Jedna od najvažnijih osobina ovog ummeta je naređivanje na dobro i
odvraćanje od zla, što također potvrđuje i Allah, dželle šanuhu, u
prijevodu značenja: ''Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada
pojavio, naređujete na dobro, a od zla odvraćate, i u Allaha
vjerujete... „ (Ali Imran, 110) Naređivanjem na dobro i odvraćanjem od
zla, čovjek ima koristi kako na ovom tako i na budućem svijetu. To će mu
biti štit na dunjaluku i na ahiretu. Allah, dželle šanuhu, u prijevodu
značenja kaže: ''I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su
propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok
su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto,
tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su stalno griješili. A kad
neki od njih rekoše: 'Zašto opominjete narod kojeg će Allah uništiti ili
ga teškim mukama namučiti?' – oni odgovoriše: 'Da bismo se pred
Gospodarom vašim opravdali i da bi se oni grijeha klonili.' I kada
zaboraviše ono čime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od
nevaljalih djela odvraćali, a teškom kaznom kaznismo grješnike, zato što
su stalno u grijehu bili.“ (Al-A'raf, 163-165) Iz ovih ajeta vidi se
da su se oni podijelili u tri skupine. Prva skupina su oni koji su
odvraćali od zla, nadajući se da će tako popraviti stanje grješnika,
njih je Allah, dželle šanuhu, spasio. Drugi su bili oni koji nisu činili
grijehe, ali nisu od njih ni odvraćali. Allah, dželle šanuhu, ne
spominje šta se sa njima desilo, kao da ne zaslužuju spomen. Treći su
oni koji su činili grijehe i širili smutnju, njih je Allah, dželle
šanuhu, kaznio. Naređivanje na dobro i odvraćanje od zla je jedan od
glavnih dijelova da'we, s tim što se da'wa čini i ako se ne ostavlja
dobro i ne radi zlo.
Uvjeti koje treba ispuniti onaj koji naređuje na dobro i odvraća od zla
Tri su osnovna uvjeta koje treba da ispuni onaj koji naređuje na dobro i odvraća od zla. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: ''On mora da posjeduje tri stvari: znanje, blagost i strpljenje. Znanje prije samog naređivanja i odvraćanja, blagost u toku, a strpljenje nakon svega.'' (Medžmuatul-Fetawa, 28/137) Sigurno smo svi mi bili svjedoci katastrofalnih posljedica po da'wu zbog pojedinaca koji su sebi dali za pravo da pozivaju u Allahovu vjeru a da pri tome nisu ispunjavali neke ili nijedan od ovih uvjeta.
Historijat naređivanja na dobro i odvraćanja od zla
Prvi koji je naređivao na dobro i odvraćao od zla bio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Čitav njegov život sastojao se od da’we, džihada, odgajanja te naređivanja na dobro i odvraćanja od zla. Primjer za ovo je skoro svaki hadis, mi ćemo navesti samo jedan. Prenosi Džabir ibn Jezid od svog oca da je klanjao za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada su završili namaz primijetili su da dvojica ljudi nisu klanjala. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih pozva da priđu, pa ih upita zbog čega nisu klanjali sa njima. Oni rekoše da su već klanjali na putu. Na to im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ''Nemojte više tako postupati, ako neko od vas klanja na putu, pa zatekne imama da klanja neka klanja sa njim, s tim da će to njemu biti nafila.'' (Ebu Davud, 488) Poznati su i mnogi primjeri ashaba koji su naređivali na dobro i odvraćali od zla. Najpoznatiji primjer za to je primjer Ebu Bekra kada je poveo rat protiv otpadnika od vjere nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Postoji sedam stepena uklanjanja zla. Dobro treba paziti na te stepene i ne prelaziti na žešći stepen ako se blažim može ukloniti zlo. Stepeni uklanjanja zla su:
1. poučavanje počinioca da je određena stvar zlo,
2. opomena i podsjećanje na Allahovu, dželle šanuhu, kaznu,
3. povišenje glasa,
4. uklanjanje rukom,
5. prijetnja nečim (kako bi se počinilac uplašio),
6. udarac bez oružja,
7. upotreba oružja.
Osnova u ovome je hadis koji prenosi Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhum, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko vidi neko zlo, neka ga ukloni rukom, a ako ne može, onda govorom, a ako ne može, onda neka to prezre srcem, a to je najslabiji vid imana.'' (Muslim, 2621) Upitan je imam Ahmed, Allah mu se smilovao, da li je naređivanje na dobro i odvraćanje od zla obaveza svakog muslimana ako se boji za sebe? On je odgovorio: ''To mu je obaveza sve dok se ne uplaši za sebe, ako se to dogodi onda mu nije obaveza i ne treba to da radi.'' (Naređivanje na dobro od Hallala, str. 67) Sunnet svih poslanika bio je uklanjanje zla rukom, Allah, dželle šanuhu, nam navodi primjer Ibrahima, alejhis-selam, pa u prijevodu značenja kaže: ''I porazbija ih on u komade, osim onoga najvećeg, da bi se njemu obratili.“ (Al-Anbija, 58) Svima nam je dobro poznat događaj kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom oslobađanja Mekke porazbijao sve kipove. Opet napominjemo da se ovo radi kada prethodne metode ne urode plodom.
Prijetnja nečim (kako bi se uplašio)
U osnovi ovo se vraća na vlast koja ima snagu da prijeti raznim kaznama, od zatvora do novčanih kazni, kako bi zaštitili običan svijet od zulumćara. Primjer za ovo je primjer Ibrahima, alehis-selam, kada je rekao: ''Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti.“ (Al-Anbija, 57) Isto tako svima nam je poznat primjer kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom osvajanja Mekke za određene mušrike rekao da će ih ubiti pa makar se sakrili ispod pokrivača Kabe.
Udarac bez oružja
To je sprovođenje šerijatskih kazni poput bičevanja i sl. Ovo sprovodi samo vlast i nikako običan svijet. Dok je npr. udaranje (samo koliko da ga zaboli) djece radi ostavljanja namaza dozvoljeno pojedincima.
Upotreba oružja
Dokazi za ovaj način uklanjanja zla su mnogobrojni, Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja kaže: ''Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika.“ (El-Maide, 33) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko se odmetne od islama, ubijte ga.'' Poznat nam je primjer Ebu Bekra, radijalllahu anhum, kada je poveo rat protiv onih koji nisu htjeli da daju zekat poslije smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oružje prilikom uklanjanja zla smije samo da upotrijebi vlast, kako ne bi došlo do fesada na Zemlji.
Svaki onaj koji želi da ukloni zlo mora dobro da prouči ove stepene i da zna koji smije upotrijebiti, a koji ne. Moramo voditi računa da postepeno uklanjamo zlo i da ne idemo na žešće metode ako blažim možemo postići cilj. Isto tako treba napomenuti da je nekada bolje prešutjeti neke stvari, jer kada bismo pokušali da ih promijenimo, samo bismo izazvali veće zlo.
Uvjeti koje treba ispuniti onaj koji naređuje na dobro i odvraća od zla
Tri su osnovna uvjeta koje treba da ispuni onaj koji naređuje na dobro i odvraća od zla. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: ''On mora da posjeduje tri stvari: znanje, blagost i strpljenje. Znanje prije samog naređivanja i odvraćanja, blagost u toku, a strpljenje nakon svega.'' (Medžmuatul-Fetawa, 28/137) Sigurno smo svi mi bili svjedoci katastrofalnih posljedica po da'wu zbog pojedinaca koji su sebi dali za pravo da pozivaju u Allahovu vjeru a da pri tome nisu ispunjavali neke ili nijedan od ovih uvjeta.
Historijat naređivanja na dobro i odvraćanja od zla
Prvi koji je naređivao na dobro i odvraćao od zla bio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Čitav njegov život sastojao se od da’we, džihada, odgajanja te naređivanja na dobro i odvraćanja od zla. Primjer za ovo je skoro svaki hadis, mi ćemo navesti samo jedan. Prenosi Džabir ibn Jezid od svog oca da je klanjao za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada su završili namaz primijetili su da dvojica ljudi nisu klanjala. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih pozva da priđu, pa ih upita zbog čega nisu klanjali sa njima. Oni rekoše da su već klanjali na putu. Na to im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ''Nemojte više tako postupati, ako neko od vas klanja na putu, pa zatekne imama da klanja neka klanja sa njim, s tim da će to njemu biti nafila.'' (Ebu Davud, 488) Poznati su i mnogi primjeri ashaba koji su naređivali na dobro i odvraćali od zla. Najpoznatiji primjer za to je primjer Ebu Bekra kada je poveo rat protiv otpadnika od vjere nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Postoji sedam stepena uklanjanja zla. Dobro treba paziti na te stepene i ne prelaziti na žešći stepen ako se blažim može ukloniti zlo. Stepeni uklanjanja zla su:
1. poučavanje počinioca da je određena stvar zlo,
2. opomena i podsjećanje na Allahovu, dželle šanuhu, kaznu,
3. povišenje glasa,
4. uklanjanje rukom,
5. prijetnja nečim (kako bi se počinilac uplašio),
6. udarac bez oružja,
7. upotreba oružja.
Osnova u ovome je hadis koji prenosi Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhum, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko vidi neko zlo, neka ga ukloni rukom, a ako ne može, onda govorom, a ako ne može, onda neka to prezre srcem, a to je najslabiji vid imana.'' (Muslim, 2621) Upitan je imam Ahmed, Allah mu se smilovao, da li je naređivanje na dobro i odvraćanje od zla obaveza svakog muslimana ako se boji za sebe? On je odgovorio: ''To mu je obaveza sve dok se ne uplaši za sebe, ako se to dogodi onda mu nije obaveza i ne treba to da radi.'' (Naređivanje na dobro od Hallala, str. 67) Sunnet svih poslanika bio je uklanjanje zla rukom, Allah, dželle šanuhu, nam navodi primjer Ibrahima, alejhis-selam, pa u prijevodu značenja kaže: ''I porazbija ih on u komade, osim onoga najvećeg, da bi se njemu obratili.“ (Al-Anbija, 58) Svima nam je dobro poznat događaj kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom oslobađanja Mekke porazbijao sve kipove. Opet napominjemo da se ovo radi kada prethodne metode ne urode plodom.
Prijetnja nečim (kako bi se uplašio)
U osnovi ovo se vraća na vlast koja ima snagu da prijeti raznim kaznama, od zatvora do novčanih kazni, kako bi zaštitili običan svijet od zulumćara. Primjer za ovo je primjer Ibrahima, alehis-selam, kada je rekao: ''Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti.“ (Al-Anbija, 57) Isto tako svima nam je poznat primjer kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom osvajanja Mekke za određene mušrike rekao da će ih ubiti pa makar se sakrili ispod pokrivača Kabe.
Udarac bez oružja
To je sprovođenje šerijatskih kazni poput bičevanja i sl. Ovo sprovodi samo vlast i nikako običan svijet. Dok je npr. udaranje (samo koliko da ga zaboli) djece radi ostavljanja namaza dozvoljeno pojedincima.
Upotreba oružja
Dokazi za ovaj način uklanjanja zla su mnogobrojni, Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja kaže: ''Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika.“ (El-Maide, 33) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko se odmetne od islama, ubijte ga.'' Poznat nam je primjer Ebu Bekra, radijalllahu anhum, kada je poveo rat protiv onih koji nisu htjeli da daju zekat poslije smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oružje prilikom uklanjanja zla smije samo da upotrijebi vlast, kako ne bi došlo do fesada na Zemlji.
Svaki onaj koji želi da ukloni zlo mora dobro da prouči ove stepene i da zna koji smije upotrijebiti, a koji ne. Moramo voditi računa da postepeno uklanjamo zlo i da ne idemo na žešće metode ako blažim možemo postići cilj. Isto tako treba napomenuti da je nekada bolje prešutjeti neke stvari, jer kada bismo pokušali da ih promijenimo, samo bismo izazvali veće zlo.
Nema komentara:
Objavi komentar