O’sinko moji ( Savjeti mudrog Lukmana )

Uzvišeni Allah u Kur’anu navodi mudrost Lukmanovu, a.s., pa kaže: ’’A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: „Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan.

Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: „O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.“

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.

A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.

„O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući.

„O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.

I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.

U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!“1

Lukman, a.s., savjetovao je svoga sina: ’’Sinčiću moj, čuvaj se duga, jer dug je poniženje danju, a nesnošljiva briga i mora noću.

Sinčiću moj, nekad su ljudi bili licemjerni u onome što su radili, a danas su licemjerni u onome što ne rade! Čuvaj se traženja, jer to odnosi stid sa obraza.
Laže, sine, onaj ko tvrdi da se zlo zlim otklanja. Ako istinu govori, onda neka naloži vatru pored vatre, pa da vidimo hoće li jedna drugu ugasiti. Sine, dobro uništava zlo kao što voda vatru gasi! Sine moj, nipošto ne odgađaj teobu (pokajanje), jer smrt dolazi iznenada.
Sine moj, kad si u namazu čuvaj srce, kad jedeš čuvaj stomak, kad si u tuđoj kući čuvaj pogled, a kad si u društvu čuvaj jezik!

Čuvaj se zavisti, jer zavist kvari vjeru, slabi dušu i vodi u kajanje. Sine moj, početak srdžbe je ludilo, a kraj gorko kajanje. Sine moj, ljubaznost je vrhunac mudrosti.

Čuvaj se loša druga, jer on je kao sablja, lijepo izgleda, a trag mu je odveć bolan.

Sine moj, ne stiči znanje da se hvališeš pred učenima i kupiš poene od neznalica. Kad vidiš da ljudi spominju Allaha sjedi s njima, ako si učen koristiće ti znanje, a ako si neznan naučit ćeš nešto, ako ništa možda će ih Allah Milostivi obasuti milošću, pa će i tebe zahvatiti.

Sine moj, ne čini širk Allahu, jer to je najveći zulum. Nastoj da ti hranu jedu isključivo čestiti i uvjek se o svemu posavjetuj sa učenima.

Sine moj, ne raspravljaj sa mudrima, ne polemiši sa neznalicama, ne podržavaj zalime (nepravedne) i ne druži se sa sumnjivima.

Sine moj, često sam se kajao za ono što sam rekao, a nikad što sam šutio. Ako želiš nekog za prijatelja prvo ga naljuti, pa ako bude pravedan u srdžbi – dobar je, u protivnom bježi od njega. Sine moj, ako znaš čuvati tajnu, izbor je u tvojoj ruci. Sine moj, ne budi sladak, jer će te pojesti, a ni gorak, jer će te ispljuvati! Sine moj, svako ima svoga psa, a ti ne dozvoli da budeš nečiji pas! Sine moj, čestita žena je kao kruna na carevoj glavi, a ters žena kao ogroman teret na leđima iznemoglog starca.’’2
Mudri Lukman je rekao svome sinu: “O sinko moj, neka ti je na umu dvoje, a drugo dvoje ako ikako mozes zaboravi. Dvoje koje ti treba uvijek biti na umu su Allah dz.s., i smrt, advoje koje trebas zaboraviti su dobrocinstvo koje si nekome ucinio i nepravda koju je tebi neko ucinio.”