Iskusenja

                                                                              utorak.26.11.2013      

                                                                  

Morao сам  otici na hitnu jer sam imao veliku temperaturu. Pokazalo se da imam problema sa kamencom u bubregu i da imam jaku infekciju u tijelu. Ostao sam u bolnici i tu su mi poceli davati antibiotiku, ali je temperatura rasla i dalje pa je se cak popela, skoro do 41 stepen. La ilahe illallah, kaze Plemeniti Allah da on ne stavlja ljude na iskusenja koja ne mogu podnjeti, ali je meni u tim trenucima dolazila misao i zelja da... umrem. Jednostavno sam osjecao da vise ne mogu da izdrzim tu agoniju, tijelo ispod pokrivaca gori od vreline i temperature, a mozak samo sto mi ne prokljuca. Ali mi na um pade, sta ako umrem a Allah swt nije zadovoljan sa mnom i ako je srdit na mene. Pa onda ovo sto sada osjecam nije nista u sporedjenju sa vatrom u kaburu, koja ce biti postelja nevjernicima i grjesnicima. Na um mi pade i hadis u kojem Allahov Polanik saws kaze da ce najblaza kazna u dzehennemu biti ta da ce covjek biti samo svojim tabanima u vatri ali da ce mu od toga kljucati mozak. Uzviseni Allah navodi da to stanje nece biti ni stanje ni zivota ni smrti, i zaista sam ja tako osjecao prvih dana bolesti, mada se nista ovozemaljsko ne moze porediti sa stanjem na ahirtu. I onda u tom bunilu, uputim dovu Stvoritelju svjetova da me spasi i da mi olaksa jer nisam mogao vise izdrzati, i Slavljen neka je On, stanje se poce popravljati iz dana u dan. SubhanAllah, kako ove stvari i razna druga iskusenja djeluju na covjeka, jer jednostavno covjek ne moze ostati isti kao sto je bio, prije nego ga je to iskusenje pogodilo. Kolika je Allahova mudrost i milost u tome. Nadjoh ovaj tekst, sto sljedi, pa ga pozelih podjeliti s vama: Iskusenje vjerniku dode poput lijeka za odstranjivanje bolesti koje bi ga, kad bi potrajale, unistile, umanjile mu zasluge i snizile polozaj. Upravo nedace i iskusenja, iz vjernika odstranjuju te bolesti, da bi ga pripremila za odgovarajucu nagradu i odgovarajuci stepen. Dakle, postojanje iskusenja za vjernika bolje je od njihovog nepostojanja, onako kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Tako mi Onoga u cijim rukama je moj zivot, Allah nista ne propise vjerniku a da to ne bude dobro po njega! To tako biva samo s vjernikom. Kad vjernika zadesi nesto dobro, on zahvali - i bude mu dobro, a kad ga zadesi nevolja, otrpi je - i opet mu bude dobro. Iskusenja i nevolje cine dio vjernikovog uspjeha, snage i vitalnosti. Zato su vjerovjesnici bili ljudi koji su stavljani na najveca iskusenja, a za njima su oni koji su im bili najblizi. Covjek biva kusan prema stepenu svoga vjerovanja; sto mu je vjera cvrsca iskusenja bivaju veca. Oni cija je vjera slaba imaju najmanja iskusenja. Vjernik ce na ovome svijetu biti neprestano (is)kusa(va)n sve dok ne bude optpuno ociscen od grijeha tako da kroci zemljom a na njemu nema nijedog grijeha. "Smisao kusnje" El-Dzevzijje