Kur’an
je Allahova, dž.š, Riječ i Objava s kojom vjernik treba da bude
prisno povezan na svom napornom dunjalučkom putu. To je svjetlo
koje čini taj put vidljivim i jasnim, a u isto vrijeme
grije i obasjava sve dijelove vjerničke duše i bića, dajući mu
snage i poleta da na tom putu, prepunom raznih nedaća, iskušenja
i zamki, hrabro i dostojanstveno ustraje i izdrži. Kur’an je
vjerniku učitelj koji ga podučava i odgaja postavljajući mu jasna
obilježja i smjernice. Stoga je vjernik u veoma bliskim vezama s
Kur’anom.
Život
Kur’anom raspiruje u duši čitav niz najfinijih osjećaja koje
poznaje samo onaj ko se druži sa Kur’anom otvorene duše i srca, uz
iskrenu želju da bude upućen na pravi put. Život Kur’anom je blagodat
koju spoznaje samo onaj koji ju je okusio, blagodat koja uzdiže
život, blagosilja ga, profinjuje i oplemenjuje, i daje mu puni
smisao.
Živjeti
sa Kur’anom znači biti u Allahovoj, dž.š, blizini i Njegovom
okrilju. Kur’an je Allahov, dž.š, govor upućen čovjeku: njegovim
mislima, srcu, duši, biću…. To je govor koji izvješćuje čovjeka o
njegovom Stvoritelju, Allahu, dž.š, o Njegovim osobinama i
atributima, o Njegovoj Moći, Milosti, Uzvišenosti, Sveznanju
itd….
Zato
je onaj koji živi sa Kur’anom u Allahovoj, dž.š, blizini,
zadovoljstvu i okrilju. Zamislimo samo veličinu Allahove, dž.š,
Milosti i Dobrote koja se manifestira kroz objavu Knjige, u kojoj
se On, Allah Veličanstveni i Uzvišeni, obraća čovjeku – tom
malehnom i prolaznom stvorenju, koje u odnosu na ogromni Allahov,
dž.š, svemir ne predstavlja, zajedno sa planetom na kojoj živi,
ništa osim jedne male, sićušne tačke.
Zato
Allahov poslanik, s.a.v.s, preporučuje vjernicima da se
konstantno druže sa Kur’anom, uče ga i razmišljaju o njemu. U
isto vrijeme, upozorava ih na opasnost neprisutnosti Kur’ana u
njihovom svakodnevnom životu. Jer, ukoliko čovjek bude malo
vremena provodio uz Kur’an i ne bude ga učio i razmišljao o
njegovim ajetima i porukama, onda doista postoji bojazan da se
prekine ta živa veza koja spaja srce vjernika s njegovim Gospodarem;
bojazan da se na srcu natalože nanosi koji su rezultat čovječije
izloženosti dunjaluku, materiji i raznim prohtjevima. Da se to ne bi
desilo, potreban je kontinuitet u druženju sa Kur’anom, kako bi
ta veza ostala čvrsta, živa i stabilna. U tom slučaju, Kur’an će
imati puni efekat u eliminisanju negativnih taloga koji mogu da
ugroze vjernika i njegov iman, a svjetlo Istine će nesmetano
obasjavati njegovo srce.
“Allah
je svjetlost nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je kao
udubina, u njoj svjetiljka, svjetiljka u staklu, a staklo kao
zvjezda blistava; pali se od drveta blagoslovljenog, masline, ne
istočne niti zapadne. Ulje njegovo gotovo zasija, a da ga vatra i
ne dotakne – svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti
Svojoj onog koga On hoće, Allah navodi primjere ljudima, i Allah
sve dobro zna.” (“En-Nur”, 35.)
ZAŠTO l KAKO UČITI KUR’AN !?
Vjernik
musliman se, dakle, mora konstantno družiti sa Kur’anom i učiti
ga. Samo učenje Kur’ana je pobožno djelo, ibadet. Gotovo u svim
definicijama kojima su islamski znanstvenici pokušali definirati
Kur’an ističe se “da je Kur'an Allahov dž.š. govor koji je
objavljen Muhammedu, a.s, preko meleka Džibrila, nadnaravan
(mu’džiza), a samo njegovo učenje je pobožno djelo i Allahu, dž.š,.
ugodan čin…”
Nastojeći
da podstakne sljedbenike svoga ummeta da što više budu sa
Kur’anom, Muhammed, a.s, u jednom hadisu poručuje:
“Ovaj Kur’an je Allahovo uže;
on je očito svjetlo i koristan lijek; zaštita je onome ko ga
prihvati i spas onom ko ga slijedi. Njegove tajne se ne iscrpljuju,
i što se više uči biva svježiji i interesantniji. Učite Kur’an,
jer će vas Allah radi učenja njegova nagraditi, za svaki harf –
deset hasenata (sevapa)!! Ja vam ne kažem: “ELIF-LAM-MIM”
je harf, već “ELIF” je harf, “LAM” je harf, “MIM” je harf.” (Prenose Hakim u Mustedreku i Tirmizi u Sunenu).
Međutim, kako i radi čega učimo Kur’an ??
Da li ga učimo samo radi nagrade (sevapa) koju dobivamo za svaki proučeni harf ??
Ili
ga učimo kako bismo se prisjetili smrti, budućeg svijeta,
proživljenja i polaganja računa pred Allahom Uzvišenim ?
Ili
ga učimo radi njegovog fascinirajućeg stila, bogate strukture
jezika, lijepih i milozvučnih riječi i glasova ?
Ili
ga učimo kako bismo razmišljali o njegovim porukama na osnovu
kojih ćemo poslije napisati korisne ekonomske, političke,
socijalne, pedagoške studije iz neke druge oblasti ?
Ili
ga učimo kako bismo iz njegovih kazivanja uzeli dersove i
pouke kojima bismo se lično mogli okoristiti, a i drugima to na
lijep način prezentirati ?
Kur’an
možemo učiti radi svega ranije spomenutog i kakav god da ja
cilj, nagrada neće izostati sve dok je naš motiv približavanje
Allahu, dž.š.
Kur’an
je potrebno učiti s dubokim razmišljanjem, jer Allah, dž.š, je
naredio da se razmišlja o ajetima Njegove Knjige:
”
Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o
ajetima njezinim razmislili, i da bi oni koji su razumom obdareni
pouku primili. ” (“Sad”, 29.)
Navedeni
ajet eksplicite naglašava da je svrha objavljivanja Kur’ana
upravo u tome da bi se o njemu razmišljalo, da razmišljanje
dovede do pravog cilja, a to je slijeđenje Upute.
Dakle,
veličina koristi koju imamo od učenja Kur’ana ovisi o
prisutnosti misli i duha prilikom učenja, kao i od toga koliko
nas to približava željenom cilju, jer promatranje i razmišljanje
nije samo sebi cilj, već je to put ka ostvarenju jednog drugog
cilja, a to je predanost i slijeđenje.
“l
obraduj robove Moje koji slušaju Kur’an i slijede ono najljepše u
njemu; njima je Allah na pravi put ukazao i oni su pametni.” (“Ez-Zumer”, 17,18.)
“Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na pravi put neće moći uputiti.” (“Ez-Zumer”, 23.)
Nema komentara:
Objavi komentar