Metode ustrajnosti u islam

U protivnom hoćemo li ustrajnost očekivati od ljenčuga, nezainteresovanih, onih koji se prema činjenju dobrih dijela odnose inertno? One koji vjeruju i dobra djela čine Gospodar njihov će zbog vjere njihove na pravi put uputiti .

Uzvišeni Allah je svoju milost prema nama pokazao tako što nam je u svojoj knjizi Kur'anu i jezikom svoga Poslanika, sallAllahu 'alejhi we sellem, i u njegovom životu pojasnio mnoge metode i načine ustrajnosti i nepokolebljivosti. Poštovani čitaoče, neke od njih ti predočavamo ovdje.

1.Prihvatanje Kur’ana

Uzvišeni Allah u tekstualnoj formi govori da je cilj zbog kojeg je objavljen Ku'ran u jasno izraženoj formi upravo ustrajnost i nepokolebljivost. Odgovarajući na nevjerničeke sumnje Uzvišeni kaže u prijevodu značenja:

“Oni koji ne vjeruju govore: "Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen čitav, i to odjednom!" A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo. Oni ti neće nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti.”

Zbog čega je Kur’an izvor ustrajnosti?

• Zato što je Kur’an taj koji usađuje iman i čisti dušu vezujući je za Allaha

• Zato što Kur’anski ajeti na srce vjernika silaze kao spas i olakšanje ne dozvoljavajući da srce koje spomenom Allaha postaje smireno, odnesu vjetrovi fitneluka.

• Zato što Kur’an kod muslimana doprinosi povećanju ispravnih predstava i vizija pomoću kojih je u stanju da stanje oko sebe dovede ured, tako da mu nepristranost pruža priliku da sudi ostvarima, a da takav sud ne donese nikakve poremećaj i da ono što kaže ne proturiječi dogadjajim i ljudima.

• Kur’an odgovara na sumnje koje podupiru neprijatelji Islama, kjafiri i munafici, a koji su živi primjeri koje je prvo stoljeće islama preživjelo. Evo nekoliko uzoraka takve vrste.:

• Kako se govor Uzvišenog Allaha: “Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo.”(Ed-Duha, 3) dojmio na dušu Božijeg Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, nakon mušričkih govorkanja: “Muhammed je ostavljen i napušten...”

• Kako su se na duše vjernika dojmile riječi Uzvišenog Allaha: ”Eto, baš u iskušenje su pali...” (Et Tewbe, 49) kada je jedan licemjer molio: “Oslobodi me i ne dovedi me u iskušenje.”?

Nije li to potvrda na potvrdu, povezivanje srca onih koji vjeruju, odgovor na sumnje i onima koji su na krivom putu naredba da se zašute? Tako mi Boga, jeste upravo tako!

Kamo sreće da oni koji tragaju za naukom u svojim nastojanjima Kur'anu i njegovom tumačenju posvete veću pažnju.

2.Obavezno postupanje po Allahovom zakonu i činjenje dobrih djela

Uzvišeni Allah je rekao: “Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti. Allah radi što hoće.“ (Prijevod značenja, Ibrahim, 27)

Katade kaže: “Što se tiče ovog svijeta Allah će ih učvrstiti dobrom i djelom dobrim, a pod pojmom na onom svijetu misli se na kabur. Tako je preneseno od više selefija. Neka je hvaljen Allah kad kaže: « A kad bi oni onako kako im se savjetuje postupli, bilo bi im bolje i bili bi čvršći u vjeri. » ( Prijevod značenja, En-Nisa, 66) tj. na putu istine.

Ovo je sasvim jasno i očito. U protivnom hoćemo li ustrajnost očekivati od ljenčuga, nezainteresovanih, onih koji se prema činjenju dobrih dijela odnose inertno? One koji vjeruju i dobra djela čine Gospodar njihov će zbog vjere njihove na pravi put uputiti. Zbog toga je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ustrajavao u činjenju dobrih dijela i najdraže djelo mu je bilo ono koje se neprestano prakticiralo, makar bilo i malo.

3.Razmišljnanje o pripovjestima o Božijim poslanicima i izučavane njihovog ponašanja

Dokaz za to je govor Uzvišenog: « A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato da sa njima srce tvoje učvrstimo i u njima ti je došla prava istina i pouka, i vjernicima opomena. » (Prijevod značenja, Hud, 120)

Ovi ajeti su objavljeni da bi učvrstili srce Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, a sa njim i srca pravovjernih.

Kada bi, brate moj, malo razmislio o riječima Uzvišenog Allaha: “Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta da učinite!“ povikaše: „O vatro“, rekosmo mi , „postani hladna i spas Ibrahimu!“ I oni htjedoše da mu postave zamku, ali ih mi onemogućismo.“ (Prijevod značenja, El-Enbija, 68 -70)

Ibn Abass kaže: „Posljednje riječi Ibrahim, alejhisselama, kada je bačen u vatru bile su: „ HasbijAllahu we nimel –vekil“ (dovoljan mi je Allah i divan li je on pomagač)

Zar ne osjećaš smisao, suštinu čvrstine i nepokolenljivosti pred tlačenjem i patnjom. Dok ti razmišljaš o ovoj pripovijesti ona ulazi u tvoju dušu i osvaja te.

Kada bi razmislio o govoru Uzvišenog Allaha i pripovijesti o Musau, alejhisselama :“ Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: "Samo što nas nisu stigli!" "Neće!" - reče on - "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati." (Prijevod značenja, Eš-Šu'ara, 61 -62)

Dok razmisljaš o ovoj pripovijesti zar ne osjećaš krajniji smisao značenja čvrstine ko susreta sa silnicima i nepokolebljivosti u teškim momentima usred vapaja očajnika?

Kada bi sebi predočio slučaj Faraonovih čarobnjaka, a to je jedan čudesan primjer propasti koji je potvrdio istinu koja se nazirala sasvim očito.

Zar ne uočavaš uzvišeno značenje i smisao ustrajnosti i nepokolebljivosti ustabiljene u duši pred izazovom silnika koji će reći: “ Vi ste mu povjerovali" - viknu faraon - "prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i ustrajniji." (Prijevod značenja, TaHa, 71)

Ustrajnost malog broja vjernika koju nikakva prijetnjane može poremetiti ogleda se u riječima njihovima: ”Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!" - odgovoriše oni -, "pa čini što hoćeš; to možeš da učiniš samo u životu na ovom svijetu!“ (Prijevod značenja, TaHa, 72)

Takav je i slučaj vjernika u suri Jasin, zatim vjernika iz Faraonove porodice, ashabul-uhduda( vlasnici rovova, događaj je spomenut u suri El-Burudž) i drugih u čijim slučajevima je nepokolebljivost bila najuzvišenija lekcija.

4. Dova

Jedno od svojstava pravovjernih Allahovih robova je da se oni Uzvišenom Allahu obraćaju dovom kako bi ih učvrstio i učinio ustrajnim:

• „Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao.“

• „Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše.“

• „Sva ljudska srca su kod Milostivog između dva prsta poput jednog srce kojim Allah, subhanehu we te’ala, rasolaže kako hoće.“

• Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, bi često izgovarao riječi: „ O, ti koji srca preinačuješ, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.“

5. Spominjanje Allaha (zikr)

Spominjanje Allaha je jedna od najuzvišenijih metoda koja vodi ka smjelosti i nepokolebljivosti.

Razmisli o povezanosti između ove dvije stvari naznačene u govoru Uzvišenog: „O vjernici, kad se s kakvom četom sukobite smjeli budite i neprestano Allaha spominjite.“ (Prijevod značenja, El-Enfal, 45)

Zikr, je Uzvišeni učinio najuzvišenijom odrednicom nepokolebljivosti i čvrstine u borbi.

Razmisli o perzijskim i rimskim ratnicima i njihovim pancirima, kako im iako bili i brojniji od muslimanske vojske, nisu koristili. Muslimanska vojska je bila slabije opremljena i malobrojnija, ali su mnogo Allaha, subhanehu we te’ala, spominjali.

Čime je za nepokolebljivost i čvrstinu Jusuf, alejhisselam, zatražio pomoć kada ga je zavodila žena izrazitog položaja i ljepote? Zar se nije skolnio u tvrđavu Meazallah, tražeći utočište i zaštitu kod Allaha, razbivši tako valove armije strasti o zidine svoje tvrđave.

Eto takav je bio učinak zikra, spominjanja Allaha u nepokolebljivosti pravovjernih.

Iz knjige:“ METODE U ISTRAJNOSTI U ISLAMU“
Od šejha Saliha Muhammeda El-Munedždžida