Jednom je skupina ljudi dosli kod mudrog starca da ga upitaju za savjet.
"Ti nam mudri starce, neprestano govoris da pozitivno mislimo,zeljeli bismo
da nas posavjetujes kako da se suocimo sa problemima iznosenja tudih mahana,
naime kod nas cesto dolaze ljudi i zale se na druge,kako ih ogovaraju,ismijavaju,
i pronalaze mahane.Kako da se ophodimo sa takvim ljudima koji optuzuju druge?"
Mudri im odgovori;" Iz iskustva znam da su ljudi podjeljeni nazovimo u dvije
kategorije.Treca ne postoji.Ljudi pripadaju jednoj ili drugoj.
Prvi podsjecaju na muhu.Glavna osobina muhe je da nju privlaci necistoca.
Kada se npr. muha nade u basti punoj cvijeca,prekrasnog mirisa,ona ga nece
ni primjetiti, a zaustavit ce se na nekoj necistoci koju nade na zemlji.Pocece da
kruzi unaokolo i osjetit ce se sasvim lagodno u smradu.Kada bi muha mogla da
govori i kada biste vi od nje zatrazili da vam pokaze ruzu u basti,odgovorila bi
vam;"Ja uopste ne znam kako ruza izgleda,znam samo da nadem,dubre,wc,
plijesan i mulj."Postoje ljudi koji podsjecaju na muhu.Ljudi koji pripadaju ovoj
grupi navikli su da misle negativno,odurno,nekontrolisano u zivotu i uvjek traze lose strane,nipodstavajuci i odbijajuci prisustvo dobra.
Druga grupa su oni sto podsjecaju na pcelu,cija je glavna osobina da uvijek traga za necim slatkim,lijepim i prijatnim da bi na njega sletjela.Kada bi se pcela nasla u sobi punoj necistoce sa komadicem secera u uglu,ona bi zanemarila svu necistocu i sletjela bi na secer.Kada biste od pcele zatrazili da vam pokaze
dubre i necistoce,odgovorila bi;"Ne znam,mogu ti samo reci gdje da nades cvijece,slast med i secer."Ona zna samo za dobre stvari u zivotu,dok su joj
hrdave nepoznate.To druga grupa ljudi koji imaju pozitivne misli i vide samo
dobru stranu stvari.Oni se uvijek trude da prikriju zlo,mahane,kako bi zasitili
bliznje, a ljudi prve grupe se trude da izloze zlo i mahane i iznesu ih na
povrsinu.Kada neko kod mene dode i pocne da optuzuje i ogovara druge,
pronalazeci im mahane,dovode me u tesku situaciju i ja im uvjek navedem
ovaj primjer.Kazem im da odluce kojoj kategoriji oni zele da pripadaju.
Zalosno je kada mnogi ljudi zamjene svoju vlastitu brigu,mahane,grijehe,zamjene tudim
i umjesto da svoje dragocjeno vrijeme,za kojeg ce biti pitani pred Uzvisenim Gospodarom
trose u dobrim djelima i popravljanju vlastitog stanja,oni ga trose u blacenju,ogovaranju
i obezvredivanju drugih,poklanjajuci im na taj nacin svoja dobra dijela,mozda i ono
malo ucinjenog dobra sto ga imaju.Samoljublje je to koje covjeka zasljepljuje i ne dozvoljava mu da vidi vlastite mahane i grijehe,makar oni bili ociti i jasni kao dan, a da
s druge strane vidi grijehe i mahane drugih,makar oni bili skriveni od crnog mrava u noci.
Poznati islamski ucenjak Ebu-Hattim Ibn Hibban kaze;
"Obaveza je svakog,razumom obdarenog,covjeka, da se drzi puta spasa i
sigurnosti,tako sto ce se umjesto tudim,posvetiti svojim vlastitim mahanama.
Onaj ko bude tako uradio odmorit ce dusu i tijelo.Nakon sto otkrije neku mahanu kod sebe,lakse ce podnijeti kada tu istu mahanu otkrije kod drugih.Suprotno od
toga,srce covjeka koji,baveci se tudim mahanama,zapostavi vlastite,postaje
slijepe psihe, a njegovo tijelo lijeno i nemocno da se odupre tim mahanama.
Veliki su slabici oni koji otkrivaju i iznose tude mane,kojih su oni svjesni, a jos
veci slabici su oni koji ljude omlazavaju zbog istih onih mahana koje i sami
posjeduju,"
Rekao je pjesnik"Pametan i pobozan covjek je onaj koji zbog svojih mahana, ne primjecuje mahane drugih,kao sto bolesnik,zbog svoje boli, ne primjecuje bolest drugih ljudi.Tuda rana nije lijek za tvoju ranu.Prenosi se da je neki covjek uvrijedio drugog
covjeka, a ovaj mu odgovori;"Ono sto me sprijecava da ti uzvratim jeste spoznaja o samom sebi (vlastitim mahanama) tj,ja sam svjestan da su moje greske i propusti veci
od onoga zbog cega me koris, i ta mi svijest,jednostavno ne dopusta da ti se suprostavim
da ti na bilo koji nacin oponiram i budem ti sudrug u svadi i prepirci."
Citajuci jutros blog od jedne meni vrlo drage blogerice pronadoh kod nje ovo divno ponasanje(primjer ahlaqa) koji nam pametni i karakterni ljudi savjetuju i sjetih se
Allaha we teala i Njegovih rijeci;
"Covjek je dokaz(svjedok) protiv sebe, i uzaludna su pravdanja njegova!"
Belil-insanu ´ala nefsihi besíreh ve lev elka me´ azireh.
Ma koliko se covjek trudio da odbrani i opravda svoje pogreske,postupke i rijeci, i bez
obzira sta na tom putu uradio, on je u dubini svoje duse svjestan sta govori i radi,i niko
od ljudi ne zna bolje od njega sta se krije u njegovoj dusi i koliko su njegovi vanjski
postupci uskladeni sa njegovom unutrasnjim motivima i pobudama.To bi mu u stvari
trebao biti osnovni parametar po kojem bi se morao ravnati.Ja unjezinim komentarima
vidjeh primjer i usporedbu za sebe,e moja voljena blago li se tebi, na takvom ahlaqu.
Nema komentara:
Objavi komentar