Neka je zahvala Uzvišenom Allahu, dželle dželaluh, koji učini hadždž jednim od ruknova islama, a njegovo obavljanje od znakova potpunog imana, i velikim podsticajem na jedinstvo svih muslimana. Salavat i selam donosimo na Allahovog miljenika i najodabranijeg od svih poslanika, koji je rekao: "... a za hadždž mebrur nema druge nagrade osim Dženneta.
"Kaže Uzvišeni Allah: "I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo; "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će pored njega boraviti (itikaf), i koji će molitvu obavljati, i oglasi ljudima hadždž!" – dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih,..."(Prevod značenja el-Hadždž, 26-27.)
I kaže Uzvišeni: "Hadždž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima hadždž obavljati nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadždža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni! Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod meš'aril-harama; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na pravi put, a prije toga ste bili u zabludi. Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je. A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu!" Takvi na onom svijetu neće imati ništa.
A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!" Njih čeka nagrada koju su zaslužili! – A Allah brzo sviđa račune. I spominjite Allaha u određenim danima. A ni onome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se ogriješiti ni onaj koji se dulje zadrži, samo ako se grijeha kloni. I bojte se Allaha i znajte da ćete svi biti pred Njim sakupljeni."(Prijevod značenja el-Bekare, 197-203.)
I kaže Uzvišeni: "Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u njega treba da bude bezbjedan. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome."(Prijevod značenja Ali 'Imran, 96-97.) Islamski učenjaci su složni da je obavljanje hadždža jedan od temelja-ruknova islama, kao što na to upućuju predhodno spomenuti ajeti i riječi Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Islam je sagrađen na pet temelja; svjedočenju da nema drugog istinskog božanstva pored Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca Ramazana, i obavljanju hadždža za onoga ko je u mogućnosti." [Hadis su zabilježili imami Buhari (8) i Muslim (16) u svoja dva 'Sahiha'. (Pogledaj: 'Džami'u li ahkamil-Kur'an' 5/214 od Kurtubija i 'Tefsirul-Kur'anil-azim' 2/81 od Ibnu Kesira.)]
Po ispravnijem mišljenju hadždž je propisan devete godine po hidžri. (Pogledaj: 'Džami'u li ahkamil-Kur'an' 5/217 od Kurtubija, 'Sifetu-hadždžeti-Nebijj' str. 34. od šejha Abdul-Aziza et-Tarifija, i 'Šerhu kitabil-hadždž min Bulugil-meram' str. 2 od Sulejmana Ulvana.) Obavljanje hadždža je jedno od najvrednijih, i Allahu najdražih, pokornosti sa kojima se rob približava Svome Gospodaru. Bilježe imami Buhari (1819) i Muslim (1350) u svoja dva 'Sahiha' od Ebu Hurejre, radijellahu 'anhu, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Ko bude hodočastio ovaj Hram, i ne bude se sastajao sa suprugom (misli se na spolni odnos i naslađivanje), i ne bude činio velike grijehe, vratit će se kući kao na dan kada ga je majka rodila." Bilježe imami Buhari (1773) i Muslim (1349) u svoja dva 'Sahiha', i drugi, od Ebu Hurejre, radijellahu 'anhu, također, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Umra do umre briše grijehe počinjene između njih, a za ispravno obavljen, primljen, hadždž nema druge nagrade do Džennet." Bilježi imam Muslim u svome 'Sahihu'(121) od Amra ibnul-Asa, radijellahu 'anhu, da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Primanje islama briše ono što je predhodilo, obavljanje hadždža briše ono što je predhodilo (od grijeha), činjenje hidžre briše ono što je predhodilo."
Šta se podrazumijeva „...onaj koji je u mogućnosti.“
Hadždž su dužan obaviti svaki punoljetan i razuman musliman i muslimanka koji su to u mogućnosti, kao što kaže Uzvišeni Allah: "Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti..."(Prevod značenja, Ali 'Imran, 97.) Što se tiče mogućnosti islamski pravnici se razilaze o njenom svojstvu i količini.
Prvo mišljenje: Većina islamskih učenjaka, od kojih su hanefijski, šafijski, i hanbelijski pravnici, su na stanovništvu da se pod mogućnosti podrazumijeva materijalna mogućnost za svoju opskrbu na putu i opskrbu onih koje je obavezan izdržavati dok se ne vrati sa hadždža, i prevozno sredstvo. I to su dokazivali sa predajom koju su zabilježili imami Darekutni u 'Sunenu'(7/108), Hakim u 'Mustedreku'(1/209), i drugi, od Enesa, radijellahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, upitan o mogućnosti, pa je rekao: "Opskrba i jahalica."(Pogledaj: 'Ihtijar li ta'lilil-muhtar' 1/10 od Ibnu Mevduda, 'Behrur-raik' 2/337 od Ibnu Nudžejma, 'Lubab fi šerhil-kitab' 1/89 od Gunejmija, 'Mebsut' 4/294-295 od Serhesija, 'Hidaje' 1/134 od Mergijanija, 'Beda'ius-sana'i' 2/122 od Kasanija, 'Tebjinul-hakaik' 2/3 od Zejle'ija, 'Hašijetu Ibnu Abdidin' 2/460, 'Šerhu Fethil-kadir' 2/417 od Sivasija; 'Umm' 2/116 od imama Šafije, 'Havil-kebir' 4/13-14 od Maverdija, 'Šerhul-kebir' 7/13 od Rafi'ija, 'Medžmu'a' 7/64-67 od Nevevija, 'Hašijetu Kalijubi' 2/109-110, 'Revdatu-talibin' 3/6 od Nevevija, 'Mugnil-muhtadž' 1/463 od Širbinija, 'Tezhib fi edilleti metni gaje we tekrib' str. 108 od Mustafe Buge; 'Šerhul-kebir' 3/169 i 'Mugni' 3/167 od Ibnu Kudame, 'Insaf' 3/284 od Merdavija, 'Šerhu Zerkeši' 1/402, 'Šerhu Muntehel-iradat' 1/517 i 'Revdul-murb'i' 5/27 od Buhutija, 'Delilu-talib' str. 101 od Kermija, 'Menaru-sebil' 1/333 od Ibnu Duvejjana, 'Šerhul-mumti'a' 7/25 od Ibnu Usejmina.) Ali je ispravno da ova predaja nije vjerodostojna od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, nego je 'mursel' kao što su to zastupali imami Darekutni, Ibnul-Munzir, Bejheki, Ibnu Hazm, Abdul-Hakk Išbili, Ibnu Abdul-Hadi, Zejle'i, Ibnu Hadžer, Munavi, i drugi. ('Mursel' je predaja koju prenosi ravija iz generacije tab'ina od Allahaovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, bez spominjanja ashaba, i to je jedna od vrsta nevjerodostojnih hadisa, radi prekida u lancu prenosilaca između Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i tab'ina. Pogledaj: 'Ilel' 15/164 od Darekutnija, 'Išraf ala mezahibil-ulema' 3/175 od Ibnu Munzira, 'Muhalla' 7/55 od Ibnu Hazma, 'Sunenul-kubra' 4/330 od Bejhekija, 'Tenkihu-tahkik' 2/379 od Ibnu Abdul-Hadija, 'Nesbur-raje' 3/9-10 od Zejle'ija, 'Telhisul-habir' 2/482-485 od Ibnu Hadžera, 'Fethus-semavi' 1/383-384 od Munavija.) Najvjerodostojnije što se prenosi o tome su riječi Abdullaha ibnu Abbasa, radijellahu 'anhuma, kao što su zabilježili Ibnu Džerir u 'Tefsiru' (7/105) i Bejheki u 'Sunenul-kubra' (4/331) da je rekao: "Mogućnost je da tijelo roba bude zdravo i spremno, da posjeduje dovoljno imetka za opskrbu, da posjeduje jahalicu, i da sebi time ne naškodi." Lanac prenosilaca ove predaje je vjerodostojan. (Pogledaj: 'Minhatul-Allam' 5/167 od Abdullaha Fevzana i 'Sifetu-hadždžeti-Nebijj' str. 48. od Abdul-Aziza et-Tarifija.)
Drugo mišljenje: Da se mogućnost razlikuje od čovjeka do čovjeka, i nije precizno definisana. Svako ko je u stanju da obavi hadždž na bilo koji način, poduzimajući uzroke, pa makar otišao do Mekke bez prevoznog sredstva, ako je to u stanju, i ako mu to
neće prouzrokovati negativne posljedice, obavezan je da obavi hadždž. Ovo je stav Malikijske i Zahirijske pravne škole, i mišljenje koje je izabrala skupina učenjaka od selefa, od kojih su: Ibnu Zubejr, Dahak, Š'abi, Hasan el-Basri, Ata, Malik, Ibnu Džerir, Ibnul-Munzir, Ibnu Hazm, i drugi. Ovaj stav je izabrao i Hafiz Ibnu Hadžer. (Pogledaj: 'Risale' str. 72 od Kajravanija, 'Istizkar' 4/165 i 'Kafi fi fikhi ehli Medine' 1/356 od Ibnu Abdul-Berra, 'Tadž wel-iklil' 2/498 od Abderija, 'Zehire' 3/177 od Karafija, 'Muhtesarul-halil' str. 66, 'Mevahibul-dželil' 3/448 od Hitab-Ru'ajnija, 'Šerhul-kebir' 2/6 od Dirdira, 'Semeru-dani' 1/360 od Ezherija; 'Muhalla' 7/54 od Ibnu Hazma; 'Išraf ala mezahibil-ulema' 3/175 od Ibnu Munzira, 'Muhalla' 7/54 od Ibnu Hazma, 'Tefsir Ibnu Džerir' 6/43-44, 'Minhatul-Allam' 5/168 od Abdullaha Fevzana; 'Fethul-Bari' 3/379 od Ibnu Hadžera.)
ZAKLJUČAK: Ovo mišljenje je ispravnije, a Allah najbolje zna, zato što je ajet došao u općenitoj formi, a od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, se ne prenosi ništa vjerodostojno što precizira spomenutu mogućnost. Onaj ko je u mogućnosti da stigne do Mekke, bez velike poteškoće, obavezan je da obavi hadždž.
Tretman onoga ko ostavi hadždž
Onaj ko bude u mogućnosti da obavi hadždž pa ga ne obavi, islamski učenjaci se razilaze po pitanju njegovog stanja, da li je ostavljanjem hadždža postao nevjernik ili je samo veliki griješnik.
Prvo mišljenje: Velika većina islamskih učenjaka, od prvih generacija do današnjeg dana, su na stavu da takva osoba nije dostigla stepen nevjerstva ostavljanjem hadždža, zato što se od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ne prenosi ništa vjerodostojno što ukazuje na to, ali se slažu da je hadždž jedan od pet ruknova islama, i da onaj ko ga ostavi, smatrajući ga obaveznim, biva velikim griješnikom.
Drugo mišljenje: Da je onaj ko bude u mogućnosti da obavi hadždž i ne obavi ga, bez opravdanog razloga, time postao nevjernik. Ovaj stav se prenosi od jednog broja islamskih učenjaka, od kojih su: Hasan El-Basri, Se'id ibnu Džubejr, Nafi'a, Suddi, Hakem ibnu Utejbe, Ishak ibnu Rahuje, Ahmed ibnu Hanbel (u jednoj predaji od njega), Ibnu Habib, i drugi. (Pogledaj: 'Tefsir Ibnu Džerir' 6/21, 'Džami'u li ahkamil-Kur'an' 5/231 od Kurtubija, 'Sifetu-hadždžeti-Nebijj' str. 33. od Abdul-Aziza et-Tarifija.) Svoje mišljenje su zasnivali na sljedećim dokazima:
● Kaže Uzvišeni Allah: "Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome."
Komentar: Ajet po svojoj vanjštini ukazuje da onaj ko ostavi obavljanje hadždža biva nevjernikom, ali predvodnik svih komentatora Kur'ana Abdullah ibnu Abbas, radijellahu 'anhuma, njegov učenik Mudžahid ibnu Džebr, i skupina učenjaka od selefa, kažu da se to odnosi na onog koji zanegira obaveznost obavljanja hadždža. (Pogledaj: 'Tefsir Ibnu Džerir' 6/47, 'Džami'u li ahkamil-Kur'an' 5/231 od Kurtubija, 'Edvaul-bejan' 1/332-335 od Šenkitija. To je stav kojeg je izabrao i imam Ibnu Džerir et-Taberi.)
● Bilježe imami Tirmizi u 'Sunenu'(812), Ibnu Džerir u 'Tefsiru'(6/41), Ibnu Ebi Hatim u 'Tefsiru' (3859), Ukajli u 'Du'afaul-kebir'(2140), Bejheki u 'Šu'abul-imanu'(3978) i drugi, od Alije ibnu Ebi Taliba, radijellahu 'anhu, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Ko bude posjedovao opskrbu i jahalicu, i ne obavi hadždž, takav je umro kao židov ili kršćanin, zato što Allah kaže u svojoj knjizi:"Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.""
Komentar: U lancu prenosilaca ove predaje ima ravija Hilal ibnu Abdullah koji je odbačen i nepouzdan kod hadiskih stručnjaka, tako da ovaj hadis nije vjerodostojan. (Pogledaj: 'Džami'us-sunen' 3/176 od Tirmizija, 'Du'afa' 4/348 od Ukajlija, 'Šu'abul-iman' 3/430 od Bejhekija, 'Du'afau wel-metrukin' 3/177 i 'Mevdu'at' 2/210 od Ibnu Dževzija, 'Mugni fi du'afa' 2/714 od Zehebija, 'Tefsirul-Kur'anil-azim' 2/85 od Ibnu Kesira, 'Tehzibu-tehzib' 4/290 i 'Telhisul-habir' 2/487 od Ibnu Hadžera.)
● Bilježe imami Darimi u 'Sunenu'(1785), Bejheki u 'Sunenul-kubra'(8922), Ebu Nu'ajm u 'Hiljetul-evlija'(9/251), Rujani u 'Musnedu'(1231), i drugi, od Ebu Umame, radijellahu 'anhu, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Onaj ko ga ne spriječi od obavljanja hadždža očigledna potreba, ili nepravedni vladar, ili bolest koja ga je zadržala, pa umre i ne obavi hadždž - neka slobodno umre kao židov ili ako želi kao kršćanin."
Komentar: U lancu prenosilaca ove predaje ima ravija Šerik ibnu Abdullah el-Kadi koji je slab prenosilac kod većine hadiskih stručnjaka. (Pogledaj: 'Ilelu Tirmizi el-Kebir' i/69, 'Sunenu-Darekutni' 1/345, 'Sunenul-kubra' 10/271 od Bejhekija, 'Tehzibu-tehzib' 4/295 i 'Tekribu-tehzib' 1/417 od Ibnu Hadžera.) U senedu također ima i Lejs ibnu Ebi Sulejm čije su hadise ostavili učenjaci hadisa zato što je pomiješao predaje i imao slabo pamćenje. (Pogledaj: 'Džerhu we ta'dil' 1/151 od Ibnu Ebi Hatima, 'Du'afa wel-metrukin' str. 230. od Nesaija, 'Kamil' 6/87 od Ibnu 'Adija, 'Medžruhin' 2/231 od Ibnu Hibbana, 'Tehzibu-tehzib' 8/417-418 od Ibnu Hadžera.) Hadis ima i druge mahane ali ćemo se zadržati na spomenutom radi skučenosti u prostoru. (Pogledaj: 'Mevdu'at' 2/210 od Ibnu Dževzija, 'Tenkihu-tahkik' 2/393 od Ibnu Abdul-Hadija, 'Tenkihu kitabi-tahkik' 2/10 od Zehebija, 'Nesbur-raje' 4/411 od Zejle'ija, 'Telhisul-habir' 2/486-488 od Ibnu Hadžera.) Slično se prenosi u još nekoliko predaja od Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ali su još slabijeg lanca prenosilaca.
● Bilježe imami Ebu Bekr el-Isma'ili, Bejheki u 'Sunenul-kubra'(3/335), Ebu Nu'ajm u 'Hiljetul-evlija'(9/252), i drugi, od vođe pravovjernih Omera ibnul-Hattaba, radijellahu 'anhu, da je rekao: "Ko bude u stanju da obavi hadždž pa ga ne obavi - svejedno mu je umro kao židov ili kršćanin." (Kao što spominje Hafiz Ibnu Kesir u 'Tefsiru' 2/85.)Lanac prenosilaca ove predaje je vjerodostojan do Omera, radijellahu 'anhu, kao što kažu Bejheki, Ibnu Kesir, Ibnu Hadžer, Šenkiti, Albani, i drugi. (Pogledaj: 'Sunenul-kubra' 3/334 od Bejhekija, 'Tefsirul-Kur'anil-azim' 2/85 od Ibnu Kesira, 'Tehzibu-tehzib' 4/290 od Ibnu Hadžera, 'Edvaul-bejan' 1/334-335 od Šenkitija, 'Silsiletu ehadisi-da'ife' 10/166 od Albanija.) Slično se prenosi i od Abdullaha ibnu Mes'uda, radijellahu 'anhu, ali sa jako slabim lancem prenosilaca. (Pogledaj: 'Nasbu-raje' 4/412 od Zejle'ija i 'Sifetu-hadždžeti-Nebijj' str. 36. od Abdul-Aziza et-Tarifija.)
ZAKLJUČAK: Iz predhodnog vidimo da sve sa čime su dokazivali svoj stav ne može poslužiti kao dokaz da onaj ko ostavi hadždž bez opravdanog razloga biva nevjernikom, osim predaje koja se prenosi od Omera, radijellahu 'anhu, koja se odnosi, a Allah najbolje zna, na onog koji ostavi hadždž smatrajući da nije obavezan, ili na onog koji ne vidi u obavljanju hadždža koristi, ili na onog ko se nemarno odnosi prema hadždžu i iskazuje nezainteresovanje. Dok onaj ko ostavi obavljanje hadždža, smatrajući da je obavezan, i da je tim činom grešan pred Uzvišenim Allahom - ne biva nevjernikom, nego velikimgriješnikom, i na njemu je obaveza da se iskreno pokaje Allahu i traži od Njega oprosta, a Allah, dželle še'nuh, najbolje zna.
Hadždž i Njegove Vrijednosti
Piše: Cokoja Saudin, prof.
Na naredbu hadždža, kao petog islamskog šarta, Uzvišeni Stvoritelj je ukazao slijedećim riječima: "...Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome." (Prijevod značenja Alu-Imran 97)
Prenosi se da je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "O ljudi, Allah vam je propisao hadždž, pa ga obavite..." (Muslim)
Dužnost hadždža je potvrđena Kur'anom, sunnetom i idžma'om, tako da osoba koja negira obavezu hadždža, kao stroge dužnosti (farza) smatra se nevjernikom. Onaj ko potvrđuje da je hadždž farz, ali ga zanemari, njegovo vjerovanje je u velikoj opasnosti. Nek se pripaze oni koji odgađaju hadždž Potvrđeno je od Omera, radijallahu 'anhu, da je rekao: "Nek` umre kao Jevrej ili kao Kršćanin!" - ponovio je to tri puta - "čovjek koji umre, a ne obavi hadždž, a imao je mogućnosti, te odbio da ga obavi." (El-Bejheki)
Prenosi se od El-Hasana, da je rekao: "Rekao je Omer ibn el-Hattab: "Odlučio sam da pošaljem ljude u neke krajeve, pa da uvide ko sve ima mogućnost, te ne obavi hadždž, da im narede džizju. Oni nisu muslimani, oni nisu muslimani." (Se'id) Dakle, osoba koja posjeduje mogućnosti da obavi hadždž, a ne obavi ga, nalazi se u velikoj opasnosti za očuvanje svoje vjere, osim da ga spriječi u tome bolest ili druga poteškoća. Inače, umire kao Jevrej ili Kršćanin, kao što se prenosi od Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu: "Ko umre i ne obavi hadždž islama, a ništa ga ne spriječi, opravdani razlog ili vladar koji je silnik, nek umre tj. odabere od dvije smrti, ako hoće kao Jevrej ili kao Kršćanin!"
Za osobu koja je preminula, a nije obavila hadždž i da je imala namjeru da ga obavi, dozvoljeno je da neko drugi obavi tu dužnost za nju. Prenosi se od Ibn-'Abbasa, radijallahu 'anhuma, da je neka žena iz plemena Džuhejne došla kod Resulullaha, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekla: "Zaista se moja majka zavjetovala da će obaviti hadždž i umrla je ne obavivši ga. Da li ja mogu umjesto nje obaviti hadždž?", on reče: "Da, obavi hadždž za nju.' Kad bi ti znala da tvoja majka ima dug, da li bi ga isplatila?" Ispunite dug prema Allahu, jer Allah je najpreči da se prema Njemu ispunjavaju obaveze." (Buhari)
Zato se, o brate, boj Allaha i izvrši ono što ti On naređuje i ne traži hajra u drugom mimo pokornosti: "Kada Allah i Poslanik Njegov nešto narede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe..." (Prijevod značenja Al-Ahzab, 36)
Vrijednost hadždža Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, upitan koje je najbolje djelo: "Vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika!", zatim je upitan: "Koje nakon toga?", rekao je: "Džihad na Allahovom putu!", zatim je upitan: "Koje nakon toga?", rekao je: "Hadždž mebrur (ispravno i iskreno obavljeni hadždž)!" (Buhari i Muslim)
Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "... a za hadždž mebrur, nema druge nagrade za njega, osim Džennet." (Buhari i Muslim)
Prenosi se od Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Ko obavi hadždž, a ne bude nepristojne i ružne riječi govorio, i ne bude kršio Allahove propise, vratiće se (bez grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila." (Buhari i Muslim)
Vrijednost hadždža i 'umre je tolika da se oni koji obavljaju te obrede ubrajaju u Allahove robove koji kada mole Allaha, subhanehu ve te’ala, On im prima dovu; kada traže nešto od Njega, On im daje; kada traže oprost, On im oprašta. Allah, dželle ša'nuhu, se ponosi takvim Svojim robovima ukazujući melekima na njih i na Svoju milost prema njima dok oni borave na 'Arefatu, govoreći: "Idite oprostio sam vam!" To je, uistinu, velika blagodat i zar čovjeku treba veći dar od Allahova oprosta, kojeg On, 'azze ve dželle, daje kome On hoće. Pored velike vrijednosti i nagrade koju čovjek dobija izvršavajući obred hadždža, trebamo znati da se hadždžom iskazuje pokornost Allahovim naredbama, potpuna predanost svome Gospodaru i privrženost Njegovoj vjeri što potvrđuje sljedeći ajet: "Onaj ko se sasvim preda Allahu, uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vjeru..." (Prijevod značenja Luqman, 22)
Suština i značenje obavljanja hadždža Postavlja se pitanje iz pozicije imana, islama i Šerijata; koje je to suštinsko i opće značenje obavljanja hadždža? Kao sastavni dio islamske tradicije svih objava, hadždž je u svim vremenima bio i ostaje do Sudnjeg dana, ljudski odziv na Allahov poziv: “I oglasi ljudima hadždž! – dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim, dolaziće iz mjesta dalekih.” (Prijevod značenja El-Hadždž, 27). Kako spoznati vrijednosti hadždža, kao jednu od najvećih duhovnih veza između Gospodara i Njegovog roba, te kako i na koji način osjetiti sve te blagodati koje proizilaze iz hadždžskih obreda? Odgovor na ovo pitanje krije se u načinu obavljanja hadždža jednog čovjeka, čovjeka kojeg je Uzvišeni Allah počastio da samo jednom obavi hadždž i to pred kraj svog plemenitog života.
To je Allahov poslanik i miljenik, Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem. Za Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, je obavljanje hadždža bila prilika, da ljudima pokaže ne samo obrede hadždža, nego da ih nauči kako da izgrade svoj odnos prema Gospodaru, na koji način da očuvaju imansko bratstvo, kako da se odnose prema svojoj rodbini i mnoge druge vrijednosti koje su veoma bitne za odgojnu stranu ummeta. Želeći Allahovo zadovoljstvo i želeći da jasno i ispravno dostavi način obavljanja hadždža, Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, je na Oprosnom hadždžu bio vodič i imam hadžijama, a njihov broj je bio oko 100.000. Zasigurno svaki od tih hadžija, koje je Uzvišeni Allah počastio da vide Njegovog poslanika, te da sa njim obave i hadždž, osjetio je istinsku vrijednost svakog obavljenog hadždžskog obreda. Sprovođenje i utvrđivanje tevhida Tevhid, kao istinska spoznaja Uzvišenog Gospodara kroz sve vrste ibadeta, bio je jedan od glavnih aktivnosti na kojoj je radio Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, za vrijeme obavljanja hadždža, povodeći se za riječima Allaha, dželle ša'nuhu, kao što stoji u prijevodu značenja: ”Hadždž i umru radi Allaha izvršavajte” (El-Bekare, 196), a koje upućuju da se hadždžski obredi obavljaju iskreno u ime Allaha i sa istinskim tevhidom u srcu. Priznavanje Uzvišenog Allaha, kao jedinog Gospodara koji nema sudruga u vlasti, ogleda se kroz nekoliko stvari na hadždžu:
1)Telbija je jedan od obreda hadždža, koja u svom značenju krije i otkriva jednoću Stvoritelja, Onoga koji nema sudruga. Od Džabira, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: ”Povišenim glasom, Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, je učio riječi tewhida: ’Odazivam Ti se, Gospodaru, odazivam. Odazivam Ti se, Ti nemaš nikakva druga. Odazivam Ti se. Tebi pripada svaka hvala, blagodat i vlast, Ti nemaš (u tome) druga'”. (Muslim,
1218) A Ibn Omer, radijallahu 'anhuma, znao bi reći: ”Ove riječi su dovoljne i na njih se ništa ne dodaje”. (Buhari, 5915 i Muslim, 1184).
2)Klanjanje dva rekata nafile nakon obavljenog tavafa i učenja na njima sura, El-Kafirun i El-Ihlas. Ove dvije časne kur'anske sure u sebi sadrže izrazita i duboka značenja tevhida, kroz koje čovjek potvrđuje postojanost Uzvišenog Allaha, te Njegova uzvišena svojstva i lijepa imena. Tako da ove dvije časne sure obuhvataju sve tri vrste tevhida: tevhidu-r-rububijje, što znači da je Uzvišeni Allah Tvorac i Gospodar svega i da drugog Gospodara nema, zatim tevhidu-l-uluhijje, što znači da je Uzvišeni Allah istinski Bog i da se samo Njemu upućuju sve vrste ibadeta, i tewhidu-l-esmai ve sifat, znači čvrsto ubjeđenje da samo Allahu, dželle ša'nuhu, pripadaju sva imena i svojstva savršenstva. Velika je blagodat za jednog mu'mina, da na mjestu na kojem je stajao Ibrahim, 'alejhisselam, i gradio kuću tevhida (Ka'bu), slijedeći sunnet Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, uči i izgovara iste kur'anske sure koje je učio i on, sallallahu 'alejhi ve sellem. Od Džabira, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: ”Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dok bi klanjao dva rekata poslije tavafa, učio bi sure u kojima su sadržane riječi tevhida, sure El-Ihlas i El-Kafirun”. (Sunen Ebi-Davud, 1909, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani).
3)Stajanje na brežuljcima Saffa i Merva, te učenje dove na njima. Saffa i Merva su dva sveta mjesta, od Uzvišenog Allaha blagoslovljena, koja je Allah, dželle ša'nuhu, učinio znamenjima, dokazima i milošću svim vjernicima. Pored sa'ja, obaveznog trčanja između ova dva brežuljka, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, učio bi dovu na ovim časnim mjestima, a ta dova sadržavala bi sve segmente tevhida. Od Džabira, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: ”Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bi počeo od Saffe, popeo bi se na brežuljak tako da vidi Ka'bu, a zatim bi se okrenuo prema njoj (Ka'bi), i proučio tri puta: 'La illahe illallahu, vahdehu la šerike leh, lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu, ve huve 'ala kulli šej in kadir. La illahe illallahu vahdehu......' a kod bi došao do Merwe, uradio bi isto". (Muslim, 1218).
Hadžera, radijallahu 'anha, je na ovim časnim mjestima stajala prije Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, u potrazi za vodom, kako bi napojila sebe i svoga sina Isma'ila, 'alejhisselam, pretrčavala bi prostor između Saffe i Merve, u svom srcu nosila je smisao i značenje dove koju je kasnije učio Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, a to značenje se ogledalo u istinskom ubjeđenju, da nema drugog Boga sem Allaha i da On jedini daje opskrbu. 4)Boravak na Arefatu i učenje dove na njemu. Arefat je mjesto koje devetog zu-l-hidždžeta pruža najbliže zamišljenu sliku Sudnjega dana. Po nekoliko miliona hadžija, tog dana iskreno upućuje Uzvišenom Allahu dove i traže od Njega oprosta za svoje grijehe. U današnje vrijeme, neki ljudi koji nažalost nisu ni svjesni mjesta na kojem se nalaze, period od podne namaza pa do akšama (koje je inače i predviđeno za boravak na Arefatu), provedu u spavanju i izležavanju.
Kroz dove koje je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, učio na dan Arefata, zračio je čisti tevhid i neizmjerna zahvala Allahu što je Muhammedovom ummetu podario ovakvo časno i od Allaha blagoslovljeno mjesto. Tada je bilo teško zamisliti da ljudi na dan Arefata vrijeme provode u spavanju ili nekorisnoj priči, jer uz vodiča i imama, kao što je bio Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, svaki od njih osjetio je istinsku i duhovnu vrijednost boravka na Arefatu. Istina, danas među nama nije Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ali jesu njegove riječi i upute o tome kako i na koji način mu'min da osjeti blagodati Arefata. Od Džabira, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: ”Najvrijednija dova, je dova na dan Arefata, i najvrijednije što sam učio ja i poslanici prije mene jeste: ’La illahe illallahu, vahdehu la šerike leh, lehu-l-mulku ve lehu-l- hamdu, ve huve 'ala kulli šej in kadir”. (Džamiu et-Tirmizi, 3585, a dobrim ga je ocijenio šejh Albani).
I na kraju ovog kratkog pregleda nekih obreda hadždža, možemo slobodno zaključiti da je osnovna i glavna zadaća, Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, za vrijeme hadždža, bila ostvarivanje i utvrđivanje tevhida, kao glavne poruke s kojom ga je zadužio Uzvišeni Allah. Jedna velika većina hadžija koja je obavljala hadždž sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, je bila tek ušla u okrilje islama, pa je ovakav način hadždža samo učvrstio njihovo vjerovanje. Danas imamo sličnu situaciju, kada veliki broj hadžija dolazi na hadždž, sa minimalnim znanjem o svojoj vjeri i sa veoma nesigurnim ubjeđenjem o tevhidu kao glavnoj smjernici i vodilji za uspješan život na ovom svijetu, a pogotovo na budućem. Zato trebamo ispravno da naučimo kako istinski spoznati i obožavati svoga Gospodara kroz sve vidove ibadeta, kako bi tu spoznaju pokazali prilikom obavljanja pete islamske dužnosti, kojom nas Uzvišeni Allah duži ako smo u mogućnosti, te kako bi na kraju postigli i zaslužili najveću vrijednost za ISPRAVNO obavljeni hadždž, za kojeg je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: ”Za hadždž mebrur (tj. za pravilno i potpuno izvršen hadždž), nema druge nagrade osim Dženneta.” (Buhari)
Nema komentara:
Objavi komentar