i stajanjem na 'Arefatu i to će im biti parola, a to su Batinije (šitska zabludjela sekta), a ostaće na vjerovjesnikovoj uputi skupina koja će neprestano biti jasno na istini, a na ovu skupinu se misli u hadisu, ona je džemat pa makar njen broj bilo malen. Da li ijedno tumačenje hadisa ide u prilog onima koji ga uzimaju kao dokaz obaveze slijeđenja onih koji određuju početak i kraj Ramazana i dan Bajrama astrološkim proračunima? Ne nego je hadis dokaz protiv njih.
I zadnje tumačenje hadisa koje navodi komentator Tirmizijeva zbirke hadisa Mubarekfuri: da će se ljudi podijeliti u skupine koje će kršiti uputu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, grupa od njih će pratiti astrološke proračune, druga grupa će prije vremena počinjati sa postom i stajanjem na 'Arefatu i to će im biti parola, a to su Batinije (šitska zabludjela sekta), a ostaće na vjerovjesnikovoj uputi skupina koja će neprestano biti jasno na istini, a na ovu skupinu se misli u hadisu, ona je džemat pa makar njen broj bilo malen. Da li ijedno tumačenje hadisa ide u prilog onima koji ga uzimaju kao dokaz obaveze slijeđenja onih koji određuju početak i kraj Ramazana i dan Bajrama astrološkim proračunima? Ne nego je hadis dokaz protiv njih.
Kaže Imam Malik: "Imam (namjesnik ili vladar) koji se oslanja na proračune astrologa nije uzor niti se slijedi u tome". (Mevahibul-dželil 2/387)
25. 06. 2014.
Propisi za trudnice i dojilje u mjesecu Ramazanu
1. Trudnica i dojilja – ako se budu plašile po svoje dijete imaju pravo ne-postiti dane ramazana, shodno rijecima Allahova Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Allah dž.š., je oslobodio musafira od jednog dijela namaza, i musafira, trudnicu i dojilju od posta!“ (Hadis je hasen, a bilježi ga imam Ahmed, 4/347.)
Islamska ulema se razilazi u tome šta trudnicu i dojilju sljeduje kasnije zbog nepošcenja dana ramazana:
1. Obaveza im je napostiti propuštene dane i za svaki dan nahraniti po jednog siromaha. Ovog stava je imam Malik, imam Šafija i imam Ahmed.
2. Obaveza im je samo napostiti propuštene dane, a nije im obaveza za propuštene dane hraniti siromahe. Ovog stava je imam Evza'ija, Sevri, Ebu Hanife i njegovi ucenici, Ebu Sevr, Ebu 'Ubejd, koji su analogno musafiru i bolesniku riješili problematiku trudnice i dojilje.
3. Obaveza im je da za svaki dan nahrane siromaha, a nije im obaveza napostiti propuštene dane. Ovog stava je Ibnu Abbas, Ibnu Omer, Ishak, i odabrano je mišljenje šejha Albanija rhm..Od Abdullaha ibnu Abbasa r.a., se bilježi predaja: „Bila je data olakšica starcu i starici da ne poste i da za svaki propušteni dan nahrane siromaha i da kasnije nece napaštati propuštene dane, i ako su mogli izdržati post, nakon cega je ta olakšica derogirana ajetom: „Ko od vas u ramazanu bude kod kuce neka ga isposti!“ (el-Bekara, 185.) – tako da je olakšica ostala samo za starca i staricu koji nisu u stanju izdržati post, kao i trudnica i dojilja ako se budu plašile po svoje dijete, gdje ce nahraniti za svaki propušteni dan siromaha.“ (Predaja je sahih, a bilježi je Ibnul-Džarud, br.381.)
Abdullah ibnu Abbas r.a., je naredio cerki koja je bila trudna, da ne posti, rekavši joj: „Ti imaš status starca koji nije u stanju postiti, stoga jedi (nemoj postiti), i za svaki propušteni dan udjeli pola sa'a ražnja.“ (Predaja je sahih, a bilježi je Abdurrezzak, br.7567., i Darekutni, br.2/206.)
Nafi'a rhm., kaže: „Cerka od Abdullaha b. Omera r.a., je bila udata za jednog kurejšiju i bila je trudna. Jednog ramazanskog dana je mnogo ožednila, pa joj je Ibnu Omer r.a., naredio da jede i da za svaki propušteni dan nahrani siromaha.“ (Predaja je sahih, a bilježi je imam el-Darekutni, 2/207.)
4. Trudnica ce samo napostiti propuštene dane, dok ce dojilja napostiti propuštene dane i za svaki taj dan ce nahraniti siromaha. Ovog je stava imam Malik, i jedno je od mišljenja šafijske pravne škole.
5. Trudnica i dojilja – niti ce naknadno postiti a niti ce hraniti siromaha zbog propuštenih dana ramazana!? Ovog je stava imam Ibnu Hazm.
Najjace mišljenje, od spomenutih, po meni (šejh Ebu Malik Kemal b. el-Sejjid Salim), jeste to da trudnica i dojilja nece postiti i da nece naknadno napošcavati propuštene dane, ali da ce nahraniti siromaha za svaki propušteni dan posta, što je stav Ibnu Abbasa i Ibnu Omera r.a., i ne bilježi se da im se iko od ashaba suprostavio u mišljenju. Hadis Ibnu Abbasa ima status „ref'a“, jer je to hadis ashaba koji je izrecen u povodu tefsira vezanog za povod objave ajeta, tako da je ovaj hadis u isto vrijeme i musned-hadis, kako je to poznatije u nauci „mustalaha“, a Allah najbolje zna.
Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji, br.1144., je drugacijeg stava u odnosu na šejha Ebu Malika Kemal b. el-Sejjid Salima, koji kažu: „Ako se trudnica bude plašila po svoj život ili po život dijeteta, nece postiti, ali ce morati napostiti propuštene dane. Ona ce imati status bolesnika koji nije u stanju postiti ili se plaši da ce post štetno djelovati na njegovo zdravlje. Allah dž.š., kaže: „A ko bude bolestan ili bude na putu – onda neka naposti kasnije isti broj dana!“ (fetvu su potpisali: šejh Abdullah b. Meni', šejh Abdullah b. Gudejjan, šejh Abdurrezzak 'Afifi, šejh Abdul-Aziz b. Baz rhm.) – a Allah najbolje zna!
24. 06. 2014.
Vrijednos i koristi Ramazanskog posta
Hvala Allahu, Njemu zahvaljujemo i od Njega pomoć i oprost tražimo.
Njemu se utječemo od zla naših duša i zla naših djela. Koga Allah uputi,
niko ga ne može odvesti u zabludu, a koga Allah ostavi u zabludi, niko
ga ne može na pravi put izvesti. Svjedočim da nema božanstva sem Allaha i
da je Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem, Njegov rob i poslanik.
Allah je blagoslovio Svoje robove sa mnogim vidovima Svoje dobrote, u
kojima se njihova dobra djela umnogostručavaju, njihova loša djela
opraštaju, njihovi stepeni podižu, srca vjernika se okreću Svome
Gospodaru, oni koji se čiste postižu ono što žele, a oni koji se kvare
propadaju. Allah je stvorio Svoje robove da Mu ibadet čine, kao što On
kaže (u prijevodu značenja):
“Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju.” ( 51;56)
“Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju.” ( 51;56)
Jedan on najvećih oblika ibadeta je post, koji je Allah propisao Svojim robovima, kao što On kaže:
“O, vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da bi ste se grijeha klonili.” (Prijevod značenja, 2;183)
“O, vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da bi ste se grijeha klonili.” (Prijevod značenja, 2;183)
Allah podstiče Svoje robove na post:
“A bolje vam je neka znate da postite.” (Prijevod značenja, 2;184)
“A bolje vam je neka znate da postite.” (Prijevod značenja, 2;184)
On ih upućuje da Mu zahvaljuju, zbog propisanog posta:
“....i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.” (prijevod značenja, 2;185)
“....i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.” (prijevod značenja, 2;185)
On im je omilio post, učinio im ga lakim, pa ljudima nije teško da napuste svoje navike. Allah, subhanehu we te'ala, kaže:
”...i to neznatan broj dana…” (prijevod značenja, 2;184).
”...i to neznatan broj dana…” (prijevod značenja, 2;184).
Allah ima milosti prema njima, i zadržava nevolje i haram daleko od njih, kao što kaže:
“...a onome od vas koji bude bolestan ili na putu, isti broj drugih dana.” (Prijevod značenja, 2;184)
“...a onome od vas koji bude bolestan ili na putu, isti broj drugih dana.” (Prijevod značenja, 2;184)
Nema sumnja da se u ovom mjesecu srca vjernika okreću Najmilostivijem
Gospodaru, da strahuju od Gospodara na nebesima, i nadaju se Njegovoj
nagradi i uspjehu, Džennetu.
Pošto je nagrada ovog ibadet velika, neophodno je naučiti njegove
propise, da bi muslimani znali šta je obavezno, pa da to čine, i šta je
haram, pa da ga ostave, i šta je dozvoljeno pa da si ne otežavaju.
Definicija posta
"Sijam" je arapska riječ koja znači "suzdržati se", a šerijatsko značenje ove riječi je "suzdržavanje od stvari koje kvare post od izlaska do zalaska sunca, a prije toga imajući nijjet da se posti."
"Sijam" je arapska riječ koja znači "suzdržati se", a šerijatsko značenje ove riječi je "suzdržavanje od stvari koje kvare post od izlaska do zalaska sunca, a prije toga imajući nijjet da se posti."
Pravila posta
Ummet se složio da je post mjeseca ramazana obavezan, i za to postoje dokazi u Kur'anu i sunnetu. Allah kaže (prijevod značenja):
“O, vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da bi ste se grijeha klonili.” (2;183).
Ummet se složio da je post mjeseca ramazana obavezan, i za to postoje dokazi u Kur'anu i sunnetu. Allah kaže (prijevod značenja):
“O, vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da bi ste se grijeha klonili.” (2;183).
Kaže Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: “Islamskih stubova je
pet…” i među njima spominje post ramazana. (Buhari, El-Feth, 1/49).
Ko god prekine post ramazana, bez legitimnog šerijatskog razloga,
počinio je veliki grijeh. Kaže Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we
sellem, opisujući san koji je vidio: “….dok nisam stigao do planine,
gdje sam čuo jake glasove. Upitao sam: Kakvi su to glasovi? Pa mi je
rečeno: To su krici stanovnka Džehennema. Pa su me odveli na drugo
mjesto, gdje sam vidio ljude kako vise okačeni za tetive koljena, a
krajevi usta im razderani i iz njih teče krv. Pa sam pitao: Ko su ovi?
Kažu: To su oni koji su prekidali post prije nego je vrijeme, tj. prije
vremena iftara.” (Sahih el-Targib, 1/420)
Hafiz Zehebi, rahimehullahu, kaže: "Među vjernicima je opće poznato
da onaj koji ne posti ramazan, a nema razloga za to, je gori od onoga
koji čini blud i pije alkohol; muslimani sumnjaju da li je takav uopšte
musliman, smatraju ga otpadnikom i rasipnikom."
Šejhul Islam ibn Tejmije kaže: "Ako neko ne posti ramazan, a zna da
je to haram, a on sam sebi čini halalom, ubijte ga. A ako to čini zato
što je nemoralan, kaznite ga zbog toga što ne posti."
(Medžmu'ul-Fataawa, 25/265)
Vrijednosti posta
Zaista je mnogo vrijednosti u postu, jedna od tih se prenosu u sahih
hadisu, a to je da je Allah odabrao post za Sebe, tj. On Sam nagrađuje i
umnožava nagradu, kao što Allah kaže u hadisu kudsi: “Izuzev posta,
koji je samo Moja stvar, i Ja nagrađujem za njega”. (El-Buhri, El-Feth,
br. 1904; Sahih el-Tergib, 1/407)
“Postu nema sličnog” (El-Nisaa”i, 4/165; Sahih el-Tergib, 1/413),
“a dova postača se ne odbija”(Bilježi ga El- Bejheki, 3/345; El-Silsilat el-Sahih, 1797).
“Postač se raduje dva puta: Kad prekida svoj post i kad sretne Svoga Gospodara”. (Muslim, 2/807)
“Post će se zauzimati za postača na Sudnjem danu, kad kaže: O Allahu,
ja sam ga sprečavao od hrane i uživanja u toku dana, pa dozvoli da se
zauzmem za njega.” (Ahmed, 2/174)
„Miris iz usta postača je kod Allaha bolji od miska.“ (Muslim, 2/807)
“Post je zaštita i tvrđava koja te čuva od vatre.” (Ahmed, 2/402; Sahih el-Tergib , 1/411; Sahih el-Džaami”, 3880).
“Ko god posti jedan dan radi Allaha, Allah će udaljiti njegovo lice 70 godina od Vatre”. (Muslim, 2/808)
“Ko god posti jedan dan tražeći Allahovo zadovoljstvo, pa to bude
zadnji dan njegovog života, ući će u Džennet.” (Ahmed, 5/391; Sahih
el-Tergib, 1/412).
“U Džennetu su vrata po imenu Rejjan, kroz koju će ući samo postači, i
niko osim njih, kad i zadnji od njih uđe, biće zaključana, i niko više
tuda neće proći”. (Buhari, Feth, br. 1797)
“Ramazan je stub islama, Kur'an se počeo objavljivati u njemu, i u
njemu je noć koja je bolja od 1000 mjeseci. Kad počne ramazan, otvore se
vrata Dženneta, a zatvore kapije Džehennema, i okuju se šejtani”.
(Buhari, El-Feth, br. 3277)
“Postiti ramazan je jednako postu 10 mjeseci”. (Musned, Ahmed, 5/280; Sahih el-Tergib, 1/421).
“Ko god posti ramazan zbog imana i nade za nagradom, opraštaju mu se svi počinjeni grijesi”. (Buhari, Feth, br. 37).
“Na kraju svakog posta, Allah bira one koji se oslobađaju Džehennema”. (Ahmed, 5/256; Sahih el-Tergib, 1/419)
Koristi posta
Ima mnogo mudrosti i koristi u postu, a koji su vezani za bogobojaznost. Njegovo značenje je da ako se čovjek drži halala u nadi da zaradi Allahovo zadovoljstvo, i zbog strah od Allahove kazne, na taj način mu postaje lakše da odustane od harama. Ako nečiji stomak osjeća glad, mnogi drugi njegovi organi to neće osjećati, ali ako je neko punog stomaka, onda njegov jezik, oči, ruke i spolni organ osjećaju glad.
Ima mnogo mudrosti i koristi u postu, a koji su vezani za bogobojaznost. Njegovo značenje je da ako se čovjek drži halala u nadi da zaradi Allahovo zadovoljstvo, i zbog strah od Allahove kazne, na taj način mu postaje lakše da odustane od harama. Ako nečiji stomak osjeća glad, mnogi drugi njegovi organi to neće osjećati, ali ako je neko punog stomaka, onda njegov jezik, oči, ruke i spolni organ osjećaju glad.
Post vodi ka pobjedi nad šejtanom, kontroliše prohtjeve i štiti organe.
Kada postač osjeti glad, on proživljava ono što siromašni proživljavaju svaki dan, pa tako on suosjeća sa njima, i udjeljuje im da utole glad. Slušati o gladnima, nije isto što i djeliti glad sa njima, isto kao što ni jahač ne razumije pješaka, sve dok sam ne sjaše i ne prohoda.
Kada postač osjeti glad, on proživljava ono što siromašni proživljavaju svaki dan, pa tako on suosjeća sa njima, i udjeljuje im da utole glad. Slušati o gladnima, nije isto što i djeliti glad sa njima, isto kao što ni jahač ne razumije pješaka, sve dok sam ne sjaše i ne prohoda.
Post vježba želju da se izbjegnu prohtjevi i čuva od grijeha. Pomaže
ti da pobjediš svoju prirodu, i da se odvojiš od svojih navika. Vježba
te također da budeš tačan i organizovan, samo kad bi ljudi to razumjeli.
Post je oblik jednistva muslimana, kad cjeli ummet posti i mrsi
istovremeno.
Post daje veliku priliku daijama, onima koji druge pozivaju u islam. U
ramazanu mnogi dolaze u džamije, mnogo je onih koji su tu po prvi put,
ili koji nisu bili u džamiji dugo vremena, pa im se u ovom mjesecu srca
otvore, i zato treba iskoristiti priliku, i pozivati ih na lijep način,
držati pogodne dersove, govoriti korisne riječi, potpomagati se na
dobročinstvu i takvaluku. Daija ne bi trebao da se poptuno preda
drugima, a da na sebe zaboravi.
Dove za zastitu djece
Bilježi Buharija u svom Sahihu od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao:
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi učio dovu za zaštitu Hasana i Husejna (njegovih unuka), (rekavši):
"U`IZUKUMA BIKELIMATILLAHI ETTAMETI MIN KULLI ŠEJTANIN VE HAMMETIN VE MIN KULLI AJNIN LAMMETIN"
(SA ALLAHOVIM POTPUNIM RIJEČIMA TRAŽIM ZAŠTITU ZA VAS OD SVIH ŠEJTANA I SVIH OTROVNIH ŽIVOTINJA I OD SVAKOG OKA IZ KOJEG IZLAZI ZLOBA (zavist, urok i slično)".
Takođe, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, u kojem je došlo da je je pred spavanje učio Mu'avvizat (Kulhuvallah, Felek i Nas ili samo Felek i Nas) u svoje šake pa bi potirao po svome čitavom tijelu, a kaže ona (Aiša) da kada se razbolio i bio u svojoj smrtnoj bolesti ona mu je učila iste sure i potirala po njegovom tijelu.
Prema tome, i jedno i drugo ima osnova s tim da je sunnet po pitanju djece ono što je spomenuto u prvom hadisu. Ve billahi tevfik.
Učenje određenog zikra (dove, sure i ajeti) pred spavanje, preporučio je i učio Poslanik,salallahu alejhi ve sellem, kako je došlo u sahih predajama. Zbog toga svaki musliman pred spavanje, da bi bio zaštičen od šejtana (džina), ružnih snova, nesanice i sl, treba uraditi sljedeće:
- Uzeti abdest kao za namaz
- Obući čistu pidžamu
- Očistiti posteljinu
- I proučiti zikr pred spavanje na sljedeći način:
1) Sjesti na krevet i skupiti šake te u njih proučiti po tri puta sure: Ihlas, Felek i Nas, onda puhnuti u šake a zatim potrati dlanovima čitavo tijelo koliko si u mogučnsoti, počevši od glave. Aisa, r.a, prenosi da je Poslanik, Poslanik,salallahu alejhi ve sellem, svaku noc, kada bi legao u postelju, sakupio ruke i proucio, pusuci u njih: Kul huvellahu ehad, Kul e'uzu bi Rabbi-l-felek i Kul e'uzu bi Rabbi-n-nas, a onda bi rukama potrao po svome tijelu, pocevsi od glave i lica, pa sve dokle bi mogao doprijeti. To je cinio tri puta. (Sahihu-l-Buhari)
2) Učenje Ajetul kursije. Rekao je Poslanik, Poslanik,salallahu alejhi ve sellem:” Kada legnes u postelju, prije nego zaspes prouci Ajetul-kursijju. Allah ce ti odrediti čuvara da ti se šejtan ne približi tokom noci sve do sabaha. (Sahihu-l-Buhari)
3) Učenje posljednja dva ajeta sure El-Bekare. Rekao je Poslanik, Poslanik,salallahu alejhi ve sellem:“ "Ko navece prouci posljednja dva ajeta sure El-Bekare (Amenerresulu), bice mu dovoljna zastita te noci". (Buharija i Muslim).
4) Postoje još određene dove i zikrovi koji se uče pred spavanje, ali sam ovo samo naveo zbog prirode pitanja.
Dakle, ako imamo malu djecu koja još nisu naučili sure, ajete i dove koje se uče pred spavanje, njihov roditelj to može uraditi za njih na sljedeći način.
Sjesti će pored njihovog kreveta, skupit će svoje šake te u njih proučiti po tri puta sure: Ihlas, Felek i Nas, zatim će u iste te šake proučiti Ajetul Kursiju i zadnja dva ajeta sure El-Bekare. Kad završi sa učenjem, puhnut će u ruke a zatim će svoje dijete ili djecu, potrati tim rukama od glave prema nogama.
Ili, može da sve to prouči ali bez puhanja u šake, nego kad završi sa učenjem svega navedenog, da samo puhne u lice svog dijeteta ili djece, te ih Bismilom pokrije i Bismilom ugasi svijetlo.
Takođe, važno je napomenuti da u dječijoj sobi na zidovima ne bude slika životinja ili ljudi. Allah zna najbolje!
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi učio dovu za zaštitu Hasana i Husejna (njegovih unuka), (rekavši):
"U`IZUKUMA BIKELIMATILLAHI ETTAMETI MIN KULLI ŠEJTANIN VE HAMMETIN VE MIN KULLI AJNIN LAMMETIN"
(SA ALLAHOVIM POTPUNIM RIJEČIMA TRAŽIM ZAŠTITU ZA VAS OD SVIH ŠEJTANA I SVIH OTROVNIH ŽIVOTINJA I OD SVAKOG OKA IZ KOJEG IZLAZI ZLOBA (zavist, urok i slično)".
Takođe, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, u kojem je došlo da je je pred spavanje učio Mu'avvizat (Kulhuvallah, Felek i Nas ili samo Felek i Nas) u svoje šake pa bi potirao po svome čitavom tijelu, a kaže ona (Aiša) da kada se razbolio i bio u svojoj smrtnoj bolesti ona mu je učila iste sure i potirala po njegovom tijelu.
Prema tome, i jedno i drugo ima osnova s tim da je sunnet po pitanju djece ono što je spomenuto u prvom hadisu. Ve billahi tevfik.
Učenje određenog zikra (dove, sure i ajeti) pred spavanje, preporučio je i učio Poslanik,salallahu alejhi ve sellem, kako je došlo u sahih predajama. Zbog toga svaki musliman pred spavanje, da bi bio zaštičen od šejtana (džina), ružnih snova, nesanice i sl, treba uraditi sljedeće:
- Uzeti abdest kao za namaz
- Obući čistu pidžamu
- Očistiti posteljinu
- I proučiti zikr pred spavanje na sljedeći način:
1) Sjesti na krevet i skupiti šake te u njih proučiti po tri puta sure: Ihlas, Felek i Nas, onda puhnuti u šake a zatim potrati dlanovima čitavo tijelo koliko si u mogučnsoti, počevši od glave. Aisa, r.a, prenosi da je Poslanik, Poslanik,salallahu alejhi ve sellem, svaku noc, kada bi legao u postelju, sakupio ruke i proucio, pusuci u njih: Kul huvellahu ehad, Kul e'uzu bi Rabbi-l-felek i Kul e'uzu bi Rabbi-n-nas, a onda bi rukama potrao po svome tijelu, pocevsi od glave i lica, pa sve dokle bi mogao doprijeti. To je cinio tri puta. (Sahihu-l-Buhari)
2) Učenje Ajetul kursije. Rekao je Poslanik, Poslanik,salallahu alejhi ve sellem:” Kada legnes u postelju, prije nego zaspes prouci Ajetul-kursijju. Allah ce ti odrediti čuvara da ti se šejtan ne približi tokom noci sve do sabaha. (Sahihu-l-Buhari)
3) Učenje posljednja dva ajeta sure El-Bekare. Rekao je Poslanik, Poslanik,salallahu alejhi ve sellem:“ "Ko navece prouci posljednja dva ajeta sure El-Bekare (Amenerresulu), bice mu dovoljna zastita te noci". (Buharija i Muslim).
4) Postoje još određene dove i zikrovi koji se uče pred spavanje, ali sam ovo samo naveo zbog prirode pitanja.
Dakle, ako imamo malu djecu koja još nisu naučili sure, ajete i dove koje se uče pred spavanje, njihov roditelj to može uraditi za njih na sljedeći način.
Sjesti će pored njihovog kreveta, skupit će svoje šake te u njih proučiti po tri puta sure: Ihlas, Felek i Nas, zatim će u iste te šake proučiti Ajetul Kursiju i zadnja dva ajeta sure El-Bekare. Kad završi sa učenjem, puhnut će u ruke a zatim će svoje dijete ili djecu, potrati tim rukama od glave prema nogama.
Ili, može da sve to prouči ali bez puhanja u šake, nego kad završi sa učenjem svega navedenog, da samo puhne u lice svog dijeteta ili djece, te ih Bismilom pokrije i Bismilom ugasi svijetlo.
Takođe, važno je napomenuti da u dječijoj sobi na zidovima ne bude slika životinja ili ljudi. Allah zna najbolje!
23. 06. 2014.
Islamske mudrosti
Iblisov odgovor Prenosi Vehb ibn Munebbih da je Iblis sreo Jahja, a.s., pa ga je Jahja, a.s., upitao: ''Reci mi koje vrste ljudi postoje i koju od tih skupina vi šejtani najviše volite?'' Iblis mu odgovori: ''Postoje ljudi koji su zaštićeni od našeg djelovanja, to su oni poput tebe i mi im ništa ne možemo. Postoji i skupina ljudi koja je u našim rukama poput lopte u dječijim rukama, mi im radimo šta hoćemo i kako hoćemo. A postoji i treća skupina i ona nam je... ... najteža i najgora, to su ljudi koje mi napadnemo i oni učine grijeh, i kad mi pomislimo da smo ih upropastili, oni se pokaju Allahu i učine istigfar i tako pokvare sve ono što smo mi uradili. Niti možemo niti hoćemo odustati od toga da ih navraćamo na grijeh, a niti možemo ostaviti svoj zacrtani cilj."
Prenosi se da je neki čovjek došao Ibrahimu ibn Edhemu i rekao mu: ''Moja duša me neprestano navodi na grijehe, pa me posavjetuj kako da se toga oslobodim.'' Ibrahim ibn Edhem mu odgovori: ''Kad te duša pozove u grijeh prema Allahu, ti se slobodno prepusti grijesima, ali pod nekoliko uvjeta.'' ''Koji su to uvjeti?'', upita čovjek. Ibrahim mu reče: ''Kada budeš želio učiniti grijeh onda to učini na mjestu gdje te Allah ne vidi.'' Čovjek mu reče: ''Subhanallah, kako da to učinim kad me Allah svugdje vidi!'' Zatim mu reče: ''Kada te duša pozove u grijeh učini to, ali ne na Allahovoj zemlji.'' Čovjek reče: ''Ali kako kad je sva zemlja Allahova!'' Ibrahim ibn Edhem je nastavio: ''Kada budeš želio učiniti grijeh nemoj jesti ništa od opskrbe koju Allah daje.'' Čovjek uzviknu: ''A zar sva opskrba nije od Allaha!'' Kada budeš želio učiniti grijeh, i kada te nakon smrti meleki povedu u Vatru, nemoj ih slušati.'' ''A kako da ih ne slušam i kako da se oduprem kad je to nemoguće.'' ''Kada budeš čitao svoje grijehe iz knjige koja će ti biti data na Sudnjem danu, nemoj ih priznati već poreci da si to činio.'' A gdje su kiramen-katibini, gdje su meleki čuvari, gdje su ostali svjedoci koji će svjedočiti protiv čovjeka?'' Na kraju mu Ibrahim ibn Edhem reče: ''Pa kako se onda ne stidiš da činiš grijehe prema Allahu, a On te vidi, podario ti je život i opskrbu, dao ti zdravlje i snagu?!'' Nakon tih savjeta čovjek je počeo plakati i kroz suze je govorio: ''Tako mi Allaha, od danas neću biti nepokoran Allahu, dž.š.''
Razumom protiv strasti Islamski učenjaci su kazali: ''Allah, dž.š., stvorio je meleke i podario im razum bez strasti, životinje je stvorio i podario im strast bez razuma, a stvorio je čovjeka i podario mu i razum i strast. Pa kod kojeg čovjeka razum nadvlada strasti, on je na stepenu meleka, a kod koga strast nadvlada razum, on je na stepenu životinje.'' Duševno stanje jednog pobožnjaka Prenosi se od Džafera ibn Berkana da je rekao: ''Slušao sam mnogo o pobožnosti i dobroti Junusa ibn Ubejda pa sam mu napisao pismo sljedećeg sadržaja: 'Dragi i poštovani brate! Volio bih da mi odgovoriš na moje pismo i da mi opišeš svoje duševno stanje. Selam!' On mi je u svom odgovoru ovo napisao: 'Tražio si od mene da ti opišem stanje svoje duše i evo ja to činim, ali nerado. Znaj da sam svoju dušu stavio na ispit na taj način što sam je pokušao nagovoriti da voli drugim ljudima isto što i sebi i da mrzi drugim ljudima ono što mrzi i sebi, pa sam se uvjerio da je još uvijek daleko od toga. I pokušao sam je nagovoriti da druge ljude ne spominje osim po dobru, ali njoj je lakši post u najdužem ljetnom danu po najvećoj vrelini od toga. Dragi brate, eto takvo je stanje moje duše.''' Neprolaznost žudnje za vlašću i vodstvom Rekao je Hasan Basri: ''Jasan znak da je čovjek daleko od Allahove milosti i da ga je Allah napustio jeste njegovo bavljenje i zanimanje onim što ga se ne tiče.'' A imam Šatibi kazao je: ''Zadnje što nestaje iz srca pobožnih ljudi jeste žudnja za vlašću i vodstvom.''
Prepao se Allahove milosti Prenosi se da je Sulejman ibn Abdul-Melik jedanput čuo grmljavinu i vidio sijevanje munja pa se mnogo uplašio. Primijetio je to Omer ibn Abdul-Aziz i rekao mu: ''O vođo pravovjernih! Ovo je glas Allahove milosti, kako ćeš se tek prepasti kad čuješ glas Njegove kazne.'' Uzaludna nada Rekao je imam Ibnul-Dževzi: ''O ti koji žudiš da u Džennet uđeš! Samo zbog jednog grijeha tvoj praotac Adem je iz njega istjeran, pa zar misliš da ćeš ti ući u Džennet sa mnoštvom svojih grijeha za koje se ni pokajao nisi!'' Osobine postojanog vjernika Prenosi se da je jedan islamski mudrac rekao: ''Znak po kojem se može prepoznati onaj ko je ustrajan u vjeri jeste da bude poput brda, jer brdo se topi na vrelini, učvršćuje na hladnoći, vjetar ga ne može pomjeriti niti poplava odnijeti. Tako je i sa ustrajnim vjernikom: ako mu neko učini dobročinstvo, to ga neće navesti da nepravedno podržava onoga ko mu je dobro učinio, ako neko nešto hrđavo učini prema njemu, to ga neće navesti da bude nepravedan prema tom čovjeku, prohtjevi njegove duše ga ne mogu navesti da čini ono što je suprotno Allahovom naređenju niti ga dunjalučke blagodati i ljepote odvode od pokornosti Allahu, dž.š.''
Kako do Allahovog rahmeta
- Donošenje salavata na Poslanika s.a.v.s
Od djela koja su veoma lahka, a za koja su obećane velike nagrade, a ujedno su i zapostavljena jeste donošenje salavata na Poslanika s.a.v.s. Enes r.a. prenosi riječi od Poslanika s.a.v.s.: «Ko donese jedan salavat na mene, Allah na njega donese deset salavata, oprosti mu deset grešaka i poveća mu deredže za deset stepeni.» (En-Nesai, sahih po Albaniju)
- Dobročinstvo prema roditeljima
Aiša r.a. prenosi od Poslanika s.a.v.s.: «Zaspao sam i vidio sebe u Džennetu. Čuo sam gals koji uči Kur´an, pa sam upitao: «Ko je ovo?» Rekli su: «Harise ibn Nu´man» Zatim je rekao Poslanik s.a.v.s.: «Tako je sa dobročinstvom roditeljima. Tako je sa dobročinstvom roditeljima, a bio je veliki dobročinitelj majci.» (Ahmed-sahih) U hadisu od Ebu Derda´a stoji da mu je došao jedan čovjek i rekao: «Ja imam ženu, mati mi naređuje da je pustim.» Pa mu je Eba Derda rekao: «Ja sam čuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je rekao: «Roditelji su srednja vrata Dženneta, pa ako hoćeš, zapostavi ta vrata, ili ih čuvaj.» (Tirmizi-sahih)
- Dobročinstvo roditeljima biva razlogom zadovoljstva Uzvišenoga....
Od Abdullaha b. Amra r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: «Zadovoljstvo Gospodara je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je u drdžbi roditelja.» (Tirmizi- sahih po šejhu Albaniju)
- Dobročinstvo roditeljima je i razlog ozdravljenja i primanja dove.
To nam potvrđuje događaj sa Uvejs b. Amrom El-Karnijem.Omer r.a. kada bi se susrećao sa grupom putnika iz Jemena, pitao bi ih za Uvejsa. Kada ga je sreo, upitao ga je: «Jesi li ti Uvejs?» Uvejs je potvrdno odgovorio. «Da li si bio bolestan, pa si ozdravio?» Uvejs je opet potvrdno odgovorio. Na to mu je Omer r.a. rekao da je čuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je rekao: «Doći će vam Uvejs, koji je bio bolestan pa je ozdravio. Ima majku kojoj čini dobročinstvo. Da nešto zatraži od Allaha, On bi mu dao. Ako budete mogli, tražite da čini dovu za vas.» «Pa traži oprosta za mene», reče mu Omer. Pa je Uvejs proučio dovu za Omera. (Muslim)
- Obilazak rodbine i pažnja prema njima
Od djela koja su veoma lahka za učini, a za koja se obećava velika nagrada, kako ovodunjalučka tako i ahiretska, jeste i obilazak rodbine.
Ebu Ejjub r.a. nam je prenio kako je jedne prilike Poslanika s.a.v.s. zaustavio jedan beduin,dok je Poslanik s.a.v.s. bio na putovanju. Beduin je uzeo za ular Poslanikove jahalice i rekao: «O, Allahov Poslaniče, uputi me na djelo koje će me približiti Džennetu, a udaljiti od vatre!» Pa je Poslanik s.a.v.s. pogledao u ashabe i rekao: «Zaista je ovaj upućen (jer je postavio dobro pitanje)!» Zatim je čovjeka upitao: «Kako reče?» Pa beduin ponovi pitanje. Zatim mu Poslanik s.a.v.s. odgovori: «Obožavaj Allaha, ne pripisuj Mu sudruga, obavljaj namaz, daji zekat, obilazi rodbinu, i pusti moju devu.» Kada je čovjek otišao, Poslanik s.a.v.s. se obrati ashabima: «Ako ustraje u onome što sam mu naredio ući će u Džennet.» (Mutefekun alejhi)
Pošto mi volimo i ovodunjalučke užitke i koristi, spomenut ćemo još jedan hadis na ovu temu.
Enes r.a. je prenio da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: «Ko voli da mu se otvori nafaka, da mu se produži edžel neka obilazi rodbinu.» (Buhari)
Islam na uči i podstiče da, kada nas rodbinu napusti, ostavi i zapostavi, da mi njih tada obilazimo i pazimo.
U tom smislu je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Nije obilazak rodbine da obiđeš onoga koji tebi dođe, već je obilazak rodbine da posjetiš one koji su tebe ostavili.» (Buhari)
Ebu Ejjub r.a. nam je prenio kako je jedne prilike Poslanika s.a.v.s. zaustavio jedan beduin,dok je Poslanik s.a.v.s. bio na putovanju. Beduin je uzeo za ular Poslanikove jahalice i rekao: «O, Allahov Poslaniče, uputi me na djelo koje će me približiti Džennetu, a udaljiti od vatre!» Pa je Poslanik s.a.v.s. pogledao u ashabe i rekao: «Zaista je ovaj upućen (jer je postavio dobro pitanje)!» Zatim je čovjeka upitao: «Kako reče?» Pa beduin ponovi pitanje. Zatim mu Poslanik s.a.v.s. odgovori: «Obožavaj Allaha, ne pripisuj Mu sudruga, obavljaj namaz, daji zekat, obilazi rodbinu, i pusti moju devu.» Kada je čovjek otišao, Poslanik s.a.v.s. se obrati ashabima: «Ako ustraje u onome što sam mu naredio ući će u Džennet.» (Mutefekun alejhi)
Pošto mi volimo i ovodunjalučke užitke i koristi, spomenut ćemo još jedan hadis na ovu temu.
Enes r.a. je prenio da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: «Ko voli da mu se otvori nafaka, da mu se produži edžel neka obilazi rodbinu.» (Buhari)
Islam na uči i podstiče da, kada nas rodbinu napusti, ostavi i zapostavi, da mi njih tada obilazimo i pazimo.
U tom smislu je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Nije obilazak rodbine da obiđeš onoga koji tebi dođe, već je obilazak rodbine da posjetiš one koji su tebe ostavili.» (Buhari)
- 4. Pažnja prema hudovicama i siromasima-iznemoglima
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Onaj ko pazi na hudovicu i na siromaha, on je kao borac na Allahovom putu, ili kao onaj koji posti danju a klanja noću.» (Buhari)
Pogledajte samo uzvišenost i potpunost ove vjere, kako ljude podstiče na najljepša djela, na ono što će društvo urediti. Kroz ta djela naš i ovosvjetski život postaje skladan, uređen i sretan.
Od osoba koje imaju veliko pravo kod nas jeste i naš komšija. Komšija ima veliko pravo u islamu. Mnogo je hadisa o tome, a jedan od njih je slijedeći:
Od Abdullaha b. Amra r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Najbolji prijatelj kod Allaha je onaj koji je najbolji prema svojim prijateljima, a najbolji komšija kod Allaha je onaj koji je najbolji prema svome komšiji.» (Tirmizi-sahih)
Zaista čovjek svojim lijepim ponašanjem prema svome komšiji, prema svojoj rodbini i ostalima, čini čuda. Zbog toga ljudi zavole, cijene, poštuju, i nije ni čudno što su tolike nagrade obećane za lijepo ponašanje. Aiša r.a. je prenijela hadis: « Zaista će mu´min svojim lijepim ponašanjem dostići stepene postača i klanjača.» (Ebu Davud-sahih)
To lijepo ponašanje (Ahlak) sastoji se od mnogo svojstava i osobina, a mi ćemo spomenuti neke.
Pogledajte samo uzvišenost i potpunost ove vjere, kako ljude podstiče na najljepša djela, na ono što će društvo urediti. Kroz ta djela naš i ovosvjetski život postaje skladan, uređen i sretan.
Od osoba koje imaju veliko pravo kod nas jeste i naš komšija. Komšija ima veliko pravo u islamu. Mnogo je hadisa o tome, a jedan od njih je slijedeći:
Od Abdullaha b. Amra r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Najbolji prijatelj kod Allaha je onaj koji je najbolji prema svojim prijateljima, a najbolji komšija kod Allaha je onaj koji je najbolji prema svome komšiji.» (Tirmizi-sahih)
Zaista čovjek svojim lijepim ponašanjem prema svome komšiji, prema svojoj rodbini i ostalima, čini čuda. Zbog toga ljudi zavole, cijene, poštuju, i nije ni čudno što su tolike nagrade obećane za lijepo ponašanje. Aiša r.a. je prenijela hadis: « Zaista će mu´min svojim lijepim ponašanjem dostići stepene postača i klanjača.» (Ebu Davud-sahih)
To lijepo ponašanje (Ahlak) sastoji se od mnogo svojstava i osobina, a mi ćemo spomenuti neke.
- 5. Poniznost prema ljudima koji te okružuju
Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi na slijedeći način opisuje ashabe: «Muhamed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima a milostivi među sobom...»
Prenosi se od Sevbana r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Ko umre a čist je (nema pri sebi) od 3 svojstva; oholost, krađa iz ratnog plijena i dugovanje, ući će u Džennet.»
Takođe se od Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: «Sadaka nije umanjila imeta. I Allah nije povećao robu zbog oprosta ništa do ponos, i niko se nije ponizio Allaha radi, a da ga Allah nije uzdigao.»
Prenosi se od Sevbana r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Ko umre a čist je (nema pri sebi) od 3 svojstva; oholost, krađa iz ratnog plijena i dugovanje, ući će u Džennet.»
Takođe se od Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: «Sadaka nije umanjila imeta. I Allah nije povećao robu zbog oprosta ništa do ponos, i niko se nije ponizio Allaha radi, a da ga Allah nije uzdigao.»
- Čuvanje jezika
Je li teško da čovjek čuva svoj jezik, da njime ne vrijeđa nikog?! To je ono za šta je Poslanik s.a.v.s. rekao da je najbolji islam.
Prenosi se Ebu Musa El-Ešarija da je Božiji Poslanik s.a.v.s. bio upitan o najboljem islamu, pa je rekao: «Onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni drugi muslimani.» (Buhari)
Pogledajte kako se u ovom hadisu sigurnost od jezika spominje prije sigurnost od ruku. To je zato, jer su rane prouzrokovane jezikom puno dublje i teže, i puno više bole nego rane i uvrede ruku.
Ko hoće garanciju za Džennet lično od Poslanik s.a.v.s., neka pročita slijedeci hadis i sprovede ga u praksu: «Ko meni garantuje za jezik i za spolni organ, ja njemu garantujem Džennet.» (Buhari)
Prenosi se Ebu Musa El-Ešarija da je Božiji Poslanik s.a.v.s. bio upitan o najboljem islamu, pa je rekao: «Onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni drugi muslimani.» (Buhari)
Pogledajte kako se u ovom hadisu sigurnost od jezika spominje prije sigurnost od ruku. To je zato, jer su rane prouzrokovane jezikom puno dublje i teže, i puno više bole nego rane i uvrede ruku.
Ko hoće garanciju za Džennet lično od Poslanik s.a.v.s., neka pročita slijedeci hadis i sprovede ga u praksu: «Ko meni garantuje za jezik i za spolni organ, ja njemu garantujem Džennet.» (Buhari)
Prenosi se od Ebu Musa El-Ešarija r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Svaki musliman je dužan davati sadaku.» Pa su upitali: «A šta ako nema?» «Neka zaradi i sebi priušti, i neka jedan dio udijeli», odgovori Poslanik s.a.v.s. «A ako ne mogne ili ne učini to?», opet će ashabi. «Neka pomogne onima koji su u potrebi», odgovori Poslanik s.a.v.s. «A šta ako to ne uradi?», upitaše ashabi. Poslanik s.a.v.s. odgovori: «Neka naređuje dobro a odvraća od zla.» Ashabi opet upitaše: «A šta ako ne uradi to?» Poslanik s.a.v.s. im odgovori: «Neka se čuva zla, to mu je sadaka.» (Buhari)
Naređivanje na dobro i odvraćanje od zla
Uvjeti koje treba ispuniti onaj koji naređuje na dobro i odvraća od zla
Tri su osnovna uvjeta koje treba da ispuni onaj koji naređuje na dobro i odvraća od zla. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: ''On mora da posjeduje tri stvari: znanje, blagost i strpljenje. Znanje prije samog naređivanja i odvraćanja, blagost u toku, a strpljenje nakon svega.'' (Medžmuatul-Fetawa, 28/137) Sigurno smo svi mi bili svjedoci katastrofalnih posljedica po da'wu zbog pojedinaca koji su sebi dali za pravo da pozivaju u Allahovu vjeru a da pri tome nisu ispunjavali neke ili nijedan od ovih uvjeta.
Historijat naređivanja na dobro i odvraćanja od zla
Prvi koji je naređivao na dobro i odvraćao od zla bio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Čitav njegov život sastojao se od da’we, džihada, odgajanja te naređivanja na dobro i odvraćanja od zla. Primjer za ovo je skoro svaki hadis, mi ćemo navesti samo jedan. Prenosi Džabir ibn Jezid od svog oca da je klanjao za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada su završili namaz primijetili su da dvojica ljudi nisu klanjala. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih pozva da priđu, pa ih upita zbog čega nisu klanjali sa njima. Oni rekoše da su već klanjali na putu. Na to im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ''Nemojte više tako postupati, ako neko od vas klanja na putu, pa zatekne imama da klanja neka klanja sa njim, s tim da će to njemu biti nafila.'' (Ebu Davud, 488) Poznati su i mnogi primjeri ashaba koji su naređivali na dobro i odvraćali od zla. Najpoznatiji primjer za to je primjer Ebu Bekra kada je poveo rat protiv otpadnika od vjere nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Postoji sedam stepena uklanjanja zla. Dobro treba paziti na te stepene i ne prelaziti na žešći stepen ako se blažim može ukloniti zlo. Stepeni uklanjanja zla su:
1. poučavanje počinioca da je određena stvar zlo,
2. opomena i podsjećanje na Allahovu, dželle šanuhu, kaznu,
3. povišenje glasa,
4. uklanjanje rukom,
5. prijetnja nečim (kako bi se počinilac uplašio),
6. udarac bez oružja,
7. upotreba oružja.
Osnova u ovome je hadis koji prenosi Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhum, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko vidi neko zlo, neka ga ukloni rukom, a ako ne može, onda govorom, a ako ne može, onda neka to prezre srcem, a to je najslabiji vid imana.'' (Muslim, 2621) Upitan je imam Ahmed, Allah mu se smilovao, da li je naređivanje na dobro i odvraćanje od zla obaveza svakog muslimana ako se boji za sebe? On je odgovorio: ''To mu je obaveza sve dok se ne uplaši za sebe, ako se to dogodi onda mu nije obaveza i ne treba to da radi.'' (Naređivanje na dobro od Hallala, str. 67) Sunnet svih poslanika bio je uklanjanje zla rukom, Allah, dželle šanuhu, nam navodi primjer Ibrahima, alejhis-selam, pa u prijevodu značenja kaže: ''I porazbija ih on u komade, osim onoga najvećeg, da bi se njemu obratili.“ (Al-Anbija, 58) Svima nam je dobro poznat događaj kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom oslobađanja Mekke porazbijao sve kipove. Opet napominjemo da se ovo radi kada prethodne metode ne urode plodom.
Prijetnja nečim (kako bi se uplašio)
U osnovi ovo se vraća na vlast koja ima snagu da prijeti raznim kaznama, od zatvora do novčanih kazni, kako bi zaštitili običan svijet od zulumćara. Primjer za ovo je primjer Ibrahima, alehis-selam, kada je rekao: ''Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti.“ (Al-Anbija, 57) Isto tako svima nam je poznat primjer kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom osvajanja Mekke za određene mušrike rekao da će ih ubiti pa makar se sakrili ispod pokrivača Kabe.
Udarac bez oružja
To je sprovođenje šerijatskih kazni poput bičevanja i sl. Ovo sprovodi samo vlast i nikako običan svijet. Dok je npr. udaranje (samo koliko da ga zaboli) djece radi ostavljanja namaza dozvoljeno pojedincima.
Upotreba oružja
Dokazi za ovaj način uklanjanja zla su mnogobrojni, Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja kaže: ''Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika.“ (El-Maide, 33) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko se odmetne od islama, ubijte ga.'' Poznat nam je primjer Ebu Bekra, radijalllahu anhum, kada je poveo rat protiv onih koji nisu htjeli da daju zekat poslije smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oružje prilikom uklanjanja zla smije samo da upotrijebi vlast, kako ne bi došlo do fesada na Zemlji.
Svaki onaj koji želi da ukloni zlo mora dobro da prouči ove stepene i da zna koji smije upotrijebiti, a koji ne. Moramo voditi računa da postepeno uklanjamo zlo i da ne idemo na žešće metode ako blažim možemo postići cilj. Isto tako treba napomenuti da je nekada bolje prešutjeti neke stvari, jer kada bismo pokušali da ih promijenimo, samo bismo izazvali veće zlo.
21. 06. 2014.
Oprostite drugima ovog ramazana
Poslanik Muhammed (SallAllahu
alejhi wa sallam) je rekao: Musa, sin Imranov je jednom upitao: "O moj
Gospodaru! Ko je najčasniji od Tvojih robova? A On je odgovorio, osoba
koja prašta čak i kad je u poziciji moći" ( Bejheki).
Vi znate da ste u pravu. Znate na šta ciljam - na vremena kada se zavadiš s familijom, prijateljem, šefom, zaposlenikom, saradnicima, učiteljem ili s kim god. Znate da su vaše činjenice tačne ili da vam je nanesena nepravda sa naznakom vrijeđanja, sarkastičnim komentarima ili grubošću.
I tako, vi odlučite ostati
ljuti. Uostalom, imate pravo. Niko ne bi trebao biti tretiran na ovaj
način. Zašto bi oprostio? Ti nisi taj koji je započeo. Ti nisi taj koji
nema ispravne činjenice.
Istina. Moguće da si upravu. Moguće da
si u poziciji vlasti kao što je spomenuto u gornjem hadisu. Ali
opraštanje drugima, osim što pozitivno utječe na naše zdravlje (manje
stresa) i naše umove (jedna manje negativna stvar da se na nju
fokusiramo), nužan je korak za zblizavanje Allahu.
Kako bi mogli
napredovati na ljestvici duhovnog razvoja kada osjećamo gorčinu i
ljutnju prema drugoj osobi? Iako smo moguće u pravu, da li je vrijedno
žrtvovati našu energiju na ljutnju umjesto na napredak?
Zar nema nešto čudno u traženju Božijeg opraštanja naših grijeha, a ne želimo da oprostimo nekome ko je nas povrijedio?
Jedna
od poznatih karakteristika ramazana je praštanje. Poslanik saws je
objasnio u jednom hadisu da je ramazan mjesec čiji početak je milost,
sredina oprost a kraj oslobađanje od vatre. Ovo je najbolje vrijeme da
se traži od Allaha oprost. Također je prekrasno vrijeme da otvorimo
svoje srce i očistimo ga od ljutnje i gorčine opraštajući drugima.
Put
do povezanosti s Allahom je uvijek popločan testovima i teškoćama. Niko
ne dobiva duhovno uzdizanje bez dokazivanja svoje hrabrosti. Ovaj
proces uključuje suočavanje sa svim vrstama teškoća, uključujući i
nepravde od drugih ljudi.
Ako mi zaista želimo Allahovu ljubav,
milost i oprost, moramo se sjetiti da je bol ovoga svijeta privremen, a
da mi radimo na onome što je trajno. Da li vrijedi biti pun gorčine i
usporavati naš napredak? Hoće li nam uistinu koristiti? Kako će naša
ljutnja i gorčina promijeniti osobu koja nas je povrijedila?
Iskoristimo
preostale dane ramazana za opraštanje, otvorivši naša srca onima koji
su nam nanijeli nepravdu i oprostimo im, kao što mi želimo da Allah nama
oprosti.
19. 06. 2014.
Jedan dan posta na ALLAHOM putu
Ovaj hadis bilježe Buharija i Muslim u svojim
Sahihima od Ebu Se'da El-Hidrija. Radijallahu anhu, da Poslanik,
sallallahu laejhi ve sellem, rekao: "Ko posti jedan dan na Allahovom
putu Allah će udaljiti njegovo lice od Vatre sedamdeset jeseni".
Pod riječima "na Allahovom putu" se misli na džihad.
A pod udaljenošću u hadisu "Allah će udaljiti njegovo lice od Vatre" se misli u prenesenom značenju, kako navode Nevevi i drugi, da će biti sačuvan od nje a ne se misli da će biti udaljen od nje spomenutu udaljenost. Dok 'Ajni i ostali smatraju da nema smetnje da se misli na stvarnu udaljenost. A umjesto riječi "njegovo lice" u više rivajeta je došlo "(Allah) će ga (udaljiti)". Riječ "jeseni" znači godina jer u svakoj godini je jesen.
A što se tiče dužine udaljenosti, ona je u mnogim rivajetima hadisa došla različito:
- 70 jeseni u rivajetu Ebu Se'da, radijallahu anhu, kod Buharije i Muslima,
- 100 godina u rivajetu 'Ukbe ibn 'Amira, radijallahu anhu, kod Nesaija,
- 500 godina u rivajetu od Enesa, raijallahu anhu, kod Ibn 'Adijja u "Kamilu",
- udaljenost između nebesa i Zemlje u rivajetu od Ebu Umame, radijallahu anhu, kod Tirmizija, i tako dalje u drugim rivajetima.
Spoj između ovih rivajeta je u sljedećem:A
- da se da prednost rivajetu kod Buharije i Muslima, tj. 70 jeseni, koji je osnovni i najvjerodostojniji za razliku od ostalih u kojima ima slabosti,
- ili da je Uzvišeni Allah obavijestio Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u početku sa najmanjom udaljenošću a zatim ga obavijestio o povećanju udaljenosti i to postepeno,
- ili je moguće da se ta udaljenost razlikuje shodno stanju postača, tj. da li im je post upotpunio sve šarte ili ima manjkavosti.
Prema tome, jedno značenje je da će zbog vrijednosti posta u džihadu biti sačuvan od Vatre u općem smislu, tj. neće u ući u Vatru uopće, pri čemu spomenuta udaljenost ne igra ulogu. A drugo značenje je da će u stvarnom smislu biti udaljen od Vatre 70 (ili više) godina, što znači da neće biti u Vatri nego mnogo daleko od nje. Ve billahi tevfik.
Pod riječima "na Allahovom putu" se misli na džihad.
A pod udaljenošću u hadisu "Allah će udaljiti njegovo lice od Vatre" se misli u prenesenom značenju, kako navode Nevevi i drugi, da će biti sačuvan od nje a ne se misli da će biti udaljen od nje spomenutu udaljenost. Dok 'Ajni i ostali smatraju da nema smetnje da se misli na stvarnu udaljenost. A umjesto riječi "njegovo lice" u više rivajeta je došlo "(Allah) će ga (udaljiti)". Riječ "jeseni" znači godina jer u svakoj godini je jesen.
A što se tiče dužine udaljenosti, ona je u mnogim rivajetima hadisa došla različito:
- 70 jeseni u rivajetu Ebu Se'da, radijallahu anhu, kod Buharije i Muslima,
- 100 godina u rivajetu 'Ukbe ibn 'Amira, radijallahu anhu, kod Nesaija,
- 500 godina u rivajetu od Enesa, raijallahu anhu, kod Ibn 'Adijja u "Kamilu",
- udaljenost između nebesa i Zemlje u rivajetu od Ebu Umame, radijallahu anhu, kod Tirmizija, i tako dalje u drugim rivajetima.
Spoj između ovih rivajeta je u sljedećem:A
- da se da prednost rivajetu kod Buharije i Muslima, tj. 70 jeseni, koji je osnovni i najvjerodostojniji za razliku od ostalih u kojima ima slabosti,
- ili da je Uzvišeni Allah obavijestio Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u početku sa najmanjom udaljenošću a zatim ga obavijestio o povećanju udaljenosti i to postepeno,
- ili je moguće da se ta udaljenost razlikuje shodno stanju postača, tj. da li im je post upotpunio sve šarte ili ima manjkavosti.
Prema tome, jedno značenje je da će zbog vrijednosti posta u džihadu biti sačuvan od Vatre u općem smislu, tj. neće u ući u Vatru uopće, pri čemu spomenuta udaljenost ne igra ulogu. A drugo značenje je da će u stvarnom smislu biti udaljen od Vatre 70 (ili više) godina, što znači da neće biti u Vatri nego mnogo daleko od nje. Ve billahi tevfik.
Najbitniji propisi vezani za obaveznost ramazanskog posta
Ramazanski post je propisan (nareden) druge godine po hidžri, i na tome su jednoglasni svi islamskih ucenjaka.
Allah, azze ve dželle, rekao je: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.”
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Islam je sagraden na pet temelja: svjedocenju da nema istinskog božanstva koje zaslužuje da bude obožavano osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik i rob, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadždža, i postu mjeseca ramazana.”
Najbitniji propisi vezani za obaveznost ramazanskog posta:
- svi islamski ucenjaci jednoglasni su da je post u mjesecu ramazanu obavezan i jedan od temeljnih islamskih obreda.
- svaki musliman i muslimanka, koji su punoljetni, razumni, zdravi i nisu na putovanju – obavezni su da poste.
- npunoljentna djeca nisu obavezna da poste, ali, pohvalno je da ih roditelji navikavaju na post od malih nogu.
- osobe koje nemaju razuma, takoder nisu obavezne da poste.
- ženama u hajzu (mjesecnom ciklucu) i nifasu (postporodajnom ciklusu) zabranjeno je postiti, i ako bi postile, njihov post bio bi neispravan, nego su dužne te dane napostiti.
- bolesnici, kojima njihova bolest prestava ocitu poteškocu pri postu, nisu dužni da poste.
- bolesnik, ako se nada ozdravljenju, obavezan je te dane napostiti kada bude u mogucnosti, a ako je rijec o osobama koje se ne nadaju ozdravljenju – poput staraca, šecernih bolesnika i sl. – onda su obavezni za svaki dan nahraniti po jednog siromaha.
- trudnica – ako se boji za plod, i doilja – ako strahuje za dojence, imaju pravo da ne poste, s tim da su obavezne te dane napostiti. Neki od ucenjaka kažu da im je, pored napaštanja, propisano za svaki dan nahraniti po jednog siromaha, ali, to mišljenje nema jake dokaze. Ako bi, ipak, radi predostrožnosti nahranile, nema smetnje.
- putnici (musafiri), dok su na putovanju nisu obavezni da poste, ali im to nije zabranjeno. Ako žele da poste, nema smetnje, a ako žele da ne poste, nemaju nikakvog grijeha.
- neki od ucenjaka smatraju da je na putovanju vrijednije ne postiti, dok, drugi kažu da je, pak, bolje ipak postiti. Ispravno mišljenje je da ce putnik postupiti onako kako mu je najlakše, a Allah, azze ve dželle, najbolje zna.
- putniku je, u svakom slucaju, pohvalno nekada ne postiti, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nekad postio na putovanju a nekad je takoder i mrsio.
Pravilna ishrana u Ramazanu
Post mjeseca Ramazana i 6 dana mjeseca ševala (mjesec koji dolazi poslije Ramazana),
dakle 36 dana u godini na naš organizam djeluje tako da se u potpunosti
očisti od toksina koji su se nakupljali prethodnu godinu dana. Naučno
je dokazano da jedan dan posta čisti toksine koji se nakupljaju 10 dana.
Ako to pomnožimo sa 36, vidjećemo da je to generalno godišnje čišćenje
organizma. Naša tijela su vrlo aktivne fabrike, rade svaku sekundu. Za
to je potreban unos hrane. Ali, kao i svaka fabrika, ono ima otpadne
materije. Ako se nakupi otpadnih materija toliko da preopterete
organizam i prevrše njegov kapacitet za
Kada bismo imali mogućnost analizirati sve što pojedemo (ili ne
pojedemo, a trebali bismo) u toku dana, vidjeli bismo da sebi nanosimo
veliku štetu i da je tu štetu potrebano nekako otkloniti ako sebi želimo
dobro. Idealno rješenje je post!
Ishrana u Ramazanu se, u suštini, ne bi trebala razlikovati od pravilne ishrane izvan njega. Razlika je samo u rasporedu namirnica koje bismo trebali uzimati. Bitno je nekoliko stvari: umjerenost, raznosvrnost i uravnoteženost.
Ishrana u Ramazanu se, u suštini, ne bi trebala razlikovati od pravilne ishrane izvan njega. Razlika je samo u rasporedu namirnica koje bismo trebali uzimati. Bitno je nekoliko stvari: umjerenost, raznosvrnost i uravnoteženost.
Najbitniji obrok je sehur.
Nećete vjerovati, iftar je manje bitan J. Obično to mijenjamo. Često i
ne jedemo za sehur. Ponekad samo popijemo kafu sa kolačem. Ponekad se
samo napijemo vode da zapostimo. To je pogrešno, pogotovo kada je
Ramazan ljeti, kao što je sada slučaj.
Sehur
je obrok koji ima svojstvo doručka. A često čujemo da doručak nikad ne
treba preskakati. Trebamo jesti obrok sa dobrim omjerom ugljikohidrata,
proteina, masnoća, vitamina, minerala i vode. Hrana koju uzimamo za
sehur treba da je sporo probavljiva, da bi nas držala sitim što duže.
To ćemo postići ako kombinujemo sljedeće namirnice:
- Složene ugljikohidrate: integralni hljeb, kaša ili žitne pahuljice, riža, integralna tjestenina
- Proteine: jaja, meso, sirevi, mlijeko, jogurt, riba i mahunarke
- Nezasićene masnoće: riba, hladno prešana ulja, nezasoljeni
orašasti plodovi (orah, badem, kikiriki, lješnik…) te sjemenke
(tikva, suncokret…)
- Vitamine i minerale: salata ili neko voće (hurme, banana,
voće s korom jer sadrži više vlakana koja će nas držati sitim), dobro je
jesti i sušeno voće, a ne svježe
- Tečnost: najbolje voda, svježe iscijeđeni sokovi (manja količina).
Iako je ovdje nabrojano mnogo namirnica i skrenuta je pažnja na bitnost sehura, to ne znači da se trebamo prejesti. Nije bitna količina, nego je bitan kvalitet, koji se vrlo lako može postići dobrom kombinacijom gore navedenih namirnica, pa čak ako se uzmu i u manjim količinama.
Iftar je obrok za koji je bitnije znati kako jesti, nego šta jesti. Vrlo je bitno ne požuriti sa jelom i ne najesti se odjednom. Hrana se treba dobro žvakati prije gutanja, da bi spremna došla u želudac. Treba se jesti lako probavljiva hrana da bi organizam do sehura stigao iskoristiti namirnice koje uzmemo. Najbolje jeprekinuti post hurmom i sa nekoliko gutljaja obične vode. Dobro je u vodu ucijediti par kapi limuna, koji će pomoći čišćenju sluzi koja se nakupila u probavnom sistemu u toku posta. Može se pojesti i neka voćka ili manja količina voćne salate. Voće se ne jede na pun stomak, jer onda ne uspije da se apsorbira pošto ga ometa druga hrana, nego istruhne i nadima nas. Dobro je ovako prekinuti post, jer se pokrene probava koja je mirovala 18 sati i pripremi se za ostatak obroka. Onda bi bilo dobro klanjati i servirati ostatak jela pa tek onda jesti ostatak.
Iako je ovdje nabrojano mnogo namirnica i skrenuta je pažnja na bitnost sehura, to ne znači da se trebamo prejesti. Nije bitna količina, nego je bitan kvalitet, koji se vrlo lako može postići dobrom kombinacijom gore navedenih namirnica, pa čak ako se uzmu i u manjim količinama.
Iftar je obrok za koji je bitnije znati kako jesti, nego šta jesti. Vrlo je bitno ne požuriti sa jelom i ne najesti se odjednom. Hrana se treba dobro žvakati prije gutanja, da bi spremna došla u želudac. Treba se jesti lako probavljiva hrana da bi organizam do sehura stigao iskoristiti namirnice koje uzmemo. Najbolje jeprekinuti post hurmom i sa nekoliko gutljaja obične vode. Dobro je u vodu ucijediti par kapi limuna, koji će pomoći čišćenju sluzi koja se nakupila u probavnom sistemu u toku posta. Može se pojesti i neka voćka ili manja količina voćne salate. Voće se ne jede na pun stomak, jer onda ne uspije da se apsorbira pošto ga ometa druga hrana, nego istruhne i nadima nas. Dobro je ovako prekinuti post, jer se pokrene probava koja je mirovala 18 sati i pripremi se za ostatak obroka. Onda bi bilo dobro klanjati i servirati ostatak jela pa tek onda jesti ostatak.
Dobro je pojesti supu ili čorbu, pa nešto još lagano. Ne smijemo se
najesti preko mjere jer to ne dozvoljava želucu da odradi svoj dio
probave i hrana nepripremljena ode u crijeva, tako da nećemo imati
koristi od tako nepripremljene hrane. Imaćemo samo težinu u stomaku,
nadimanje, bolove , a hranjive materije neće se iskoristiti. Idealno bi
bilo kada bismo jednu trećinu želuca napunili hranom, drugu vodom i
treću ostavili praznu, kako znamo iz sunneta Poslanika salallahu alejhi
ve sellem
Dobro je kombinovati sljedeće namirnice za iftar:
Nemasno meso (piletina, teletina, puretina, manje količine crvenog mesa itd.)
Meso ribe, morske plodove
Riža
Krompir
Tjestenine i hljeb (ne od integralnog nego od bijelog brašna)
Raznovrsno povrće
Svježe voće (lubenica, dinja, nekatarine, grožđe, narandže isl.)
Ako pijete kahvu, trebalo bi da pričekate nekih sat-dva. Onda možete
popiti kahvu, pojesti nešto slatko (iako ga trebate izbjegavati,
pogotovo ako je agdali i saftaliJ). I onda, iza teravije bi trebali
pojesti još jedan obrok. Najbolje da to bude voće, povrće, nešto vrlo
lagano, jer ćete opet za nekoliko sati jesti sehur.
Sljedeće treba izbjegavati (isto kao i izvan Ramazana):
Prženu, masnu i prezačinjenu hranu
Hranu koja sadrži previše šećera
Preslanu hranu
Prejedanje
Previše crnog čaja i kahve na sehuru
Pušenje cigareta.
Kada se priča o unosu vode u organizam, ne morate se brinuti ako ne
pijete 2 l vode. To čak može biti i opasno. Kada se kaže da se treba
unijeti toliko vode, to podrazumijeva ukupnu vodu, koja se nalazi i u
voću i povrću i ostalim namirnicama. Ali, isto tako, ako jedete preslanu
hranu, pijete puno kafe i crnog čaja, onda vam ni 2 l možda neće biti
dovoljno. Kafa i čaj djeluju tako da potpomažu izlučivanje vode iz
organizma. Slana hrana traži da pijemo dosta vode, da bi se postigla
ravnoteža elektrolita u organizmu, onda tu vodu i so organizam mora
izlučiti, a to može znatno da optereti organizam, pogotovo bubrege.
Dnevni gubitak tečnosti u procentu 1-2 %, neće negativno djelovati na
organizam, ali veći gubitak može biti poguban. Na nama je da budemo
odgovorni i da se pravilno hranimo da bismo to izbjegli.
Znaćemo da se pravilno hranimo onda kada se budemo dobro osjećali i
budemo mogli obavljati lakše dnevne poslove u toku posta bez smetnje.
Ukoliko se ne osjećamo dobro, to nije zbog posta, nego zbog toga što se
nepravilno hranimo.
Naravno, postoje stanja i bolesti kada čovjek ne bi trebao (ili ne bi
smio postiti). To su: značajna malokrvnost, iscrpljenost kod malignih
oboljenja, teže forme šećerne bolesti, ovisnost o lijekovima za određena
stanja (srčani bolesnici isl.), dojenje, trudnoća itd.
10. 06. 2014.
Oholost
Ovo je slika zemlje
uslikao je satelit Nasa voiager 1na
udalenost vise od cetiri milijarde milja
(koliko smo mali u kosmosu a kako znamo da se uzoholimo )
 |
| Malo znanja čovjeka cini oholim, a mnogo-skromnim . |
Znači, robova nepokornost svome Rabbu jeste zbog oholosti i nadmenosti.
oholost povlači za sobom širk, a širk je suprotan islamu i ujedno je grijeh kojeg Allah neće oprostiti, Allah je za njega rekao:
"Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!" (Prevod značenja, En-Nisa, 48)
u Kur'anu stoji: Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili (el-Isra,70). Opet, u Kur'an-i Kerimu se kaže da je čovjek stvoren u ahsen-i takvim, tj. u najljepšem liku.
Ako pogledamo čovjekovo stvaranje, vidjet ćemo da on u isto vrijeme nosi nekoliko dobrih i loših sklonosti. Sa ovakvom prirodom, niti je iz melekske, niti iz šejtanske vrste, ali kao što može postati čist kao melek, isto tako može i pasti ispod nivoa životinje. U tom slučaju, uspostavljanje ravnoteže između fizičkog i duhovnog čovjekovog života je od velike važnosti. Prema tome, od njegovog stvaranja postoji i sklonost za pretjerivanjem, odnosno, ulaženjem u krajnosti. Posebice nezreli i neodgojeni ljudi pokazuju sklonost ka pretjerivanju.
Jedan od najčešćih oblika pretjeranosti u koje zapadaju ljudi jeste oholost i nadmenost (kibur). Oholost znači smatrati sebe većim od drugih, a ostale ljude omalovažavati i potcjenjivati.
Insan je najvrijednije stvorenje, i svaki čovjek ima svoj poseban karakter i individualnost. Razlog tih posebnosti koju ima svaki čovjek je i da bi svako na svoj način iskoristio sav svoj raspoloživi potencijal i snagu. Međutim, prilikom svih tih aktivnosti on prekoračuje mjeru, počinje ugađati svome nefsu, i ako ne ne dadne pravo drugima koje im pripada, reći će ja sam najsposobniji i time će upasti i zamku kibura. Šteta oholosti je velika prema drugima, a pogotovo prema samom sebi.
Kibur u čovjeku ubija sposobnost za sazrijevanje i usavršavanje. Zato osoba koja smatra da posjeduje nešto, a u suštini ne posjeduje, neće ulagati napore da to zadobije, te će na taj način izgubiti svoj značaj. S druge strane, takva osoba na ovom svijetu neće vidjeti, osim sebe, ni jednog čovjeka dostojnog poštovanja.
Muslim prenosi u svom „Sahihu" od Poslanika s.a.v.s., da je rekao:"U džennet neće ući ko u svom srcu bude imao oholosti koliko jedan trunak."
I Kur'ani-kerim je najoštrije osudio one koji su oholi kazavši:
لَا جَرَمَ أَنَّ ٱللَّهَ يَعْلَمُ مَا يُسِرُّونَ وَمَا يُعْلِنُونَ إِنَّهُۥ لَا يُحِبُّ ٱلْمُسْتَكْبِرِينَ
"Nema sumnje da Allah zna i ono što oni taje, a i ono što javno iznose; On zaista ne voli one koji se ohole."
وَلَا تَمْشِ فِى ٱلْأَرْضِ مَرَحًا إِنَّ ٱللَّهَ لَا يُحِبُّ كُلَّ مُخْتَالٍ فَخُورٍ
"I, iz oholosti ne okreći lice svoje od ljudi i ne idi po zemlji nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.Ljudi koji su od ibadeta i pokornosti trebaju biti na oprezu kako i oni ne bi zapali u zamku kibura. Svakako, zbog svojih ibadeta i dobrih djela sebe ne smiju vidjeti iznad drugih.
Oholost i nadmenost ne priliči Allahovim robovima. Robu dolikuje samo robovanje. Mi smo samo ljudi, a među ljudima razlika je samo po bogobojaznosti (takvaluku). Resulullah, a.s., kaže: O ljudi, vaš Gospodar je jedan, a i otac vam je jedan! Arap nema prednost nad nearapom, niti crnac nad bjelcem, samo se razlikujete po bogobojaznosti.
Znači, prednost jednih nad drugim jeste po takvaluku, a koliki je čiji takvaluk to samo Allah zna. Veličanstvenost i veličina su svojstveni samo Allahu, dž.š.
Ponos i dika svijeta Muhammed, a.s., skrećući nam pažnju na nadmenost i kibur ovako je rekao: Hoćete li da vas obavijestim o džehennemlijama?! To su oni koji su nemilosrdni, koji žale da potroše svoj imetak u hajr, i oni koji su oholi.
Oholost je loša osobina koja za posljedicu ima rušenje čovjekove vrijednosti, ništenje njegovih ibadeta i uskraćivanje božanske nagrade. Koliko god da se prikazuje lijepim, ova osobina je odraz nezrelosti i grubosti.
Allah, dž.š., ne voli osobu pokvarenog srca, lošeg ahlaka, koji ne zna za halal i haram, surovog karaktera i onoga koji je pun sebe. S druge strane, u zajednici u kojoj su pojedinci oholi prekidaju se veze ljubavi. Ako želimo naći sreću i mir, najprije iz svog srca moramo izbaciti oholost, mržnju, zavist, neprijateljstvo i ljubomoru, a umjesto toga svoje srce uljepšati poniznošću, ljubavlju, lijepim ahlakom i pravdom. Cilj islama i jeste da ljude međusobno zbližava, te da osigura sigurnost i mir na dunjaluku, a sreću na ahiretu.
Plemeniti Poslanik, a.s., koji je poslan kao milost svijetovima, jeste primjer, vodič i mjera za vjernika. On nas je kroz svoje jasne hadise obavijestio, te životom i ličnim primjerom pokazao kako ćemo naći ravnotežu i kako ćemo živjeti ne zapadajući u pretjerivanje. Dakle, biti najčasnije stvorenje, voljen i častan, znači držati se sredine, tj. umjerenosti koju nam je pokazao naš voljeni Poslanik, a.s. Njegov put jeste ahlak-i hamide – čisti i lijepi ahlak.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)