Oholost

                   Ovo je slika zemlje                         

        uslikao je  satelit Nasa voiager 1na  

   udalenost  vise od cetiri milijarde milja 

 (koliko smo mali u kosmosu a kako znamo da se uzoholimo )

Malo znanja čovjeka cini oholim, a mnogo-skromnim .

 Oholost je tako loša osobina da čovjeka čini zaboravnim na svoju slabost i robovsko stanje, pa čak ga vodi i do nepokornosti svome Stvoritelju. Zato je šejtan sebe vidio iznad čovjeka, pa je rekao: Ja sam bolji od njega (Adema), i tako bi zauvjek protjeran iz božanskog prisustva. 
 Znači, robova nepokornost svome Rabbu jeste zbog oholosti i nadmenosti.
 oholost povlači za sobom širk, a širk je suprotan islamu i ujedno je grijeh kojeg Allah neće oprostiti, Allah je za njega rekao:
"Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!" (Prevod značenja, En-Nisa, 48)
u Kur'anu stoji: Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili (el-Isra,70). Opet, u Kur'an-i Kerimu se kaže da je čovjek stvoren u ahsen-i takvim, tj. u najljepšem liku.

Ako pogledamo čovjekovo stvaranje, vidjet ćemo da on u isto vrijeme nosi nekoliko dobrih i loših sklonosti. Sa ovakvom prirodom, niti je iz melekske, niti iz šejtanske vrste, ali kao što može postati čist kao melek, isto tako može i pasti ispod nivoa životinje. U tom slučaju, uspostavljanje ravnoteže između fizičkog i duhovnog čovjekovog života je od velike važnosti. Prema tome, od njegovog  stvaranja postoji i sklonost za pretjerivanjem, odnosno,  ulaženjem u krajnosti. Posebice nezreli i neodgojeni ljudi pokazuju sklonost ka pretjerivanju.
Jedan od najčešćih oblika pretjeranosti u koje zapadaju ljudi jeste oholost i nadmenost (kibur). Oholost znači smatrati sebe većim od drugih, a ostale ljude omalovažavati i potcjenjivati.
Insan je najvrijednije stvorenje, i svaki čovjek ima svoj poseban karakter i individualnost. Razlog tih posebnosti koju ima svaki čovjek je i da bi svako na svoj način iskoristio sav svoj raspoloživi potencijal i snagu. Međutim, prilikom svih tih aktivnosti on prekoračuje mjeru, počinje ugađati svome nefsu, i ako ne ne dadne pravo drugima koje im pripada, reći će ja sam najsposobniji i time će upasti i zamku kibura. Šteta oholosti je velika prema drugima, a pogotovo prema samom sebi.
Kibur u čovjeku ubija sposobnost za sazrijevanje i usavršavanje. Zato osoba koja smatra da posjeduje nešto, a u suštini ne posjeduje, neće ulagati napore da to zadobije, te će na taj način izgubiti svoj značaj. S druge strane, takva osoba na ovom svijetu neće vidjeti, osim sebe, ni jednog čovjeka  dostojnog poštovanja.

Muslim prenosi u svom „Sahihu" od Poslanika s.a.v.s., da je rekao:"U džennet neće ući ko u svom srcu bude imao oholosti koliko jedan trunak."

I Kur'ani-kerim je najoštrije osudio one koji su oholi kazavši:

لَا جَرَمَ أَنَّ ٱللَّهَ يَعْلَمُ مَا يُسِرُّونَ وَمَا يُعْلِنُونَ  إِنَّهُۥ لَا يُحِبُّ ٱلْمُسْتَكْبِرِينَ

"Nema sumnje da Allah zna i ono što oni taje, a i ono što javno iznose; On zaista ne voli one koji se ohole."

وَلَا تَمْشِ فِى ٱلْأَرْضِ مَرَحًا  إِنَّ ٱللَّهَ لَا يُحِبُّ كُلَّ مُخْتَالٍ فَخُورٍ

"I, iz oholosti ne okreći lice svoje od ljudi i ne idi po zemlji nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.
Ljudi koji su od ibadeta i pokornosti trebaju biti na oprezu kako i oni ne bi zapali u zamku kibura. Svakako, zbog svojih ibadeta i dobrih djela sebe ne smiju vidjeti iznad drugih.
Oholost  i nadmenost ne priliči Allahovim robovima. Robu dolikuje samo robovanje. Mi smo samo ljudi, a među ljudima razlika je samo po bogobojaznosti (takvaluku). Resulullah, a.s., kaže: O ljudi, vaš Gospodar je jedan, a i otac vam je jedan! Arap nema prednost nad nearapom, niti crnac nad bjelcem, samo se razlikujete po bogobojaznosti.
Znači, prednost jednih nad drugim jeste po takvaluku, a koliki je čiji takvaluk to samo Allah zna. Veličanstvenost i veličina su svojstveni samo Allahu, dž.š.
Ponos i dika svijeta Muhammed, a.s., skrećući nam pažnju na nadmenost i kibur ovako je rekao: Hoćete li da vas obavijestim o džehennemlijama?! To su oni koji su nemilosrdni, koji žale da potroše svoj imetak u hajr, i oni koji su oholi.
Oholost je loša osobina koja za posljedicu ima rušenje čovjekove vrijednosti, ništenje njegovih ibadeta i uskraćivanje božanske nagrade. Koliko god da se prikazuje lijepim, ova osobina je odraz nezrelosti i grubosti.

Allah, dž.š., ne voli osobu pokvarenog srca, lošeg ahlaka, koji ne zna za halal i haram, surovog karaktera i onoga koji je pun sebe. S druge strane, u zajednici u kojoj su pojedinci oholi prekidaju se veze ljubavi. Ako želimo naći sreću i mir, najprije iz svog srca moramo izbaciti oholost, mržnju, zavist, neprijateljstvo i ljubomoru, a umjesto toga svoje srce uljepšati poniznošću, ljubavlju, lijepim ahlakom i pravdom. Cilj islama i jeste da ljude međusobno zbližava, te da osigura sigurnost i mir na dunjaluku, a sreću na ahiretu.
Plemeniti Poslanik, a.s., koji je poslan kao milost svijetovima, jeste primjer, vodič i mjera za vjernika. On nas je kroz svoje jasne hadise obavijestio, te životom i ličnim primjerom pokazao kako ćemo naći ravnotežu i kako ćemo živjeti ne zapadajući u pretjerivanje. Dakle, biti najčasnije stvorenje, voljen i častan, znači držati se sredine, tj. umjerenosti koju nam je pokazao naš voljeni Poslanik, a.s. Njegov put jeste ahlak-i hamide – čisti i lijepi ahlak.